Danas se navršava 35 godina od prerane smrti legendarnoga napadača Hajduka Bernarda Bajde Vukasa, najboljega hrvatskoga nogometaša prošloga stoljeća.
Godine prolaze, uspomena na Bajdu ostaje, uvijek se u ovo vrijeme pričaju priče o najboljem igraču Hajduka svih vremena koji na ulazu u Poljud ima spomenik, a u Splitu koji je zadužio svojom blistavom karijerom u bijelom dresu ima i ulicu.
Ispred svoga vremena
Zagrepčanin s Trešnjevke, koji je rođen 1. svibnja 1927. godine, u Hajduk je došao 1947. godine i ostavio neizbrisivi pečat u bijelom dresu. Počeo je u Concordiji, zatim igrao za Amater, a onda i za Zagreb, da bi potom prešao u Hajduk. Za Hajduk je Bajdo odigrao ukupno 615 utakmica i postigao 300 golova osvojivši tri prvenstva (1950., 1952. i 1955.).
U sezoni 1954/55. bio je najbolji strijelac lige s postignutih 20 pogodaka. Prvo je odigrao deset godina u bijelom dresu, a onda je otišao u Bolognu da bi se opet vratio u Hajduk, a nakon toga je karijeru završio igrajući u austrijskom prvenstvu. Bio je napadač koji je bio ispred svoga vremena, priznat u svijetu, a za reprezentaciju Jugoslavije u kojoj je jedno vrijeme bio i kapetan ubilježio je 59 nastupa uz 22 pogotka te je osvojio dvije srebrne olimpijske medalje (London 1948., Helsinki 1952.), te je također igrao i na dva svjetska prvenstva, u Brazilu 1950. i u Švicarskoj 1954. godine. Svoju klasu prikazao je i dva prijateljska susreta - 1953. godine je igrao za reprezentaciju ostatka svijeta protiv Engleske i namjestio dva gola te je na njemu bio jedanaesterac.
Dvije godine kasnije nastupio je za selekcije Europe protiv Velika Britanije kada je dao tri pogotka na toj utakmici pokazavši da je u tom trenutku bio u najbolji nogometaš Staroga kontinenta. Bio je također i funkcionar Hajduka nakon završetka karijere, 1974. godine obnašao je dužnost sportskoga direktora Bijelih.
Premda je bio rođeni Zagrepčanin, zauvijek je ostala zapisana njegova izjava u kojoj je sažeo sve.
- Da se ponovo rodim, opet bih bio igrač Hajduka - svojevremeno je rekao Bajdo, a te su riječi i na spomeniku u Poljudu koji čuva vječnu uspomenu.