Rano jutros nakon što se gradom proširila vijest o smrti legendarnog Stanka Poklepovića, klub s Poljuda oprostio se od svog bivšeg trenera biranim riječima, piše Slobodna Dalmacija.
"Noćas je nakon teške bolesti u 81. godini života preminuo legendarni trener Hajduka Stanko Poklepović.
Dovoljno je bilo reći šjor Stanko. U Splitu i nogometnoj Dalmaciji odmah se zna da se radi o proslavljenom treneru, nekoć i izborniku hrvatske nogometne reprezentacije, Stanku Poklepoviću.
Rođen je u Splitu 19. travnja 1938. godine. Kao igrač nastupao je za RNK Split i Jadran iz Kaštel Sućurca, a trenersku karijeru započeo je u Hajdukovim juniorima. Bio je blizak suradnik najpoznatijeg hrvatskog trenera Tomislava Ivića. Uveo je mnoge novine u proces treniranja. Prvu Hajdukovu momčad vodio je od 1984. do 1986. godine, nakon toga Budućnost iz Titograda od 1987. do 1989. godine, a potom banjalučki Borac od 1989. do 1990. godine. Slijedi treniranje Apoela iz Nikozije da bi 1991. godine ponovno preuzeo treniranje Hajduka s kojim 1992. godine osvaja prvo prvenstvo Hrvatske i superkup. U sezoni 1992./93., u kojoj je Hajduk osvojio prvi Kup Hrvatske u jednom dijelu vodio ga je i Poklepović.
Od lipnja 1992. do travnja 1993. godine izbornik je hrvatske reprezentacije. Od 1994. do 1995. godine izbornik je reprezentacije Irana. Nakon reprezentacije trenirao je jedan od najboljih iranskih klubova Pirouzi od 1995. do 1997. godine. S njim je osvojio dvije titule prvaka Irana.
U Sloveniji od 1997. do 1998. godine trenira Publikum iz Celja. Vraća se u Hrvatsku i preuzima Osijek s kojim osvaja kup Hrvatske 1999. godine.
Bio je trener mađarskog Ferencvarosa, iranskog Isfahana, kod nas je još trenirao GOŠK Jug, Dubrovnik, Mladost 127, u dva navrata Solin.
Krajem osmog i početkom devetog desetljeća 20. st. neko vrijeme obnašao je dužnost izbornika B reprezentacije Jugoslavije. Od 2006. godine koordinator je Hajdukove omladinske škole, a od 2007. do 2009. godine šef je škole. U veljači 2010. godine ponovno postaje trener prve momčadi Hajduka, koju dužnost obnaša do listopada iste godine. U tom razdoblju s Hajdukom osvaja kup u sezoni 2009./10. te ostvaruje plasman u skupinu Europske lige, a potom je 2015., u kratkom razdoblju ponovno trener Hajduka.
Vratimo se na Stankove prve dane provedene na klupi Hajduka. Bilo je to vrijeme kada je u Hajdukovu dresu bila generacija istinskih nogometnih znalaca. Vrijeme je to braće Vujović, Gudelja, Sliškovića i drugih. Kada je 1984. godine prvi put kao trener samostalno vodio Hajduka, na kormilo kluba došao je iznenada nakon obavljenih priprema. Dežurni optimist i trener koji teži perfekciji, nikada nije zadovoljan učinkom. On je bio čovjek i stručnjak koji najprije cijeni rad i koji radom želi provesti svoje ideje. Spadao je među trenere koji barataju materijom, znao je raditi i voditi ekipu.
U Stankovom velikom sportskom srcu posebno mjesto rezervirano je bilo za prvu Hajdukovu titulu u samostalnoj Hrvatskoj koju su bijeli osvojili 1992. godine s njim na čelu. Nešto ranije Hajduk je izborio posljednji jugoslavenski kup sa Skoblarom na čelu pobijedivši Crvenu zvezdu u Beogradu. Poklepović je pozvan u Split iz Cipra, a kad je Hajduk u pitanju i poziv na čelo struke, sve se ponude ostavljaju i pravac Split!
