Igor Jovićević postao je trener Šahtara iz Donjecka i vodit će ga u Ligi prvaka! Vijest nije neko iznenađenje, jer se o tome pisalo već dosta dugo, a jučer je stigla i definitivna potvrda. Jovićević je već jučer u Rotterdamu, gdje se trenutačno nalazi Šahtar, odradio prvi trening. Javio nam se bivši trener zagrebačkog Dinama odmah nakon što je inauguriran za prvog čovjeka struke slavnog ukrajinskog kluba.
- Već pripremam drugi trening i jednu malu prezentaciju za igrače - prvo nam je kazao Jovićević.
Kaže nam da je priča oko Šahtara počela negdje prije godinu i pol dana.
- Ova zadnja polusezona bila je kulminacija mog dobrog rada, kad je moj bivši klub Dnjipro-1 bio hit prvenstva, bili smo treći na tablici prije ruske invazije, na pet bodova iza kijevskog Dynama i šest iz Šahtara. S tim trećim mjestom ušli smo u skupinu Konferencijske lige. Dnjipro-1 će igrati play-off za ulazak u Europsku ligu, tako da je tim trećim mjestom osigurao Europu. Kompletno to vrijeme sam dobivao hvalospjeve, jako me cijene u Ukrajini. Našao sam sebe, kreativan sam, pun samopuouzdanja, jednostavno, imam osjećaj mirnoće koji mi daje slobodu trenerskog izričaja. Godinama mi je status jako dobar, bio sam puno puta izabran za trenera mjeseca, trenera kola... Tako su me uvijek u Ukrajini povezivali s velikim klubovima, za Dynamo i Šahtar. To što sam postao trener Šahtara nije slučajnost, pratili su me već duže vrijeme, zadivilo me što su sve znali o meni, kako su me analizirali. Volim raditi, volim se usavršavati, želim uvijek biti bolji nego što sam bio.
Ističe da je jako ponosan...
- Baš se osjećam ponosnim što sam preuzeo Šahtar, jer je to statusno možda najveći klub u ovom dijelu Europe. U zadnjih 14 godina 13 puta su igrali u Ligi prvaka. Inače, ja imam dodira s Ukrajinom od 2003., skoro dvadeset godina, od vremena kad sam igrao u Karpatima, tako da sam u tom dugom razdoblju upoznao puno ljudi koji me znaju i cijene. Onda se dogodio taj rat, jako se osjetio na nogometu, pa su se sada skoro izjednačile sve momčadi. Stranaca praktički nema. Dugo godina je, recimo, Šahtar bio ‘brazilski‘, atomska momčad, tako da je moj klub sad najviše pogođen.
Koliko je igrača otišlo iz Šahtara, koliko ih je iskoristilo klauzulu po kojoj su mogli napustiti klub?
- Otišlo je 15 igrača stranaca, jedino nam se sutra vraća Lassina Traore na pripreme. Ovog trenutka imam sasvim novu momčad, novi Šahtar. To je za mene veliki novi izazov, drugi se pokušavaju izjednačiti s nama po kvaliteti.
Kako će se igrati ukrajinsko prvenstvo?
- Prvo kolo prvenstva starta 23. kolovoza, na dan nezavisnosti Ukrajine. Mi ćemo biti stacionirani u Varšavi, trenirat ćemo u kampu Legije. Stanovanje igrača biti će individualno, neki će u stanove, neki će ostati u hotelu, kako god netko želi. Također, Ligu prvaka ćemo igrati na stadionu Legije. Izgleda da će otvaranje prvenstva biti u Kijevu, a ove ostale utakmice ćemo igrati u Lvovu. Inače, prvenstvo će se igrati i u Užgorodu. Svatko je birao neku svoju bazu. Tu ćemo samo odigrati utakmice, a onda ćemo se opet vratiti u Varšavu. To je zasad tako zamišljeno, ali možda se to i promijeni za mjesec dana. Ogromna je želja Saveza da se igra nogomet, da narod skrene misli s rata, a mi predstavljamo sport, na neki način i ukrajinski narod, kroz najveću moguću scenu kao što je Liga prvaka. To me posebno motiviralo, Šahtar na najvećoj sceni, u Ligi prvaka je i najveća simbolika.
