Teško je bilo dobiti ikoga u Ukrajini u četvrtak prijepodne, a dosta je hrvatskih sportaša tamo, poglavito nogometaša. Prvenstvo je odgođeno na mjesec dana, nema sporta, nema nogometa. I nitko nije očekivao da će do eskalacije rata doći, štoviše, prije desetak dana pričali smo s Nevenom Đurasekom, igračem Dinama na posudbi u Dnipru-1, trećeplasiranoj momčadi prvenstva, govorio nam je tada kako se život u Ukrajini čini normalnim, kako nitko ne misli da će biti vojnog sukoba i ruske invazije.
Da su do zadnjeg trena svi tako mislili, kazuje i činjenica da je momčad Dnipra-1 stigla u Dnipro u srijedu poslijepodne, vratili su se s priprema u Turskoj. Plan je bio odraditi još nekoliko treninga do nedjelje, kad se trebala igrati utakmica s Desnom. No, sve se okrenulo preko noći...
A onda se, negdje iza podneva po hrvatskom vremenu, javio Igor Jovićević. Bivši trener Dinama, radi u Dnipru-1 odličan posao, klub koji se borio za ostanak doveo je do borbe za naslov i Europu. Ali, naravno, sad je sve to palo u drugi, treći plan, igra se trenutno jedna druga 'utakmica'...
- Ovo je strašno, šokantno, preko noći, u nekoliko sati, sve se promijenilo. U srijedu smo došli s priprema, a sad... Evo, pobjegli smo iz Dnipra potrpali smo se u automobile i vozimo se prema zapadu, prema Lvivu. Ujutro smo nekoliko sati bili u skloništu, bombe su padale po gradu, kad je krenulo pucati na sve strane, odlučili smo otići i potražiti spas. Ali, daleko smo još od toga - dramatično je ispričao Igor Jovićević pa nastavio:
- Došli smo 120 kilometara od Dnipra, danas, vjerojatno, nećemo dalje. Znate, mi smo od Lviva udaljeni 10 i više sati vožnje, čeka nas noć, policijski sat, neizvjesnost. Stali smo u jednom hotelu na putu, tu smo Neven Đurasek, ja i ostali stranci iz kluba, sutra (petak, nap.a.) pokušat ćemo nastaviti. Dok vam ovo pričam, čuju se eksplozije oko nas, cijelim putem gađaju vojne ciljeve i baze. Sve je ovo lutrija, tko zna što nas čeka idućih dana.
Opisao je Jovićević i kako izgleda taj put do zapada zemlje, kakvo je stanje na cestama.
- Tri sata smo bili na benzinskoj, kupovali vodu u karnistrima, prolijevali je, da bismo napunili gorivo. Znate, 10 sati je do Lviva, teško auto može izdržati bez goriva, tko zna hoćemo li ga imati dovoljno do tamo... Ali, dobro, mi smo barem uspjeli izići iz grada, neki drugi nisu imali tu sreću.
Kaže da se čuo s još naših igrača u Ukrajini.
- Pričao sam sa Srnom i Vukojevićem, oni su u Kijevu, blokirani. Iz Kijeva se trenutno ne može izaći! Zvao sam naše veleposlanstvo, ali nisam uspio nikoga dobiti. Ma, vjerujte, doživio sam svašta, preživio sam i one potrese u Zagrebu, oba, ali ovo je... Ma, užas.
I, onda je u svom stilu dodao:
- A još danas igra i Dinamo, moram naći neki stream, gdje ćemo to gledati! Zvali su me i ljudi iz Dinama, igrači, bivši suradnici, čuli smo se. Samo nam želim sreću, da ovo prođe što prije, da se izvučemo i želim sreću Dinamu da pobijedi Sevillu!
Veliki dinamovac, bio i ostao, nije ga ni u ovim teškim trenucima napustila želja da gleda Modre protiv Seville. Poželjeli smo i mi njemu sreću na putu do mira, držimo palčeve da sve prođe dobro.