HAJDUK - ZVEZDA 2:1
SPLIT Stadion Poljud. Gledatelja 12.000. Sudac: Adem Fazlagić (Sarajevo). STRIJELCI: 1:0 - Slišković (3), 1:1 - Mrkela (11), 2:1 - Vulić (88-11m).
HAJDUK: Simović, Vulić, Šušnjara, Čelić (Prekazi), J. Čop, Rožić, Zl. Vujović, Slišković, Zo. Vujović, Šalov, Jerolimov. TRENER: Petar Nadoveza.
CRVENA ZVEZDA: Ivković, Šugar, Jovin, Miletović, Elsner, Jurišić, Šestić, Mrkela (Milosavljević), Nikolić (Đurović), Milovanović, M. Đurovski. TRENER: Gojko Zec.
Zašto je finalna utakmica u Splitu ostala tako upamćena, a nije Hajduk u tom dvoboju podigao pehar? Pogodak Bake Sliškovića iz kornera uz pobjedu Hajduka pokazali su se ključnim za konačni rasplet. Zgoditak je pružio snažan dojam, a pobjeda stavila pečat, trasirala Hajduku put prema peharu maršala Tita.
Jučer smo Baku uhvatili dok je šetao ulicama Hong Konga, tamo je trener, ali ne može se vratiti kući jer zbog aktualne situacije nema letova za Europu. Kad smo ga podsjetili na nezaboravan pogodak iz kornera koji je prije točno 36 godina na današnji dan zabio Crvenoj zvezdi u finalu Kupa 1984. kazao je:
- Kad sam igrao u Veležu i poslije u Hajduku, te u svim klubovima u kojima sam igrao, imao sam običaj izravno iz kornera gađati gol. Za mene to nije bilo strano, to sam često činio. Kad se radi o tom pogotku, nisam vidio da je Tomislav Ivković bio izašao s gol-crte. U tom trenutku sam se odlučio gađati i - pogodio sam! Korner sam izveo oštro, na prvu stativu. I lopta je ušla u mrežu. Iznenadila je obranu i Ivkovića - kazao nam je Baka.
Priča nam da u tom pogotku nije bilo ničega posebnoga, jer...
- Ma znam da se taj pogodak i dan-danas vrti, ali zaista to nije bilo ništa drukčije ili posebnije u odnosu na ono što sam znao izvoditi iz kornera. Jer uglavnom sam izvodio kornere jakom, oštrom loptom na prvu stativu. Jer kad tako izvodiš korner, tvoji igrači u šesnaestercu imaju veću priliku postići pogodak, dovoljno je samo da im malo okrzne glavu... Nisu to oni “engleski korneri” kad je lopta podbodena pa dugo putuje u šesnaesterac, pa onda se onda robusni igrači obrane i napada bore tko će odnijeti loptu.
Pitali smo ga je li nakon utakmice sa Zvezdom nakon tog pogotka bio počašćen barem pićem od svojih suigrača? Ili je on potegnuo rundu zbog pogotka koji je zabio?
- Bio je to važan pogodak, jer nam je u revanšu u Beogradu omogućio osvajanje Kupa neodlučenim rezultatom. Međutim, s obzirom na to da je nakon te naše pobjede još slijedio revanš, nije bilo nekog slavlja. Zato nije bilo posebnog čašćenja. Jest, na tribinama je nakon mog pogotka nastala ludnica, suparništvo s Crvenom zvezdom i Partizanom bilo je ogromno. Normalno je bilo da su ljudi u Splitu na tim derbijima bili posebno napaljeni. Zato je bilo više oduševljenja nego da sam iz kornera zabio Vardaru ili Budućnosti, primjerice. Naravno, bila je to značajna utakmica, pa je logično da su tribine bile oduševljene i glasne.
Je li mu što nakon utakmice rekao tadašnji vratar Zvezde Tomislav Ivković?
- Nije, otišao je u svlačionicu. Ivković je uvijek bio veliki gospodin. Jedino sam mnogo godina kasnije pročitao njegovu rečenicu kad je u medijima izjavio: “Bilo bi mi krivo da mi je zabio neki bezveznjak, ali kad mi je zabio majstor poput Sliškovića, onda mu kapa do poda.” Eto, Ivković je bio i ostao pravi gospodin - zaključio je Baka Slišković.
