Otišao je Kaiser Franz, igrač koji je obilježio nogometnu epohu. Elegantni centarhalf, pravi nogometaš. Prije svega znalac, klasa koja je 70-ih razbila predrasudu da su obrambeni igrači "drvosječe" koji ne znaju s loptom. Jer, Beckenbauer je bio "petica", ali znalac s dušom veznjaka.
Ivan Buljan proveo je dvije sezone zajedno s Beckenbauerom u HSV-u i Cosmosu, ali prvi susret s Kaiser Franzom imao je na Svjetskom prvenstvu 1974. godine u Njemačkoj. U drugoj fazi natjecanja, reprezentacija Jugoslavije izgubila je od Zapadne Njemačke 0:2.
- Prvi put smo se sreli kada je Beckenbauer bio u zenitu slave. Znali smo kakva je Zapadna Njemačka, bili su uostalom i domaćini tog Svjetskog prvenstva. Nastojali smo se suprotstaviti, ali jednostavno su Nijemci bili bolji. Beckenbauer? Vidjelo se na prvi pogled kakva je klasa. Sjajan tehničar prije svega. Znate, za njega se govorilo da je "meškinjast". Da je slab u dvobojima, ali znao je Beckenbauer ući u okršaj sa suparničkim igračem. Uz to je imao golemo nogometno znanje, tako finu tehniku - prisjetio se Buljan fragmenata sa SP-a održanog prije gotovo 50 godina.
Uz Beckenbauera, velika je zvijezda tog prvenstva bio i Gerd Müller, čudesni njemački golgeter. Buljan je čuvao Müllera, koji ipak nije mogao zasjeniti Beckenbauera.
- Prva zvijezda tog SP-a bio je Franz Beckenbauer. Müllera sam čuvao, osjetio sam kakav je igrač. Stalno mi se lijepio na leđa, držao me rukama. Genijalac je bio Müller, ali nesporno je Kaiser Franz bio najveća zvijezda, kako reprezentacije Zapadne Njemačke, tako i cijelog prvenstva, jer Nijemci su osvojili Svjetsko.
Još su se potom triput spojili životni putovi Beckenbauera i legendarnog Ike Buljana. Prvo u Hamburgu, zatim u New Yorku, te treći put u Münchenu. Idemo redom.
- U Hamburg je došao kada je prvi put bio u Cosmosu. Tražio je od trenera Zebeca kratki odmor, jer stigao je u trenutku kada je u Americi završila sezona, dok se u Njemačkoj tijekom rujna tek zahuktavala. Međutim, Zebec je rekao "nema odmora", a Beckenbauer je sve mirno prihvatio i uhvatio se posla.
Ali, suigrači u HSV-u nisu te jeseni 1980. dočekali Beckenbauera raširenih ruku.
- Nisu bili korektni, moram reći. Imali su priliku reći što misle o Beckenbaueru i pokazali su ljubomoru. Puno ih je govorilo "i mi ćemo se tako vratiti u Hamburg iz Amerike kada budemo imali 34-35 godina". Nije mi se dopao taj stav, štoviše, imao sam sasvim drukčije razmišljanje. Javno sam za Bild tada kazao "čast mi je igrati s tako velikim igračem poput Beckenbauera".
Ta izjava pokazala se kao dobar temelj za prijateljstvo koje se kasnije stvorilo između Buljana i Beckenbauera. No, prvo su im se karijere ponovno spojile u New Yorku.
- Igrali smo kratko zajedno u Cosmosu, jer raspala se liga. Tako je to bivalo u Americi početkom 80-ih. Često smo znali otići na ručak u talijanski restoran pored stadiona Giantsa u New Yorku.
Nakon kratke zajedničke epizode u Cosmosu druženje su nastavili za 50. rođendan Kaiser Franza 1995. godine.
- Moram priznati da sam se ugodno iznenadio kada me pozvao u München na svoj 50. rođendan. Bila je velebna proslava s najpoznatijim svjetskim igračima, ali i ljudima iz javnog života, prvenstveno Njemačke. S pjevačima, glumcima, ljudima iz show biza, ne samo nogometašima. Zapamtio je Franz kako sam bio korektan, zato me i pozvao na takvu gala svečanost, jer sigurno je bilo i boljih igrača koje je mogao pozvati. Ali, zaslužio je respekt koji sam mu iskazivao - kazao nam je Buljan i dodao za kraj:
- Znao sam da je teško bolestan, ali kada sam čuo da je preminuo suze su mi došle. Naježim se kada o njemu pričam, jer bio je izvanserijski igrač. I čovjek za sva vremena.
Drugi Splićanin koji se susreo s Kaiser Franzom kada je osvajao novi naslov svjetskog prvaka bio je Zlatko Vujović. Kapetan reprezentacije bivše Jugoslavije na SP-u u Italiji 1990. godine upoznao je snagu Elfa pod vodstvom izbornika Franza Beckenbauera.
- Pregazili su nas Nijemci u toj utakmici - kazao je Vujović u startu i potom iskreno dodao:
- Ne sjećam se uopće tko je bio izbornik. Sjećam se sjajnog Matthäusa i odlične reprezentacije Zapadne Njemačke. Mi smo im došli na premijeri i odmah su pokazali koliko vrijede. Možda smo i prelagano ušli u tu utakmicu, s onom našom mišlju "idemo igrati, pa što bude". Ali, Njemačka je bila stroj. Ako je netko i sumnjao, u tom susretu se razuvjerio. Nijemci su pokazali da su klasa. Imali smo veliki respekt prema njima, jer za nas su Nijemci uvijek bili najteži suparnik. Kasnije smo eliminirali Španjolsku, provukla nam se Argentina s Maradonom kroz jedanaesterce. Da smo to dobili možda bismo se mi ponovno našli s Beckenbauerovom Njemačkom u finalu umjesto Argentine.
O Beckenbaueru kao igraču Vujović je znao sve kroz jednog legendarnog dinamovca.
- Gledao sam Beckenbauera kao dijete, zaigrao protiv Cosmosa na Poljudu kada su Amerikanci gostovali u Splitu. Bila mi je čast da sam igrao protiv njega, kao igrača i izbornika. Ali, moram reći da me Zajec svojom elegancijom podsjećao na Beckenbauera. To je taj stil igre zadnjeg čovjeka obrane koji uveo Beckenbauer. Nogometni svijet je izgubio veličinu koja je ostavila duboki trag.