Govorio je šjor Stanko: “Bila su to teška vremena. Pravi ratni užas. Prolazili smo kroz baražne vatre mračne noći, izvrgnuti neprijateljskim mecima. Igrači su sve to hrabro izdržali i podnijeli te osvojili prvi trofej prvaka Hrvatske. Ta mu je titula, govorio je, bila spas za dušu, nagrada za sav trud koji je uložio u svojoj karijeri. Kako je govorio, biti prvi to je sportski san svakog igrača i trenera, a kada si prvi s Hajdukom, i kad je to prva titula osvojena u hrvatskoj državi, to zbilja ima posebnu draž. Iako je bio rat, svi su se igrači borili zdušno, imperativ prve hrvatske titule bio je ogroman. Uživanje je, govorio je, bilo voditi treninge takve družine spremne podnijeti sve napore, samo da bi ostvarila konačni cilj.
Poklepović je često volio istaknuti da je ta prva hrvatska titula došla kao odraz zajedništva u klubu, u situaciji gdje su svi radili za sve: igrači, uprava, oružari, ekonomi i dr. Uistinu, svi koji su pratili momčad učinili su sve što je trebalo. Kao rezultat toga došla je u Split prva titula.
Stanko Poklepović veliko je ime hrvatskog nogometa. Odgojio je brojne hrvatske i jugoslavenske nogometne reprezentativce i nastavio kontinuitet vrhunskih splitskih nogometnih pedagoga, koji je nekada davno započeo Luka Kaliterna."
Ništa manje emocije nije ni u oproštaju NK Osijeka od trenera koji im je donio jedini trofej u klupskoj povijesti:
"Brzo se iz Splita i do naše Slavonije i Osijeka ovoga ponedjeljka proširila tužna vijest da je, u 81. godini života, preminuo legendarni trener Stanko Poklepović. Šjor „Špaco“ je ostavio dubok trag u hrvatskom nogometu, u svakoj sredini u kojoj je radio. Nama će posebno ostati u sjećanju njegov prvi mandat u Gradskom vrtu, budući da je obilježen i osvajanjem dosad jedinog klupskog trofeja. Naime, upravo pod njegovim vodstvom su Bijelo-plavi u sezoni 1998/99 bili pobjednici Kupa Hrvatske, nakon što su u finalu, u produžetku, „zlatnim golom“ Lasića, svladali vinkovačku Cibaliju s 2:1 i prigrabili „Rabuzinovo sunce“.
O nogometu je mogao stalno pričati
Već sama ta činjenica daje mu značajno mjesto u našoj klupskoj povijesti jer se uvijek rado prisjećamo velikoga slavlja na Trgu Ante Starčevića pred više tisuća naših navijača i simpatizera Kluba. Inače, Poklepović je kormilo preuzeo u travnju 1999. i ostvario zacrtani cilj, da bi s klupe otišao vrlo rano, početkom nove sezone, kada ga se povezivalo s povratkom u Hajduk iako tada nije preuzeo Bijele. Pedantno je „Špaco“ pristupao svakom treningu, uvijek je znao što želi od svoje momčadi na terenu, a o nogometu je mogao pričati – cijeloga dana. I svima nam je bio zanimljiv. Načinom na koji je prezentirao svoje taktičke zamisli i dočaravao nogometni svjetonazor posvuda je osvajao simpatije, kako igrača, njegovih suradnika i drugih ljudi u Klubu, kao i novinara koji su u njemu uvijek imali srdačnog i osebujnog sugovornika.
Prije svega smo ga - cijenili
Poklepović je još jednom vodio Osječane i to u drugom dijelu sezone 2002/2003. Momčad je poveo u ondašnju Ligu za ostanak, ali se na toj dužnosti zadržao tek nekoliko mjeseci i suradnja je raskinuta. I sam je priznao da mu je nogomet opsesija, u svakom bi se razgovoru uvijek vratio na „balun“. Uvijek ćemo se rado sjećati brojnih anegdota s čovjekom kojega smo prije svega cijenili, a „pod kožu nam se uvukao“ još od trenutka upoznavanja i prvog obraćanja javnosti kao trener NK Osijek. I stoga će nam dobri stari „Špaco“ nedostajati, a uspomene zasigurno neće izblijediti. Nogometni klub Osijek izražava sućut njegovoj obitelji kao i sportskim prijateljima iz HNK Hajduk u kojem je Stanko Poklepović bio i ostao legenda."