Stariji ljudi često govore kako život na kraju nagradi one koji znaju biti strpljivi. Josip Juranović (24) zaslužio je baš tu nagradu. Kada je kao 18-godišnji igrač stigao na Poljud iz zagrebačkog trećeligaša Dubrave, malo je tko u njemu vidio igrača koji će u dresu Hajduka upisati 165 nastupa. Uvijek samozatajan, tih, ali i potpuno posvećen treninzima i nogometu. Igrač koji je srce ostavljao baš u svakoj utakmici. I koji nikada nije pitao ni za status, ni za plaću...

Nakon što mu je barem pet transfera - RB Salzburg najzvučniji je među njima - propalo što zbog ozljeda koje su ga često pratile, što zbog velikih financijskih očekivanja Hajduka, prošli je tjedan ‘dobri Jura’ potpisao za Legiju iz Varšave. Hajduk se na koncu zadovoljio s tek 400.000 eura odštete, ali još je prošle jeseni dogovoreno da Juranović na ljeto odlazi kakva god ponuda bila, jer je dečko iz Dubrave zaslužio da se pobrine i za svoju egzistenciju. Hajduk je stoga pokazao punu korektnost i nije pravio problem zbog nešto manje odštete od one na koju je klub računao.

- Sve se to odvilo u velikoj brzini, meni je za ponudu Legije rečeno tek kad je ušla u završnu fazu realizacije - sretno će nam kazati Josip Juranović.

- Na sam spomen Legije bio sam sretan, jer sam jedan veliki klub zamijenio drugim.

Moram nazvati Tudora

Bili ste u Legiji, vidjeli ste stadion, uvjete za rad, Varšavu, što vas je najviše dojmilo?

- Mene uvijek najviše impresionira dobar stadion i dobar teren. A Legia ima fantastičan stadion, sličnog kapaciteta kao i Poljud, samo što je njezin praktički nov. Prošao sam i travnjak, doista je vrhunski, kao što su vrhunski i uvjeti za rad. Legia na svakom koraku pokazuje svoju veličinu, jer riječ je o najvećem poljskom klubu.

Legia je iskorak u odnosu na Hajduk?

- Mislim da je. Uskoro kreću kvalifikacije za Ligu prvaka, to je apsolutno iskorak za mene. Legia je momčad koja redovito osvaja naslove. U Legiji igraju sjajni igrači kao što su u konačnici Domagoj Antolić, koji je bio kapetan Dinama, te Marko Vešović, koji je bio član šampionske Rijeke i jedan od najboljih HNL igrača.

Jeste li uspjeli pričali s trenerom Aleksandrom Vukovićem?

- Vidjeli smo se, čestitao mi je na dolasku i rekao da me je pogledao na nekoliko utakmica, te da nije slučajno inzistirao na mom dolasku. Dao mi je šest slobodnih dana, a onda očekuje da nastavim tamo gdje sam stao u Hajduku. Jedva čekam da se priključim, osjećam onu pozitivnu tremu i respekt.

Poljska je liga u velikom uzletu?

- Kažu mi da praktički svi klubovi imaju nove stadione, a oni koji ih nemaju upravo ih grade. Tereni su redom na visokoj razini, svaki klub ima kamp. Gledatelja je sve više, a kažu da je medijska praćenost lige na razini najboljih u Europi. U Poljskoj je i Fran Tudor, moram ga nazvati da vidim što on kaže...

Iz skromne obitelji

Pet i pol godina ste proveli na Poljudu?

- Kada sam stigao iz Dubrave, sve mi je to izgledalo kao san. Iz treće lige u Hajduk, malo tko to može doživjeti. Da ništa više nisam napravio na Poljudu, već bi mi to bilo dovoljno da cijeli život Hajduku budem zahvalan. Bilo je i uspona i padova, sreće i suza, ali siguran sam da ih ima svugdje. Tih pet i pol godina pamtit ću do kraja života i uvijek ću sretan dolaziti u Split i na Poljud. Evo, dobio sam šest slobodnih dana i odmah došao u Split...

Znamo da ste godinama bili među najslabije plaćenim igračima Hajduka?

- Znate, ja dolazim iz skromne obitelji u kojoj sam odgajan tako da najprije pošteno radim svoj posao, a da će sve ostalo na kraju doći samo po sebi.

Što je ipak najveća posebnost Hajduka, što je vama kao mladom čovjeku iz Dubrave najviše imponiralo?

- Veličina kluba koju osjećaš na svakom koraku u Splitu, Dalmaciji, pa i u cijeloj Hrvatskoj. Kada je Hajduk dobar, nevjerojatna je sreća s kojom ljudi pričaju o pobjedama, a opet, kada je loše, osjećaš koliko je svima krivo zbog toga. Ta atmosfera u Splitu doista je teško opisiva za bilo koga sa strane. Naravno da je Torcida ta koja daje dodatnu energiju svima...

Kad Torcida zagrmi...

No, sigurno nije bilo ugodno dolaziti ispod Sjevera nakon teških poraza i slušati Torcidine kritike?

- Nije ugodno čim izgubiš utakmicu, ali meni to nije bio problem. Nogomet se igra zbog navijača i moraš biti spreman saslušati njihov stav. Napokon, kada Torcida zagrmi, svi smo mi bolji igrači jer njezino nas navijanje dodatno nosi. Torcidine kritike katkad doista nije bilo lako slušati, ali mislim da nikada nije bilo sporno da postoji uzajamno poštivanje između igrača i navijača.

U vaših šest poljudskih sezona niste uspjeli osvojiti trofej, igrati europsku jesen ili osvojiti drugo mjesto u prvenstvu?

- Imali smo puno prilika, ali na koncu se, eto, neke stvari nisu poklopile. Mislim da nije moje da sudim o tim stvarima, jer sam ipak subjektivan i gledam to iz igračkog kuta, ali siguran sam da su igrači uvijek davali ono što su u datom trenutku mogli dati.

Osobnog sam stava da ste barem jednu sezonu trebali dobiti Hajdučko srce zbog svega što ste davali kao igrač?

- Hvala vam na tome, ali najiskrenije vam kažem da nagrade nikada nisu bile nešto s čime bih se ozbiljnije bavio. Znam samo da sam na svakom treningu i na svakoj utakmici davao baš sve što sam mogao kako bih bio dobar i kako bi Hajduk pobijedio. Takav sam i takav ću ostati gdje god igrao. U Dubravi, Hajduku, Legiji i tko zna gdje u nekim budućim vremenima...

Svi koji su samo malo pažljivije pratili karijeru Josipa Juranovića, znaju da on drugačije i ne zna.