Donedavni riječki veznjak Tibor Halilović priključio se momčadi Heerenveena i krenuo u novi izazov.

- Sretan sam. Već je u ljeto bila opcija da odem u Heerenveen, ali sve se odužilo zbog ozljede. Pitao sam se tada hoće li isti klub opet imati interes ili možda neki drugi, tako da sam zadovoljan kako je završilo - kazao nam je plemeniti vezni nogometaš kojeg smo nazvali iz Umaga, iz hotela Melia Coral, u kojem se njegovi donedavni suigrači pripremaju za nastavak sezone. Redovno se čuje s njima, sa svima se oprostio...

Najdužih pet dana

Pet dana proveo je u karanteni prije potpisa ugovora za nizozemskog prvoligaša.

- Nikako da prođu. Mogao bih reći da mi je to bilo najdužih pet dana. Bio sam u trening-kampu, što je sreća jer tamo se našao i jedan Izraelac pa smo trenirali. No, nismo imali pravo svaki dan, nego svaki drugi - prepričava Halilović, koji je morao proći propisani epidemiološki postupak u Nizozemskoj uoči sklapanja ugovora koji vrijedi do lipnja 2024. godine.

Odskočna daska

U Heerenveenu je bilo Hrvata, a Danijel Pranjić ostavio je posebno dubok trag.

- Pranjić ovdje ima specijalan tretman, ne samo da je izvrsno igrao, nego su tada i osvojili nacionalni Kup. I stadion i kamp oblijepljeni su brojnim njegovim fotografijama i plakatima. Njima taj trofej puno znači. U društvu je Klaas-Jana Huntelaara i drugih legendi. Ima veliko mjesto u povijesti kluba. Mene su jako lijepo dočekali, a nadam se da će biti sve dobro i kad počnem igrati.

Na istoj adresi obitavao je i Alen Halilović. I to protekle sezone.

- Mediji znaju pisati da smo rođaci, ali nismo neki blizak rod. Drugo je što se znamo od malena i igrali smo zajedno u mlađim uzrastima. Nekad se čak pisalo i da smo bratići. Javio mi se i ponudio pomoć ako mi bilo što treba u Heerenveenu, budući da je to mali grad pa se većinom ljudi poznaje. Kazao mi je da je nizozemska liga super, da je klub obiteljski, a ljudi pristupačni. On je počeo igrati prije korone, ali tada je imao peh što je prvenstvo prekinuto. Isključivo je hvalio Heerenveen. Ekipa je mlada, eto, ja ispadam kao malo iskusniji.

MATIJA DJANJESIC/CROPIX

Jesu li vaše ambicije i veće?

- Ambiciozan sam. Nisam htio dok sam bio u Rijeci govoriti da ću jednog dana igrati u ligi Petice, nije to samo tako. No, ovdje u klubu ljudi tako funkcioniraju, kažu mi da nizozemska liga može biti odskočna daska za neku od liga Petice. Rekao sam im, ako bude - super, ukoliko ne, te provedem sedam-osam godina u Nizozemskoj, neće biti loše. Kad se dokažeš ovdje, tada je jasno da može napraviti i dodatan iskorak.

Rekli ste da vam je Rijeka puno dala. Što točno?

- Bile su to dvije prekrasne godine. U klubu i oko njega ugodno su me dočekali i mislim da sam igrama to vratio. Razumljivo je da je bilo sve idealno kad smo napravili dobre rezultate, međutim, u Rijeci sam imao podršku i kad su se dogodile dvije-tri rupe. Nije se išlo u depresiju i svi dečki to osjećaju kao nešto bitno. Rijeka mi je omogućila stabilnost i dala pravu priliku da pokažem koliko mogu. Kad osjetiš da ljudi cijene što radiš, onda to činiš s guštom i napreduješ.

To je tajna uspjeha brojnih igrača koji u Dinamu nisu napravili karijeru, nego potom u Rijeci. Od Andreja Kramarića nadalje...

- Tako je. Očito nešto postoji. Rijeka je zdrava sredina. Nekad u Dinamu nije lako odmah dobiti priliku, a Rijeka prepoznaje tko bi joj najviše odgovarao. Zahvalan sam Igoru Bišćanu koji mi je dao šansu i Simonu Rožmanu koji je jako kvalitetan čovjek i trener s puno ambicija i znanja. U Rijeci je sve postavljeno tako da ide u dobrom smjeru.

Bez opuštanja

Koji plasman Rijeke je objektivan ove sezone?

- Ako će ostati ekipa na okupu, dovoljno je kvalitetna za drugo mjesto, a možda i trofej u Hrvatskom kupu. Dosta se puta tu momčad osporavalo, a velika stvar koja nas je vukla bilo je zajedništvo. U Europi smo dokazali da dečki mogu igrati protiv jakih, a siguran sam da kod Rožmana neće biti opuštanja.

Najkraći put do trofeja je u Hrvatskom kupu, međutim, “tko će zabiti gol za pehar kad vas nema”, pitali smo ga, na što se grohotom nasmijao. On je, naime, bio strijelac u finalima 2019. i 2020. godine.

- Morat će naći nekoga - kazao je.

A ima li koga delegirati za nasljednika?

- Mogao bi Franko Andrijašević. Kao kapetan. Zezamo se da prošli ne bismo ni osvojili da nije izašao iz igre. Rekao je da se zadnjeg Kupa zbog potresa mozga ne sjeća, neka mu sljedeći bude za pamćenje - konstatirao je Halilović, nasmijao se i poentirao:

- Ili Murke. Moj cimer Robert Murić bi konačno mogao dati jedan važan gol. Neka to bude za Rabuzinovo Sunce. Bacam mu rukavicu izazova - zaključio je Tibor Halilović u opuštenom tonu.