Priča je u startu bila toliko ridikulozna i za Engleze odiozna, da je imala samo dvije mogućnosti: ili će biti ingeniozno fantastična, ili, pak, “crap of shit”, kakve su joj prognoze davali mnogi. “Kad se u nogometu, a pogotovo u Engleskoj, odlučiš na takav potez, onda si ili kompletan luđak, ili neshvaćeni genijalac. Nema druge”, pisao je Guardian prije četiri godine. “Ovo je presedan. No, konačnu odluku nogometni će sud donijeti vrlo skoro. Ovo je neviđeno hrabro, ali i potpuno ludo. Zapravo, wow...”
Luđaku je ime Matthew Benham. Diplomirani fizičar s Oxforda, koji se obogatio na kladionici, sistemom kojem nikad nikome nije otkrio, i koji je putem svog lukrativnog hobija stvorio tvrtku Smartodds. Benham, kojeg smatraju jednim od deset najvećih “killera” kladionica svih vremena, i osim toga zanimljiv je svat. Zaljubljenik u lokalni londonski klub smješten kraj Heathrowa, čim je “ušao” u lovu, požurio je pomoći klubu na respiratoru, da bi ga kupnjom udjela 2012. i preuzeo.
No, ne na konvencionalan način. Upravo suprotno. Benham je ujedno bio pionir analitike u službi nogometnog kluba, danas neizostavnog dijela svakog iole ozbiljnog kluba. Uveo je diskurs da, pojednostavljeno, rezultat nije mjerilo aspekta napretka nego brojni drugi validni indikatori koji se skrivaju u pozadini.
Egzemplarno, Benham je, primjerice, dižući klub prema Championshipu, otpustio trenera Warburtona iako ga je uveo u drugi razred engleskog nogometa.
- Razlog je prozaičan - tvrdio je te 2015. - Naš uspjeh utemeljen je više na slučaju i sreći, jer matematički indikatori tvrde da je realnije bilo da smo završili recimo 11. nego drugi.
Konflikt fundamentalnog poimanja engleskog nogometa i moderne znanosti, koji je uzbunio kolijevku nogometa, bio je ključna točka Benhamove vizije. Kreirajući tim znanstvenika, stvarao je avangardni pristup nogometu i uspjehu. Ali mu je ujedno raščišćavao i drugu kontroverznu odluku, koja je, konačno, danas stvorila klub koji korača prema Premiershipu, no ne u ulozi prolaznika. Analitika koja se osniva na baznoj formi, u kojoj se igrači isključivo traže na temelju ne čiste efikasnosti, nego onoga što se krije iza toga: broj kreiranih šansi, dobivenih duela, igre u oba pravca, statistike koja označava koliko je igrač svojim učincima pridonio izravno rezultatskoj dobiti kluba itd. Ujedno, dolazeći iz svijeta biznisa, shvatio je da ne može u trku s najvećima pa je ujedno kupio danski Midtjylland (prvak u prvoj godini njegove vladavine), te skautsku službu regrutirao na manja tržišta, pogotovo ona u kojoj se pojavljivala inflacija, što je de facto značilo da se dobre talente može pridobiti za šaku funti.
Eksperiment je, pak, svoj vrhunac doživio 2016. godine, kad je vijest iz Brentforda zatresla Otok.
- Ukidamo omladinsku Akademiju - hladno su poručili iz kvarta na zapadu Londona.
Razlog? Prozaičan.
- Imate specifičnu situaciju, koja se može usporediti s onom da u rukama držite dobitni loto listić, a onda netko dođe i jednostavno vam ga ukrade. Mi, naime, nemamo novca da se borimo s najvećima. Ako, na primjer, jedan igrač Akademije ispliva, uđe u prvu momčad i potom ga klub monetizira, on ‘prehranjuje’ sedam do osam onih koji nisu dovoljno dobri, ali su dio mlade momčadi. No, većinom se događa to da naši najbolji izdanci sa 17 godina odlaze u naše najveće klubove, a mi pritom dobivamo naknadu za razvoj, koja je doslovno mizerija. Stoga smo odlučili promijeniti pristup. Zašto bi nam najveći bili neprijatelji, kad je to bitka u kojoj ne možemo pobijediti? Ne, odlučili smo kreirati priču kako bi nam najveći postali prijatelji. Ujedno, nas pogon godišnje stoji više od 2,5 milijuna funti, a ne proizvodimo igrače za prvu momčad, niti ostvarujemo profit na njihovim prodajama - objašnjavao je nažalost danas preminuli 25-godišnjak Rob Rowan, drugi mastermind tog projekta, a ujedno klupski tehnički direktor, na čijoj se paradigmi stvorila revolucionarna platforma.
