Kad je Roberto Mancini bio trener Intera, inzistirao je kod Uprave da mu se dovede Ivan Perišić. Smatrao ga je vrhunskim rješenjem za lijevo krilo u 4-3-3, ali i vrlo kvalitetnim kadrom za bočnog veznog u 4-4-2 ili box to box bočni u 3-4-3 i 3-5-2. Talijanski treneri obožavaju taktički polivalentne igrače, a Perišić je tehničkih i fizičkim potencijalima mogao ispunjavati sve te trenerske potrebe.
Perišić je u Interu od 2015. i upravo teče sedma sezona u kojoj je na platnom popisu milanskog kluba. Nakon što je potpisao 2015. godine, Perišiću je Inter podigao razinu primanja s drugim ugovorom 2017. godine. Tako mu je zagarantirana plaća od 5 milijuna eura neto, koju danas prima, a istu je imao i u sezoni 2019./20. kada je posuđen Bayernu.
Bavarski je klub Interu posudbu platio 5 milijuna eura, a imao je opciju da na kraju sezone otkupi njegov ugovor za 20 milijuna eura. Perišić je u Bayernu odlično odigrao i doprinio je osvajanju trostruke krune (Liga prvaka, Bundesliga i DFB kup), no zbog erupcije negativnih posljedica pandemije Bavarci su od Intera tražili smanjenje otkupne cijene. To u Milanu nisu htjeli prihvatiti, pa se Perišić vratio u Appiano Gentile.
Svjestan da je tamo zatekao istog trenera, Contea, a zbog kojeg je uslijed taktičkih neslaganja i otišao u München, Perišić je morao prihvatiti realnosti. Conte ga je i dalje smatrao idealnom opcijom za lijevog bočnog u sustavu 3-5-2 sustav i Perišić je bio fokusiran, štoviše, njegovi učinci u tom sustavu su maksimalno optimizirali njegove potencijale.
Nastavio je i kod aktualnog trenera Simonea Inzaghija igrati u odličnoj formi, štoviše, ofenzivnija varijanta aktualnog stratega Intera još je bolje “pristajala” Omišaninu, koji je odigrao ove sezone u top formi.
Iako će neki kazati da je najviše motiviran time što mu istječe ugovor, pa želi skrenuti pažnju europskih solventnijih klubova, dojam je da Perišić igra odlično zato jer se jednostavno u tom sustavu igre i ovoj momčadi Intera potpuno opustio i nametnuo svoje kvalitete.
Takve performanse ponukale su vodstvo Intera da iznova pokuša dogovoriti njegov ostanak nakon lipnja kada mu istječe ugovor. Perišićeva potraživanja su, međutim, bitno udaljena od Interovih brojki. Želi plaću od 6 milijuna eura neto, klub nudi 3,5 do 4. Mogući kompromis (recimo na 5 - 5,5) u startu je limitiran Perišićevim traženjem trogodišnjeg ugovora, dok klub ne želi više od dvije godine. Klasična je to priča u kojoj igrač od 33 godine želi potpisati završni najbolji mogući ugovor, a klub vodi računa o njegovoj dobi, te dvoji hoće li s 35 godina biti dovoljno moćan kao i sada...
Kako je do sada izostalo približavanje uvjeta i razgovori na tu temu su zamrli, jasno je da će se u lipnju putovi Perišića i Intera razdvojiti. Činjenica da je bez odštete dopušta mogućnost igraču da ovog ljeta pronađe klub koji će prihvatiti njegove uvjete (6 milijuna eura), možda ih nešto podebljati ovisno hoće li dobiti ugovor na dvije ili tri godine. Kako će tada ipak imati 33 i pol godine, Perišić će imati i sužen krug klubova, koji bi ga pod tim uvjetima angažirali.
U Italiji to mogu platiti Juventus i možda Milan, ali nema naznaka da iz tih klubova ima interesa. U Njemačkoj, gdje je već igrao (Borussia Dortmund, Wolfsburg, Bayern), to su ipak previsoki ulozi, a u Francuskoj ih tek PSG može preuzeti. U Španjolskoj općenito imaju hladan stav prema igračima preko 31-32 godine koji traže duže i financijski bogate ugovore.
Zato nam se čini najizvjesnijim da bi Perišić mogao nastaviti karijeru u nekom od premierligaša. Klubovi su tamo najbogatiji i natjecateljskih su prioriteta u slaganju kadra. Pitanje je, svejedno o kojoj ligi govorimo, hoće li Perišića u toj dobi angažirati klub koji se bori za vrh. Dojam je da će ipak teško pomiriti želju da igra u velikom ambicioznom klubu s kriterijem željene zarade.