Od silnih priča o prodaji i rasprodaji momčadi, velika većina igrača iz generacije koja će zauvijek ostati upisana u povijesnim klupskim knjigama kao ona koja je prvi put osvojila dvostruku krunu i dalje je na Rujevici, odnosno da budemo precizniji, na pripremama u Kranjskoj Gori.
Naravno, prijelazni rok traje još puna dva mjeseca, štošta će se još promijeniti, ali u kontekstu skorašnjeg početka kvalifikacija za Ligu prvaka nije zanemarivo što Matjaž Kek na pripremama u Sloveniji ima na raspolaganju prošlosezonski kostur momčadi. Istina, ostao je bez dva igrača, Andrijaševića i Bezjaka, koji su prošle sezone postigli trećinu svih riječkih golova, kadar možda nije širok u mjeri u kojoj bi on to želio, no u ovom trenutku daleko je to od (ras)prodaje stožernih igrača s ciljem zatvaranja budžeta.
Odakle takav zaokret? Iako sve može promijeniti neka “nemoralna ponuda”, razlog je više nego jasan i jednostavan, a može ga se pronaći u nastojanju riječkog prvoligaša da izbori grupnu fazu nekog od europskih natjecanja i tako dobije dio UEFA-ina novčanog kolača. Liga prvaka bi, u financijskom smislu, bila ravna dobitku na lotu jer bi u klupske blagajne donijela značajnu financijsku injekciju, ali i bitno povećala vrijednost igrača iz riječke momčadi. Slična je priča i s Europskom ligom iako je taj financijski bonus kudikamo manji…
Samo Andrijašević
Rijeka ima tu sreću da zahvaljujući stabilnosti klupskih financija nije u situaciji da pod svaku cijenu mora prodati nekoga kako bi zatvorila budžet od desetak milijuna eura. Po svemu sudeći, ključna je bila procjena klupskog vodstva da u ovoj prvoj fazi proda jednog ili maksimalno dva igrača i to pod uvjetom da se dogodi ponuda kakvu se ne može odbiti, odnosno ambicija da osigura jesen u nekom od kontinentalnih natjecanja.
U tom smjeru se i kretao dosadašnji riječki “mercato”, Franko Andrijašević, Filip Bradarić i Josip Elez bili su najtraženiji riječki eksponati na početku ovog prijelaznog roka i da je Rijeci novac bio prijeko potreban danas bi sva trojica nosila neki drugi dres. Elez za sada ostaje u Rijeci iako je već imao sve dogovoreno sa Schalkeom, navodno je i između klubova bio potpisan ugovor o transferu teškom nešto više od četiri milijuna eura i da su Riječani inzistirali isti bi se vjerojatno morao i realizirati. Slična je bila priča i s Bradarićem koji je bio na korak do Bologne. Rijeka bi na račun odštete inkasirala 4,5 milijuna eura plus nešto bonusa, svi detalji ugovora bili su dogovoreni prije nego što je veznjaka, kada je već postalo jasno da će Andrijašević put Belgije, nazvao Damir Mišković pa uz Bradarićev pristanak (svaka čast i Bradariću jer je u današnje vrijeme rijetkost ostati imun na takav transfer) dogovorio da (p)ostane dio riječke priče u pokušaju na plasman u Ligu prvaka.
Tako je inozemni transfer, za sada, realizirao samo Andrijašević, Rijeka je prihvatila Gentovu ponudu tešku 4,2 milijuna eura (dio odštete pripada Dinamu) i krenula slagati momčad za europske izazove koji mogu donijeti novi iskorak.
Cijena će im rasti
Na Rujevici su itekako svjesni nepisanih zakona tržišta na kojem djeluju i na kojem su u poziciji da u ovoj fazi prijelaznog roka ne mogu pronaći zamjene za igrače kao što su Andrijašević, Bradarić ili Elez budući da takvi teže nekim atraktivnijim ligama i klubovima veće platežne moći. S tim saznanjem sasvim je razumljiva odluka da s okosnicom momčadi koja je prošle sezone ostvarila najznačajniji rezultat u klupskoj povijesti krene u sezonu, pa da se momčad koja će odraditi prvenstvo isprofilira u hodu.
- Nažalost, morat će još netko otići, ali to odavno znamo. Dosta igrača ima ponude, ali nigdje se ne žurimo, čekamo najbolje za igrača i za klub, baš kao što je bilo s Frankom - rekao je Mišković nakon prodaje Andrijaševića.
Iz kuta čovjeka koji mora osigurati likvidnost kluba Miškovićeve su riječi sasvim razumljive, no Rijeka se u ovom trenutku nalazi u “win-win” situaciji u kojoj se isplati ući u rizik i odgoditi za nekoliko tjedana ili mjeseci zatvaranje klupskog budžeta. Riječani bi mogli već za mjesec dana, eventualnim prolaskom trećeg pretkola kvalifikacije za Ligu prvaka, osigurati u najmanju ruku jesen u grupnoj fazi Europske lige, što znači i da će na Rujevici imati sasvim dovoljno vremena za definirati igračku križaljku i realizirati eventualne izlazne transfere koji niti jednom igraču neće pobjeći. Baš naprotiv, što Rijeka duže bude igrala u Europi to će i njima samima više rasti cijena.