Brentford je, naime, odlučio ukinuti Akademiju, raspustivši cijeli pogon. I umjesto razvijanja igrača za bogate klubove, koji su im uzimali igrače kao lopovi u kokošinjcu, Benham je s Rowanom odlučio ući u “deal” s velikim klubovima te pronalaziti mlade talente diljem svijeta, ponajviše, pokazalo se, u Skandinaviji, gdje su ujedno imali bratski Midtjylland kao dodatni poligon te na cijelom Otoku.
- Da, shvatili smo da nemamo šanse uzimati igrače s ovog područja uz Arsenal, Chelsea, Tottenham... Pa smo se dogovorili s tim klubovima da ćemo uzimati njihove ‘otpatke’, one za koji oni procijene da nisu dovoljno dobri da naprave iskorak među seniore te im zauzvrat dajemo sitnu odštetu i nudimo postotak od buduće prodaje. Ujedno, razvili smo analitičko-skautsku službu koja prepoznaje igrače diljem Europe i svijeta - objasnili su.
I osnovali tzv. Brentord B, koji mahom iskustvo stječe igrajući prijateljske utakmice s mladim momčadima europskih klubova, čime se tešu i testiraju za daljnji napredak, odnosno ulazak u seniorsku momčad. Taj je zadatak od lani dan u ruke Neilu MacFarlaneu i Samu Saundersu, a prvu je momčad krajem 2018. preuzeo danski trener Thomas Frank.
U međuvremenu, nakon stabilizacije ideje, nema dileme, ta simbioza djeluje nestvarno dobro. Od 2016. i implementacije revolucije do danas, čak je 17 igrača iz B momčadi zaigralo u prvom timu (!), a klub je otad samo na prijelaznim rokovima ostvario “čistih” 56 milijuna eura.
- Čuo sam za projekt, i, iskreno, zvučao mi je savršeno. Dobiješ priliku igrati, razvijati se s jasnom konturama i predispozicijom igranja za prvu momčad. Riječ je o puno progresivnijem modelu od konvencionalnih, zato sam i došao - objasnio je prije nekog vremena Mads Roerslev, talentirani desni bek, koji je stigao iz Copenhagena.
- Umjesto da tražimo devetogodišnjake u Engleskoj, odlučili smo se tražiti igrače između 17 i 20 godina na kontinentu. Fluktuacija postoji, neki momci dođu na probe, odigraju koju utakmicu i ako nisu dobri, idu dalje. To je nogomet. Drugi potpisuju ugovore i krenu. I kad, recimo, dobiju prvih deset minuta u A momčadi, plan je pripremiti ih da potom odigraju deset utakmica za A momčad - objašnjava Lee Dykes, šef regrutnog klupskog centra.
Da je plan uspješan, dokazuje ljestvica, ali i još ponešto. Evo, recimo, najbolji strijelac momčadi Ollie Watkins (24) stigao je prije tri godine iz majušnog Exetera za dva milijuna eura. Said Benrahma (24), drugi najbolji strijelac, došao je iz Nice prije dvije godine za 1,7 milijuna. Bryan Mbuemo ima 20, desno je krilo, a lani je oduševljeno prihvatio poziv igrajući za Troyes. Samo na njima trojici, procjenjuje engleska burza nogu, Brentford bi mogao u ovom prijelaznom roku zaraditi minimalno više od 60 milijuna eura. To je profit od više od 50 milijuna eura! A ulaskom u Premiership, klub bi zaradio 200-tinjak milijuna eura, na ime nagrada TV prava i sponzora...
Da, Matthew Benham imao je ideju. Ludu ideju koja dijeli genijalce od običnih smrtnika. Uložio je u klub više od 100 milijuna eura, ali na analitičku akademiju, trening centra, a sada se otvara i novi Brentford Community stadion, kapaciteta 17.500 ljudi. Koji čeka Premiership. A on će se dogoditi, prije ili kasnije. Jer ova samoodrživa ideja stvorena na nekim drukčijim, ali prosperitetnim temeljima mijenja cijelu paradigmu nogometa.
Hrpa otpadnika, na čelu s mastermindom i pasioniranim kladioničarem, prijeti ne samo Slavenu Biliću i njegovu WBA, nego cijeloj mastodontskoj hegemoniji engleskog nogometa. Matthew Benham možda i jest luđak. Ali je i vizionar. Gledajući viziju, tablicu i financije, to postaje kristalno jasno...