Ivković, štoviše, i danas silno veliča Sliškovića...
- Da mi je netko drugi dao takav zgoditak iz kornera, ostavio bih se nogometa - spremno će nam reći Ivković, aktualni trener Intera.
- Svi dobro pamtimo kako je te sezone Slišković sa svojim prekidima izluđivao i Jugoslaviju i Europu. Zabijao je iz slobodnih udaraca, skraćenih kornera... Zabijao je iz svih situacija i kada primite pogodak od takvog velemajstora, onda samo možete čestitati. Što drugo reći...
Slišković je zabio pogodak o kojem se priča i 36 godina kasnije, ali ne smije se zaboraviti da je konačni rezultat potpisao Zoran Vulić. Igrač koji je sa 22 i pol godine spremno preuzeo odgovornost pucanja kaznenog udarca u završnim minutama dvoboja. I pogodio za 2:1.
- Ne znam više je li kazneni udarac trebao pucati Baka ili Zlatko Vujović, ali ja sam uzeo loptu. Nije me bilo strah. Odapeo sam desnom u desni gorni kut vrata Ivkovića. Sjećam se, bilo je to na južnu branku - ispričao nam je Vulić.
Hajdukov velikan se pritom prisjeća...
- Pobjeda nam je otvorila vrata prema osvajanju Kupa. Nažalost, samo taj trofej smo osvojili te sezone kada smo igrali i polufinale Kupa UEFA-e protiv Tottenhama. Više je trebala uzeti naša generacija iz prve polovice 80-ih. Premalo je jedan Kup, bili smo zreli i za Kup UEFA-e - poručio je Vulić.
-------------------------------------
PARTIZAN - HAJDUK 1:6
BEOGRAD Stadion JNA. Gledatelja 52.000. Sudac: Marijan Rauš (Varaždin). STRIJELCI: 0:1 - Žungul (26), 0:2 - Buljan (45), 0:3 - Žungul (56), 0:4 - Jerković (60), 0:5 - Đorđević (68), 0:6 - Đorđević (79), 1:6 - Bjeković (81).
PARTIZAN: Ivančević, Tomić (Golac), Kozić, Pejović, Đurović, Kunovac, Zavišić, Trifunović, Bjeković (N. Cvetković), Vukotić, Grubješić. TRENER: Tomislav Kaloperović.
HAJDUK: Katalinić, Boljat, Rožić, Luketin, Peruzović, Buljan, Žungul, Mužinić, Đorđević, Jerković, Šurjak. TRENER: Tomislav Ivić.
Nedostajalo je sedam kola do kraja prvenstva tog proljeća 1976. kada je Hajduk došao na noge Partizanu u Beograd.
- Ako pobijedi Partizan, sigurno je prvak. Sa šest bodova u zadnjih šest kola teško će ih netko sustići. Međutim, mi smo došli pobijediti, jer želimo obraniti naslov prvaka - govorio je trener Hajduka Tomislav Ivić uoči dvoboja.
Hajduk je u Beograd došao s velikim samopouzdanjem, Ivan Buljan nam je opisao kakvo je bilo raspoloženje u taboru Splićana. - Znali smo da moramo pobijediti ako želimo ostati u šampionskoj utrci. Zato smo od starta krenuli po bodove. Po dva boda, jer tada je pobjeda toliko vrijedila - počeo je Buljan priču o Hajdukovoj šestici.
Prvi pogodak postigao je Žungul, a onda u trenutku kada su svi mislili da se na poluvrijeme odlazi s minimalnom prednosti Hajduka, udarac Buljana utakmicu potpuno usmjerio prema pobjedi Bijelih.
- Zadnji trenuci prvog dijela, računam, nitko me ne prati, idem lagano prema protivničkom golu. Poveo sam loptu od centra, odigrao povratnu sa Žungulom i na 25 metara odlučio se na udarac. Lopta se protivno svim zakonima fizike počela dizati kada je došla pred Ivančevića. I završila u mreži za 2:0.
