‘Ni na kraj pameti mi nije bilo da ću završiti u Dinamu! Ali nisam mogao birati, takva je bila odluka Hajduka‘

Franko Andrijašević, dite Hajduka, od oca Stipe, prvotimca "bijelih", trenutno s obitelji, suprugom Marinom i djecom Barbarom (10), Davidom (8) i Gabrijelom (5) gušta kod rodbine u Melbourneu, koji čekaju odluku glave obitelji o nastavku karijere…

- U prilici sam birati, rekao nam je Franko u telefonskom razgovoru.

- Svjestan sam svoje pozicije, s 34 navršene godine ipak sam na zalazu karijere. Ali osjećam se izvanredno, rekao bih moćno, treniram, održavam kondiciju, želio bih odigrati još par sezona. No, ne mislim se provlačiti, ono za kraj, u snazi sam, motiviran…

Što biste željeli, u koju ligu?

- Ono što sam želio, propustio sam. Nadao sam se svojevremeno angažmanu u Španjolskoj, tamo sam uz oca Stipu, igrao je za Celtu i Rayo Vallecano, proveo sam lijepo djetinjstvo. Naučio španjolski… Ali znate onu izreku "čovjek planira, dragi Bog se smije". Silom prilika umjesto s Poljuda poslali su me u Zagreb, onda Belgiju, na kraju sam izabrao Kinu. Tamo sam najduže igrao za Zhejiang, sletio sam tu u ljeto 2021., četiri i pol godine sam nosio taj dres…

Hajduk, Dinamo, Lokomotiva, Rijeka, Gent i Beveren, pa Kina… Gdje ste se osjećali najbolje?

- Teško pitanje. Ja sam bio i ostao dite Hajduka, nažalost prodali su me… No, ne žalim se premda sam na drugi način sve to zamišljao.

U ljeto 2014. otišli ste neočekivano u Dinamo?

- Nisam mogao birati… Ondašnji predsjednik Hajduka Marin Brbić mi je pokušao objasniti, asistirao mu je sportski direktor Goran Vučević. Kada su došle neke ponude, tražili su 1,5 milijuna eura. Od Dinama su dobili 750.000. Klub je bio u teškoj financijskoj situaciji…

I sada je…

- Znam, pratim Hajduka, ljubav je to. Tumačili su mi: "Spasi nas…" Nikad nisam ni na kraj pameti mislio da ću otići na Maksimir. Goran je pojašnjavao kako mi je u pitanju mjesto u momčadi, trener je bio Igor Tudor. Ma ne bih sada otvarao ta pitanja, bilo pa prošlo. Bacao me ovamo i onamo…

U to vrijeme vam se grdno zamjerilo kako ste umjesto na derbi protiv "modrih" upriličili vjenčanje?

- Ma to su podmetanja. Bio sam na posudbi u Dugopolju, tada sam fiksirao datum svadbe, to je bilo godinu unaprijed… Sve je bilo dogovoreno, znali su to u Hajduku. Sjećam se, igrao sam kolo prije protiv Slaven Belupa, bilo je 3:1, zabio sam dva gola, onda sam izostao za derbi u Zagrebu, izgubili smo 1:3, zatim sam opet bio u momčadi, dobili Cibaliju 4:0. Međutim, na kraju prvenstva sam morao u Dinamo.

‘Ajde, to nije bilo loše, osvojili ste naslov prvaka?

- Ma je, istina je, primljen sam izvanredno, mogu vam kazati da mi je bilo vrlo ugodno, trener Zoran Mamić, jedan od najboljih trenera koje sam prošao.

Koji su vam treneri još bili po guštu?

- Bilo ih je… U juniorima Saša Glavaš, uz njega Joško Španjić. Pa Balakov, s njim smo postali prava momčad. Uh, kako smo satrali Rijeku, 3:0 na Kantridi. U svlačionici, kasnije u autobusu prema Splitu, bilo je dirljivo, rastali smo se s Krasimirom…

Ipak u Rijeci ste nešto kasnije, poslije Dinama i Lokomotive, postali glavni igrač HNL-a. Najbolji igrač 2016. po izboru kapetana, zatim na kraju prvenstva 2017. "Žuta majica" Sportskih novosti?