Kaže da je raspored Šahtara jako gust do 13. studenoga, kad se sve prekida zbog Svjetskog prvenstva u Kataru.
- Neće biti puno vremena za treninge, Liga prvaka se igra svakog tjedna, tu je prvenstvo, igrat ćemo tri utakmice tjedno.
Pitali smo ga hoće li biti opasno igrati utakmice u Ukrajini, recimo u Kijevu, kakva je situacija?
- Pa naravno, kad se gleda na TV-u onda ne izgleda lijepo. Ali trenira se u Ukrajini, trenirao je i kijevski Dynamo dok nije otišao u Švicarsku na pripreme. Navikne se čovjek na sirene za uzbunu. Postoje i skloništa, pazi se na sigurnost. Nakon sedam do deset minuta kad se čuju sirene imaš vremena za skrivanje i odlazak u skloništa. Osigurani su nam i podzemni parkinzi, gdje se osjećaš sigurno. Da, uvjeti su svakako specifični. U zapadnom dijelu Ukrajine i u Užgorodu, na granici s Mađarskom, nije zasad opasno. Inače, tri kluba su sigurna za Europu, Šahtar, Dynamo i Dnjipro, za ulazak u Konferencijsku ligu ili Europsku ligu bore se Vorskla i Zorja. Ako se Vorskla i Zorja plasiraju, onda bi tih pet klubova igralo nekoliko krugova prvenstva u Varšavi. Pa bi tako taj prvi krug odradili između sebe, a nakon toga bi vidjeli situaciju. No, kalendar nije do kraja specificiran, sve ovo što govorim je plan.
Kakve su ambicije ovog novog Šahtara pod vašim vodstvom?
- Uvjeti nisu normalni niti u jednom ukrajinskom klubu. Kad sam srcem prelomio da ću se vratiti u Dnjpro, bio sam spreman na sve. Ovo sad u Šahtaru je samo još jedan iskorak u karijeri. Igrati Ligu prvaka mi je san, za to sam radio svaki dan u karijeri. Želim osjetiti i čuti himnu Lige prvaka, te ostaviti trag u Šahtaru. Konačno, povijest je pokazala da ratovi ne traju vječno. Mir će se negdje potpisati, a na nama je grabiti naprijed. Želim svakako napraviti uspjeh u jednom velikom klubu kao što je ovaj. Možda više neću nikad imati niti mogućnost raditi u takvom klubu.
U Rotterdamu Šahtar ostaje 17 dana, onda odlazi 14 dana u Sloveniju, na Brdo kod Kranja.
- Sad prvo igramo protiv Fortune 23. srpnja, 26. protiv Ajaxa na rasprodanoj Johan Cruyff Areni, onda je na programu Utrecht, pa 7. kolovoza igramo s Romom u Rimu... U Sloveniji ćemo igrati s nekim arapskim klubovima, Domžalama i tako... Nakon priprema u Sloveniji idemo u naš novi dom u Varšavu. Ili ako se situacija smiri možda nekoliko dana dođemo u Kijev.
Na kraju smo ga pitali koliko je u njegovom angažmanu imao utjecaja Darijo Srna, slavni hrvatski nogometaš, sportski direktor Šahtara?
- Srna je legenda kluba. Znamo se godinama, igrali smo jedan protiv drugoga. Cijeni me jako kao trenera, zna da moje momčadi igraju napadački, da smo agresivni, okomiti. To mu se svidjelo, kao i svima ostalima u klubu. Srna je svakako jedna poveznica, ali siguran sam da nije sam donio odluku, kao što sam to osjetio na razgovorima prije nego što sam postao trener. Kad gazda Rinat Ahmetov upali zeleno svjetlo, te generalni direktor Sergij Palkin, onda je to strašan zamah za moju karijeru - zaključio je Jovićević.