Bivši trener Gorice Valdas Dambrauskas još je prije jedanaest dana osvojio s Ludogorecom prvenstvo Bugarske pobjedom nad Beroeom (3:1). Bio je to deseti jubilarni naslov ovog kluba koji je litavskog stručnjaka angažirao u zimskom prijelaznom roku. Ludogorec se kod nas najviše pamti po epskom dvoboju u kvalifikacijama za Ligu prvaka 2012. kad je za Dinamo pogodak duboko u sudačkoj nadoknadi, u 98. minuti, zabio Domagoj Vida na asistenciju Mehmeda Alispahića.
Klub iz Razgrada sad se posebno prati u Turopolju jer je u tom klubu osim Dambrauskasa i bivši vratar Gorice Kristijan Kahlina. Dambrauskas je Goricu vodio u 27 utakmica, upisao je 13 pobjeda, 13 puta je igrao neodlučeno, a 6 puta izgubio. Pod njegovim vodstvom Gorica je afirmirala nekoliko mladih igrača od kojih se očekuje da u skorijoj budućnosti ostvare velike transfere, a baš su pod njegovim vodstvom zabljesnuli Marijan Čabraja i Dario Špikić koji su ove zime potpisali za Dinamo. Kad se radi o Ludogorecu, koji je sjajno igrao pod vodstvom Dambrauskasa, Litavac je ubilježio 18 utakmica, pritom je skupio 12 pobjeda, 2 remija i 4 poraza. Ali posljednja dva protiv Plovdiva (1:2) i CSKA (1:4) su stigla kad je naslov prvaka već bi osvojen. U Bugarskom kupu Ludogorec je ispao u polufinalu iako su prvu utakmicu na gostovanju kod CSKA Sofije odigrali bez pobjednika (1:1). U uzvratu, odigranom na Huvepharma Areni slavio je CSKA (2:1). Porazgovarali smo s litavskim stručnjakom i pitali ga je li njegov cilj u Ludogorecu ispunjen?
- Naravno, cilj je ispunjen. Za svakog igrača, trenera i sve u klubu je velika stvar kad se osvoji naslov prvaka. Kad sam dobio poziv iz Ludogoreca i kad sam znao da će se klub boriti za naslov, nisam mogao kazati - ne. Osvajanjem naslova misija je definitivno kompletirana - kazao nam je u uvodu Dambrauskas.
Kako mu je u Bugarskoj, kakav je klub, momčad?
- Nisam dugo u Bugarskoj, tek nešto više od četiri mjeseca. U nogometnom smislu Bugarska nalikuje Hrvatskoj, treneri koji rade u klubovima ne razlikuju se previše od hrvatskih, razlika je mala. Organizacija klubova, infrastruktura, te zanimanje ljudi za nogomet je zaista fenomenalno. Ludogorec je za mene najveći klub u kojem sam radio. Vjerujte, gotovo sam siguran da je organizacija mog kluba na razini najvećih klubova, Barcelone, Manchester Uniteda... Možda će vam to izgledati pretjerano, ali zaista je sve fantastično. U balkanskoj regiji Ludogorec vjerojatno je na ili pri vrhu kad se radi o svemu, i organizaciji, infrastrukturi, radu menadžmenta... Zaista je prekrasno raditi ovdje. Recimo, igrači ovdje mogu trenirati 24 sata na dan! Ako žele mogu doći u kamp u ponoć, u tri izjutra.... Imaju nevjerojatne uvjete, nisam to mogao niti zamisliti kad sam dolazio. Kamp je vrhunski, medicinska služba je na najvišoj razini, stadion je fenomenalan, sve je na top razini.
Kakva je liga u odnosu na HNL? Gdje bi recimo Ludogorec bio plasiran u hrvatskom prvenstvu?
- Ludogorec bi se s Dinamom borio za naslov prvaka! Međutim, nije samo Ludogorec vrhunski. Ostali klubovi, kao CSKA iz Sofije, Lokomotiv iz Plovdiva, Beroe... Sve su to odlični klubovi, koji nisu toliko poznati u Hrvatskoj, ali zaista igraju dobar nogomet. Bitna razlika jest u tome što je nogomet u bugarskoj ligi nešto defenzivniji nego li je to u HNL-u. Mislim da u Hrvatskoj jedino Slaven Belupo igra stil nogometa kakav se gaji u Bugarskoj. Osamdeset posto klubova igra s tri stopera u zadnjoj liniji, igra se čvrsto, liga je baš tjelesno moćna. Tako da mi se čini da smo svaki tjedan igrali protiv Slaven Belupa. U Hrvatskoj se igra otvorenije i više se vjeruje mladim igračima. U Bugarskoj pak u momčadima dominiraju stariji igrači, to su glavne razlike. Međutim, prvenstvo je iznimno zahtjevno. Stadioni kao u Hrvatskoj nisu iste kvalitete kod svih klubova, u play-offu je uveden VAR.
Onda je kazao nešto zanimljivo...
- Bugarska ima sedam milijuna stanovnika, Hrvatska četiri... Mislim da je interes za klupski nogomet u Bugarskoj veći nego u Hrvatskoj! Klubovi imaju više navijača, nekako se osjeća ta veća podrška. U Hrvatskoj neki klubovi imaju vrlo mali broj navijača.
Gdje bi se vaš bivši klub Gorica smjestila u bugarskom prvenstvu?
- Teško mi je pričati o Gorici. Za mene je Gorica ostala u srcu, ona mi nikad neće izblijediti iz sjećanja, za taj klub ću uvijek ostati emotivno vezan. Gorica zavisi o - tajmingu. O tome kakve igrače ima u rosteru u određenom trenutku sezone, u kakvoj su formi. Mislim da smo do Božića izgledali i igrali jako dobro. Da, držim da Gorica može biti treća u HNL-u. Sad mi je teško kazati na kojem bi mjestu bila u bugarskom prvenstvu, ali držim da bi bila solidna, također prvi vrhu. Ima Gorica mnogo talentiranih igrača, mnogi od njih mogu igrati i na još većoj razini, te napraviti sjajne transfere. Kristijan Kahlina je najbolji primjer za to.