- Tada sam upoznao jako dobro organiziran klub. I Matjaža Keka, njegovu čvrstu ruku, pravi dril. Stalno mi je nešto prigovarao, savjetovao, ali me puštao igrati. Nezaboravna sezona, pala je dupla kruna.

Onda je došla Belgija?

- Tamo mi nije bilo lako… Spasio sam se kada sam dobio angažman u Kini. Bilo je to na neki način riskantno, nepoznata zemlja, nove okolnosti. Osim toga, Zhejiang je bio drugoligaš, ali mukotrpno je bilo zbog covid pandemije. To je bila prava tortura, život kao u logoru, pun neizvjesnosti… Svakodnevna testiranja, posebni režimi kretanja. Ali privikneš se, naročito kad su rezultati povoljni, a mi smo se plasirali u prvu ligu.

Bili ste po svemu glavni igrač, zaslužili ste ulogu kapetana, zašto niste produžili ugovor?

- Imao sam dobru ponudu, prvenstvo je završilo 22. studenoga, odgodio sam odluku. Ono što sam doživio na tom posljednjem nastupu je nevjerojatno, fascinantno… Ostao sam zadivljen. Ni danas ne mogu doći k sebi. A što drugo da vam kažem, rasplakao sam se kao dijete.

Podijelite taj doživljaj…

- Već sam se toliko puta prisjećao, prepričavao i svaki put sam iskreno dirnut. To kako su me u klubu, vodstvo, trener, igrači ispratili. A navijači tek, pitao sam se "Bože moj, je li to zaslužujem".

Dakle, od početka utakmice protiv Hainiua (2:2), toliko natpisa, transparenata, golemi dres s Frankovim imenom prekrio je srednji dio tribine, stalna skandiranja. U 32. minuti Andrijaševićev gol za vodstvo, glavom za 1:0. Napustio je teren po dogovoru u 70. minuti kod rezultata 2:1, prekid je trajao desetak minuta dok su ga suigrači pozdravljali. Dobili ste nebrojene darove, neumorno dijelili autograme, pristajali na selfieje...

- Eto zato se možda vratim u Kinu. Ne žurim. Jedan od elemenata je činjenica da mi se obitelj privikla na život u Hangzhouu, gradu od 13 milijuna stanovnika, vrlo ugodnom, uz to djeca su mi tamo pohađala školu.

Onda ne pomišljate na povratak u SuperSport HNL?

- Nismo odbacili tu mogućnost, na prvom mjestu mi je obitelj, dogovorit ću se s Marinom. Sada uživamo u Melbourneu, to je svjetski grad. Dolazi vrijeme kupanja, šetali smo na jednoj svjetski poznatoj plaži Brighton Bathing Boxes, razgledali nevjerojatni botanički vrt, bili na 300 metara visokom vidikovcu Skydecku… Uglavnom, predivan grad. Nagovaraju me da zaigram za jedan od ovdašnjih klubova…

Kako biste procijenili hrvatski nogomet?

- Reprezentacija je čudesna, uživam ovako s distance, treći put uzastopno idemo na Mundijal. Često doživljavam kako se svi u svijetu dive. Što se tiče mog Hajduka, izveden je potpuni remont na Poljudu. Želim se izjasniti, iznenadilo me, žalim što su otjerali Lukšu Jakobušića. Problem Hajduka je kroničan, prodaju mlade igrače, koji još nisu do kraja sazreli. Po narodnom to se kaže "slama jede kravu". Čudi me kako ljudi, koji vode Hajduka, još nisu naučili lekciju. Inače, sviđa mi se kako trener Gonzalo Garcia vodi momčad. Čekam da uklopi Marka Livaju, pa da se dogodi naslov prvaka. q