Dalje je sve izgledalo kao u bajci, Bijeli su nizali zgoditak za zgoditkom dok nisu došli do 6:0. Ivić je na kraju izjavom “bit ćemo prvaci ako nam dozvole” silno razljutio domaćine i tadašnju jugoslavensku javnost.
- Nažalost, Ivić je bio u pravu. Partizan smo demoralizirali, Vukotić mi je na okupljanju reprezentaciji rekao: “Poslije one šestice bili smo mrtvi, predali smo se.” Međutim, u život ih vratio Maksimović onim famoznim produžetkom za pobjedu u Ljubljani u zadnjem kolu kada smo izgubili prvenstvo. Ali, pobjeda od 6:1 ostala je za povijest - kazao je Buljan.
---------------------------------
HAJDUK - RIJEKA 1:1, 9:8- 11 m
BEOGRAD Stadion JNA. Gledatelja 30.000. Sudac: Zoran Petrović (Beograd). STRIJELCI: 1:0 - Asanović (43-11m), 1:1 - Radmanović (85).
JEDANAESTERCI: 1:0 - Asanović, 1:1 - Mladenović, 2:1 - Čelić, 2:1 - Radanović promašaj, 3:1 - Andrijašević, 3:2 - Valenčić, 4:2 - Tipurić, 4:3 - Janković, 4:3 - Setinov promašaj, 4:4 - Škerjanc, 5:4 - Dražić, 5:5 - Sredojević, 5:5 - Bursać promašaj, 5:5 - Ravnić promašaj, 6:5 - Deverić, 6:6 - Jelavić, 7:6 - Jarni, 7:7 - Kotur, 8:7 - Adamović, 8:8 - Rupčić, 9:8 - Varvodić, 9:8 - Paliska promašaj.
HAJDUK: Pralija (od 119. Varvodić), Jarni, Dražić, Andrijašević, Setinov, Tipurić, Deverić, Čelić, Bursać, Asanović, Bućan (od 103. Adamović). TRENER: Josip Skoblar.
RIJEKA: Ravnić, Jelavić, Rubčić, Kotur, Paliska, Sredojević, Janković, Mladenović, Radmanović, Matrljan (od 46. Škerjanc), Vujčić (od 76. Valenčić). TRENER: Mladen Vranković.
Koja drama na beogradskom stadionu JNA! Tek nakon 11. serije izvođenja jedanaesteraca Hajduk je došao do pehara pobjednika Kupa. Junak je bio Zoran Varvodić, vratar Bijelih koji je u igru ušao u pretposljednjoj minuti produžetka. Varvodić je postigao pogodak u zadnjoj seriji, a onda je loptu uzeo Robert Paliska. Obrambeni igrač Riječana šutirao je po sredini gola, Varvodić je osjetio njegovu namjeru, obranio udarac i odmah poletio na ogradu s navijačima.
- Teško je i opisati kakva je bila drama, kako smo sve proživljavali - prisjetio se tih trenutaka Aljoša Asanović. - Dvaput smo morali kroz pakao jedanaesteraca do naslova pobjednika Kupa. Zato je i bilo tako slatko i lijepo.
Hajduk je prije Rijeke eliminirao Crvenu zvezdu pobjedom 1:0 u Beogradu, kada je također Asanović zabio pogodak. Međutim, kao i u finalu, moralo se i tada preko jedanaesteraca do eliminacije.
- Ne znam koja je drama bila veća. Finalna je imala svoju težinu, jer je vrijedila trofeja, ali ništa manje nije bilo teško u polufinalu. Svi su nas već bili prežalili kada smo došli Zvezdi u Beograd poslije poraza 1:2 u Splitu. Međutim, kada smo prošli Zvezdu, sigurno smo i mi pomislili da je Kup već osvojen - dodao je Asanović.
Zoran Varvodić na slici treća slijeva.
Ali trebalo je proći Rijeku, motiviranu i tešku. Utakmica nije obilovala ljepotom, dapače, bila je tvrda i rastrgana. - Važnost utakmice učinila je svoje. Srećom, na kraju smo došli do trofeja koji nam je puno značio. Nakon tri godine vratili smo Kup u Split - podvukao je na kraju Asanović.
Finale Kupa pamti se i po navijačkom vlaku i korteu od željezničke stanice do Poljuda. S peharom u rukama.