Dok prestravljen gleda kako nevidljiva ruka tržišta upravo pomiče cijenu Sergeu Gnabryju iznad granice od 70 milijuna eura, netko u Arsenalovu menadžmentu danas je na rubu da napiše oproštajno pismo prije nego što iz ladice izvuče revolver.
Prošlog ljeta je Arsenal za Nicolasa Pepea izbrojio Lilleu 72 milijuna eura i za taj novac dobio solidnog driblera na krilu, nogometaša koji voli cariniti loptu, povremeno zna zablistati nekom minijaturom, ali generalno nije vičan golovima.
U svakoj momčadi koja malo drži do sebe Pepe bi danas bio Gnabryjev ‘back up’ za posljednjih desetak minuta utakmice. A isti je to onaj Serge Gnabry kojeg su ‘topnici’ 2016. godine rashodovali kao tehnološki višak nakon što im ga je Tony Pulis vratio s posudbe uz obrazloženje da nije igrač na potrebnoj razini za WBA jer, eto, on se bori za premierligaški život, a ovdje je riječ o brucošu na nogometnom faksu.
U sljedećem kadru na vrata je zakucao Werder i dobio igrača za pet milijuna eura, poslao ga na još jednu posudbu (u Hoffenheim), da bi već dvije godine kasnije Gnabry osvanuo u Säbener Strasse u transferu teškom osam milijuna eura. Stari nogometni lisci Hoeness i Rummenigge procijenili su da se 23-godišnjaka isplati još malo čekati.
“Inicijativu za povratak u Njemačku sam pokrenuo ja. Osjetio sam da je previše ljudi ispred mene i da bih mogao vječno ostati u sjeni”, otkriva Gnabry kako se izvukao iz glamurozne tamnice Premiershipa, gdje se mladi nogometaš lakše dočepa prvog milijuna nego minutaže.
Kada malo zagrebete ispod površine, otkako je Bosmanovo pravilo naglavce okrenulo sportski planet, Gnabryjev slučaj nije nikakav raritet, mladi nogometni migranti danas u vlasništvu često imaju više zračnih milja nego ozbiljnih utakmica. Tako se i tinejdžer Gnabry u bijeli svijet otisnuo prije 16. rođendana i prve seniorske utakmice, ali u Arsenalu nije pronašao ni sreću niti afirmaciju. U Londonu će do daljnjeg ostati zapamćen kao drugi najmlađi debitant u prvoj momčadi nakon Jacka Wilsherea (17 godina i 90 dana), a spletom okolnosti nogometni vrhunac u sjevernom Londonu dosegnut će u pogrešnom dresu i na pogrešnom stadionu.
Početkom listopada 2019. godine Gnabry je predvodio Bayernovu kaznenu ekspediciju koja je u dvoboju Lige prvaka protutnjala stadionom Tottenhama (7-2). Postigao je tada četiri gola, a već četiri mjeseca kasnije blistao je u susjedstvu, na Stamford Bridgeu, gdje su Bavarci već u prvom dvoboju iz igre izbacili Chelsea (3-0) uz dva pogotka 25-godišnjeg napadača. Nakon dva gola Lyonu, kojima je osigurao Bayernu mjesto u Champions league finalu, on danas glanca statistiku od jednog pogotka po utakmici u Ligi prvaka (9 nastupa, 9 golova), što je malo zahtjevniji zadatak od peglanja sličnih brojki u dresu nacionalne momčadi gdje se suparnici ponekad zovu i San Marino. Upravo protiv ove patuljaste reprezentacije Gnabry je debitirao hat-trickom i dosad u 13 nastupa skupio 13 golova za ‘elf’.
Statistika ukazuje da nedjeljni finale na stadionu Benfice mora biti dvoboj dva superstara. U normalnim okolnostima ovdje bi se Lewandowski i Neymar borili za Zlatnu loptu, iako u podtekstu ove borbe piše da su glavne uloge spremni preuzeti dječaci iz drugog ešalona, u crvenom kutu Serge Gnabry, u plavom dijelu ringa Kylian Mbappé.