Očekivalo se, i to s pravom, ljeto velikih hrvatskih transfera. U najavi su bili Livaković, Ćaleta-Car, Sosa, Brekalo, Šutalo, Ivanušec, Oršić, Petković... Šaputalo se o Barišiću, Juranoviću, po novom i o Pašaliću, no zasad - a već smo prošli sredinu srpnja - jedini je koji je promijenio sredinu jest Šime Vrsaljko, prešavši iz madridskog Atletica u Olympiacos.
Čak i igrači kojima su istekli ugovori, poput Domagoja Vide, ili oni kojima nasušno treba promjena sredine, poput Grbića, Vlašića i Pongračića, u ovome času nemaju konkretnih opcija. Budući da su europski klubovi već počeli s pripremama za novu sezonu, to, definitivno, nije dobra vijest, premda je jasno da ima još itekako mnogo vremena za pronalazak novog kluba i kretanje ispočetka. Najčudnije trenutačno zvuči slučaj Domagoja Vide, kojemu je istekao ugovor s Bešiktašem, međutim, a još mu se ne nazire nova destinacija, iako se potiho spominje odlazak kod Igora Tudora u Marseille, pa i k Berlusconiju u Monzu. Priče povezane s HNL-om privremeno su zamrle, no to ne znači previše jer se Vida uvijek može vratiti na naše meridijane.
Ako gledamo šire, jedina dva prava transfera potpisuje Dinamo, koji je prodao mladog reprezentativca Bartola Franjića u Wolfsburg za 7,5 milijuna eura, a za 4 milijuna iz Atalante je doveo njegova reprezentativnog suigrača Boška Šutala. Drugi hrvatski transferi zasad miruju.
Što će se događati u drugom dijelu "mercata", zapravo je teško nagađati jer promijenila se podosta klupska transferna politika, što dokazuje, primjerice, da su bez kluba još uvijek atraktivni igrači poput Dybale, Eriksena, Belottiija, Lingarda, Isca, Bernardeschog, Auriera, Suáreza, Cavanija, Vecina, Mertensa... Mnogi čekaju prave ponude, no klubovi više nisu široke ruke kao nekad i premda je i ovo ljeto donijelo ili će tek donijeti velike transfere, došlo je do promjene narativa, što se savršeno ogleda u slučaju slobodnog Dybale, ali i Neymara te Cristiana Ronalda, koje su klubovi željeli prodati, no na tržištu, vrlo jednostavno, nema dovoljno interesenata. U prijevodu, ako je suditi prema dosadašnjim poslovima, doba financijske (transferne) ekstravagancije i dekadencije je iza nas...
Što se, pak, "vatrenih" tiče, čini se da su i dolasci Tudora u Marseille te Kovača u Wolfsburg promijenili inicijalne želje Ćaleta-Cara i Brekala dok, primjerice, dinamovci ionako čekaju rasplet borbe oko ulaska u Ligu prvaka da im klub podigne rampu i omogući odlazak u neke nove izazove. Najviše se, pritom, pogledava prema Njemačkoj, točnije Stuttgartu, gdje Borna Sosa želi naplatiti posljednje dvije sezone i navući dres nekog atraktivnijeg kluba, ali iako se pričalo o interesu Bayerna, Barcelone i Chelseaja, prije svih, zasad reprezentativni branič još nije napustio "švabe".
"Transfer Borne Sose svakako treba očekivati, pogotovo zato što klub zbog renovacije stadiona i koronakrize mora namaknuti minimalno 25 milijuna eura", pišu u četvrtak njemački mediji, tvrdeći da će ga Stuttgart pustiti za svotu između 25 i 30 milijuna eura.
Dok se Sosa ne mora brinuti, brzi razvoj situacije priželjkuju Ivo Grbić, Marin Pongračić i Nikola Vlašić, kojima je promjena nužna kako bi se ponovno vratili među žive. To je, konačno, trojac koji s razlogom pikira na Dalićev poziv za Katar, stoga je i pronalazak kluba koji će im osigurati minutažu aposlutni prioritet. A što prije nađu rješenje to bolje jer bi doći opet u novi klub na kraju priprema značilo i dulji period prilagodbe na novu sredinu. Uz Vidu, radi se, zapravo, o četvorici igrača koji su najviše u fokusu, jer iako je vremena preostalo, ono ipak curi. U svakom slučaju, velika transferna groznica, kako se najavljivala još prije mjesec dana, nikako da prodrma Dalićevu svlačionicu.
"Nitko ne trči pred rudo", rekao je nekidan i guru transfera Fabrizio Romano. "Pregovori su teški, što je vidljivo na primjeru De Jonga, De Ligta ili Raphinhe, oko kojeg su se Leeds i Barcelona nadmetali doslovce za svaki milijun, a primjeri određenih slobodnih igrača pokazuju da su njihova očekivanja u velikom raskoraku s klupskim budžetima za plaće. U svakom slučaju, kada se "riješe" glavni prioriteti, mislim da će se tržište još malo razbuktati."
A na toj bi "vatrici" trebali profitirati i "vatreni", mnogi od njih, uostalom, čekaju kao zapete puške...