Nije Nenad Bjelica loš čovjek, dapače. Nije bio ni loš nogometaš, dapače. Napraviti ono što je napravio on, kad je riječ o hrvatskim nogometašima u španjolskom prvenstvu, mogli su rijetki. Osobno, s obzirom da spadam u mlađu generaciju pratitelja i sporta i štovatelja velikih sportaša, ne sjećam se njegovih utakmica iz Albacetea i Betisa. Znam da je zabijao Barceloni, bilo je to u siječnju 1995. godine, na jednom od vrhunaca njegove inozemne karijere.
Kao trener, moram to otvoreno priznati, impresionirao me. Uveo je nešto potpuno novo, iz Dinamove je svlačionice u nekoliko navrata čistio balast i opremao je novom snagom. Bilo da je to činio kao trener bečke Austrije, kad je Modre izbacio iz Lige prvaka, ili baš kao trener Dinama, svoj je posao radio maksimalno odgovorno, nogometu i struci odano, moglo bi se reći i besprijekorno. Premda, s malom ogradom.
Jer, izbacili su ga Young Boysi, primjerice, taj je poraz sasvim sigurno ostao negdje na srcu, baš kao i onaj kojeg mu je nanijela Rijeka u finalu Kupa 2019. godine. Trenerski poraz od Igora Bišćana priznao je, ali tu negdje otprilike počinje ludost, a prestaje razum (anti)heroja ove kratke crtice.
- Tko je taj Matrljan? Jel' vas usrećila korporacija? P...a vam materina! Je...a vas korporacija" - rekao je navodno Osijekov trener, a Rijekin pomoćni trener odgovorio mu je: "Hahahaaaa! E, moj Bjelica...". Sve se to događalo ove nedjelje, nakon utakmice 31. kola HNL-a u kojem je Rijeka na Rujevici zabila klipove pod kotače Osijekovih šampionskih ambicija.
I zaista, teško je vjerovati da Nenad Bjelica zapravo ne zna tko je Danko Matrljan, jedan od najplemenitijih likova iz bogatog riječkog bazena. Ne samo da je zabio madridskom Realu u čuvenoj utakmici drugog kola Kupa UEFA, na prepunoj Kantridi 1984. godine, već je kroz čitavo desetljeće bio jedan od predvodnika generacije koja je u Rijeci igrala nakon osvojenih Kupova 1978. i 1979. godine. Juričić, Hrstić, Ravnich, Gračan, Desnica, Sredojević... Ma, zna i Bjelica tko su oni. Bio je samo malo nervozan.
Ali, vjerovati je da je Bjelici nova "žuta minuta" opet polupala lončiće. Naravno da mu nije drago što je Osijek odigrao samo mršavu nulu na Rujevici, onu koja ga stavlja daleko od Dinama na ljestvici u posljednjih mjesec dana HNL priče, ali opet, izjaviti: (...) "a za Danka Matrljana uopće ne znam tko je", više govori o samom treneru Osijeka nego o pomoćniku Gorana Tomića ili o situaciji u kojoj se Bjelica našao.
Bjelica je - takav. Reći će mnogi i podsjetiti nas na brojne situacije u kojima je otvoreno razgovarao sa sucima utakmica, suparničkim trenerima, gestikulirao i pozivao VAR-suce na činjenje. A korporacija? O tome nećemo, jer jasno je na koju je i kakvu korporaciju mislio. Nije li to korporacija koje je donedavno bio član?
Nešto iznad u tekstu snimka je gola Danka Matrljana protiv Reala na Kantridi. Igrao je, naravno i Bjelica protiv Reala. I to tri puta. Ali, u 183 minute kroz '95. i '96. godinu nije uspio zabiti. Za razliku od čovjeka za kojeg ne zna, a koji je to učinio prilikom jedne od najvećih, ali i najpodcjenjenijih pobjeda hrvatskih klubova u europskim kupovima.
I zato, gospon Bjelica, bez ljutnje, ali pokazao bih vam ovu fotografiju kao odgovor na pitanje tko je "taj" Danko Matrljan. Njegov portret imate na glavnoj fotografiji teksta.
Rijeka - Real Madrid 3:1 (Fegic 30', 58', Matrljan 41' / Isidoro 82'
Stadion Kantrida. Gledatelja 22000.
RIJEKA: Ravnić, Malbaša (Milenković), Hrstić, Juričić, Tičić, Sredojević, Stevanović, Gračan (Radmanović), Matrljan, Fegic, Desnica
REAL MADRID: Miguel Angel, Chendo, Camacho, Stielike, Fraile, San Jose, Sanchis, Gallego (Martin Vasquez), Pineda (Isidoro), Lozano, Butrageno