Italija nisu samo Jurić i Tudor, pojavio se i treći čovjek na klupi. Ivan Javorčić, 43-godišnji Splićanin, uveo je Südtirol u Serie B ostvarivši povijesni uspjeh malog kluba njemačke manjine iz Bolzana, sa sjevera Italije, te zainteresirao nogometnu Italiju.
"Potisnuli smo hokej, barem na nekoliko dana smo zauzeli naslovnice", ponosno će kazati Javorčić.
Ima i razloga biti ponosan, jer njegova je momčad osvojila rekordnih 90 bodova uz samo devet primljenih pogodaka. Upravo je tih 9 golova u 38 utakmica povuklo prvu asocijaciju i pitanje - je li Javorčić trener usmjeren samo na obranu?
"Nisam bunkeraš ako to mislite. Moju obranu igra kompletna momčad, aktivnu obranu da se razumijemo. Iz te obrane dolazi naš posjed, jer ono na čemu primarno inzistiram jest kontrola lopte. Mi smo momčad koja je imala najmanje udaraca prema vratima. Jasno je i zašto, jer smo imali loptu u nogama."
Lako je danas biti Ivan Javorčić, ali trebalo je te subote, dan prije odlučujuće utakmice u Trstu, mirno zaspati.
"Najmirniji sam bio pred zadnju utakmicu. Ne zato što smo imali dva boda prednosti, nego zbog toga što sam vjerovao u moju momčad. Na utakmicama koje smo odigrali u nekoliko posljednjih kola dobio sam novu energiju, novo uvjerenje da ćemo biti prvaci."
Paradni karakter
Težak je talijanski treći rang, nije se jednostavno izvući iz konkurencije od ukupno 60 klubova podijeljenih u tri skupine. Samo prvak svake grupe direktno odlazi u Serie B, a Südtirolu je to uspjelo ispred Padove. Brojke su snažan argument činjenice tko je bio prvi favorit na početku prvenstva.
"Padova je klub tradicije, ali i velikog proračuna, s nekih 8 do 9 milijuna eura dvostruko većeg od našeg. Padova je uz to iskusnija momčad, međutim, mi smo od 7. kola zasjeli na 1. mjesto premda su nam davali tek treću poziciju favorita, iza drugoplasirane Triestine."
I nisu ga momci iz Bolzana ispustili do kraja sezone. Postali su prvaci skupine, a za prvaka 3. lige počinju razigravati ovog vikenda s Barijem.
"To su utakmice za koje kažem da imaju paradni karakter. Nisu natjecateljskog tipa, više prestižne."
Kako dalje, što će poduzeti Südtirol za igranje u puno zahtjevnijoj Serie B?
"Ako se uspoređuje drugoligaška i trećeligaška razina, moram reći, to su dva različita sporta. Za igranje Serie B klub se mora pojačati na svim razinama, to je svima jasno. Drugoligaško nadmetanje neusporedivo je jače, traži se proračun od 15 do 18 milijuna eura."
Što će napraviti splitski trener, ostaje li u Südtirolu? Ugovor je automatski produljen, ali pitanja Javorčićeve budućnosti nižu se i u talijanskim medijima.
"Postoje razne opcije, ali u trenutku kada nema ništa konkretno, ne treba o tome debatirati."
Postoji li možda opcija povratka u Hrvatsku?
"U Italiji sam više od 25 godina, nakon igračke karijere nisam se vraćao u Hrvatsku, zato držim da je moj put trenutačno fokusiran na “calcio”. Na ulasku u Serie B čestitali su mi Tomić i Bjelica, te Tudor i Jurić."
Talijanska karijera
Javorčić poput Jurića, odmah je sinulo. Podudarnost karijera drži priču.
"Istina, drži. Karijeru gradim isključivo kroz talijanski nogomet, a trenerski početak zabilježio sam u Mantovi kao i Jurić."
Na najvišoj razini usporedba ide do Tuchela i Kloppa. Aktualni strateg Chelseaja slijedio je Kloppove tragove po Njemačkoj na početku karijere.
"Dobra usporedba ha, ha... Da je pola napraviti kao njih dvojica."
Zasad je Javorčić na dobrom putu. Daleko je od najvećih, ali ima viziju koju kvalitetno zna prenijeti na travnjak. Bez ustručavanja će kazati od koga najviše uči:
"Kloppova nogometna ideja, Bielsin intenzitet i pozicioni posjed Guardiole, to su tri elementa igre koji su inspiracija za svakog trenera. Pritom je moja temeljna zamisao kontrola igre i zato u našem sustavu 4-3-3 primamo najmanje pogodaka. Devet pogodaka je najmanje u talijanskom profesionalnom nogometu kroz posljednja tri desetljeća. Puno gledam agresivnu obranu Gasperinija, te naše Tudora i Jurića."
Sukus svega je, gleda Javorčić Serie A. Ima i zašto, jer tu je njegov glavni cilj.
"Serie A sam prošao kao igrač, želim tu razinu doživjeti i kao trener. Igrao sam protiv Ronalda, Deschampsa, Zidanea, Del Piera, Davidsa, naših Bobana, Stanića i još mnogih svjetskih klasa. Serie A je onda bila nogometna NBA. Znam što je najviša razina, zato želim isto osjetiti i u trenerskom poslu. Idem polako, ali vjerujem da sam izabrao pravi put."