U metropoli ključa i vrije na sve strane. Izbori, gupovi, kandidati, optužbe i sportske nade, jer u Maksimiru se još nadaju, vjeruju, tko će ga znati, možda i uspiju. I koliko god prvenstvo bilo neizvjesno, još neizvjesnija je borba za mjesto gradonačelnika.
Uglavnom, slijedi nam preporod, blagostanje, a najviše obećavaju Bandićevi učenici. Jedan čak tvrdi da će spasiti i oživjeti nekadašnji simbol grada, klub koji je skoro stoljeće nosio ime i grb grada na dresu.Oni koji to pomno ne prate vjerojatno i ne znaju što je sve sa klubom zbilo, jer malo je koga više briga za NK Zagreb.
Sad kad se u gradonačelničku utrku uključio i Nobilo, možda bi baš on - kao odvjetnik - mogao najbolje objasniti zašto taj nogometni Kafkin “Proces” toliko dugo traje i nazire li mu se barem svršetak. Kod nas već svi odavno znadu da ako želiš nešto otegnuti i nikad okončati, samo prepusti sucima u sudnicama da oni to zgotove.
Pitanje samo glasi kakve veze ima klub s optužnicom i kvazi ulaganjima u kamp u Veslačkoj koji je napravljen još za vrijeme gradonačelnice Dropulić. Ključ u ruke za nekadašnjih 55 milijuna kuna. Klub je, po tadašnjem dogovoru, trebao preseliti na novi stadion na Jarunu, ali taj je nažalost zaživio samo na papiru.
I tko je sadašnjem vlasniku, predsjedniku, treneru i direktoru, omogućio i potpisao nekakva milijunska ulaganja - to nitko ne zna. Zna se uglavnom da je “Ćaća” društvu darovao klub kao imovinu, skojom sada vlasnički raspolažu. I uporno je i sustavno uništavaju.
Svima je poznato da u Ulici pjesnika odavno nema ni kluba ni udruge, ni nadzora. Postoji samo bolesnik koji je preživio dvije Jugoslavije, Austro-Ugarsko, postrojio gardu na igralištu u Lijepoj našoj, teško obolio i sad ga liječe sudskim terapijama. Ne znam zašto je klub optužen,što je skrivio jer ortak sigurno nije bio.
Danas se treneri smjenjuju za tri izgubljene utakmice, a u Zagrebu je “svemoćni” tri godine bio suspendiran i kažnjen, propadao je pet rangova, jer je kao uložio pet milijuna eura, posudio još tri milijuna, a klub je pod njim samo nestao. Potjeran je iz svoje kuće, sa svoga stadiona.
Žalosno je da odgovorni u Gradu ili ništa nisu shvatili ili ništa nisu razumjeli, ili ih uopće nije briga. Zar stvarno u Gradu i u državi ne postoje službe, porezne uprave, ili inspekcije koje ne mogu utvrditi krivce, a osloboditi pravednika. Nekadašnji simbol grada, Hamlet u bijelom dresu, što bi napisao Veselko Tenžera, gubi sve što je imao kao da je kockar.
Čak više ni dresa nema, pocrvenio je od srama za sve ono što su mu napravili i u što su ga pretvorili. Zato još jednom pozivam sve one koji su nosili pravi dres, navijače i prijatelje da ne odustaju, da ne šute i od drugih nešto očekuju.
Posebno mislim na mlađe generacije, sada trenere, direktore, komentatore... Nemate pravo šutjeti, to je naš klub, a on je jači, bitniji od svakog pojedinca, kakav god on bio.
Lijepo je što se gradi novi stadion, dosadašnji je bio star više od 100 godina. Međutim, stadion bez stanara, koji ga je čuvao više od stoljeća ne smije istovremeno postati spomenik. NK Zagreb se u svom dugom životu uvijek vraćao, postojao, prkosio, pobjeđivao i nitko nema pravo to izbrisati, arhivirati i zaboraviti...
Komentari (0)
Komentiraj