Dogovor se dogodio sasvim slučajno. U danu kada se činilo da će portugalski stručnjak Silas preuzeti Hajduk, razgovarali smo sa Stipom Pletikosom i spomenuo je svog prijatelja Nuna Gomesa. Bi li dao intervju?, bilo je logično pitanje i zbog teme Silas. Nije prošlo deset minuta, a čovjek koji je bio izvanredan centarfor svjetske reputacije, kojeg su obožavali treneri, a posebno pripadnice ljepšeg spola, oglasio se na WhatsApp. “Nema problema” - i uz to priložio broj telefona.
Nuno Gomes je zapravo Nuno Miguel Soares Pereira Riberio. Rođen 5. srpnja 1976. u Amaranteu, mjestašcu 70-ak kilometra od Porta, a čim je kao dijete počeo nešto igrati, fokusirao se na nogometnu loptu. I u tom smislu sve je išlo jako brzo. Već sa 15 godina je otišao od doma i priključio se Boavisti. Gdje je, opet rano, skrenuo pažnju svih kao sjajan golgeter. Nuno je zato, u čast svom idolu, Fernandu Gomesu, legendi Porta, svoje ‘umjetničko-nogometno ime’ sveo na Nuno Gomes.
Igrajući od 1994. u Boavisti, već nakon dvije sezone uzela ga je Benfica. Dvije godine i zapažene role zbog čega je skrenuo pažnju Fiorentine, koja je trebala nasljednika Gabriela Batistute. No, u Firenci, gdje se odlično snašao (njegovim golom osvojili su Kup), druga je sezona bila noćna mora. Klub je bankrotirao, pa je većina igrača sredinom prvenstva zatražila raskid ugovora na štetu kluba. Benfica ga je odmah vratila kući i tu je ostao devet godina. Sa 35 ljeta, 2011., otišao je u Bragu, i onda još jednu sezonu za kraj u Blackburn. Sa 37 godina, nakon 612 utakmica i 228 golova, te reprezentativnih 79 nastupa uz 29 pogodaka, Nuno Gomes zaključio je bogatu karijeru...
Za početak recite nam odakle tako čvrsta poveznica sa Stipom Pletikosom, jer niste nikad igrali u istom klubu?
- Sa Stipom sam doista u dobrim odnosima. Jako je simpatičan kao osoba i često smo se sretali u raznim događanjima koje organiziraju FIFA i UEFA. Sudjelovali smo više puta i na eventima tijekom svjetskog prvenstva, a često nas zovu na razne turnire za veterane. Podosta je prilika za druženje i s Pletikosom sam doista brzo kliknuo. Čujemo se i pričamo o nogometu, odnosima i slično.
Vi ste završili karijeru 2014. Gdje ste se skrasili, odnosno gdje je baza obitelji?
- Živim u Cascaisu, gradu u blizini Lisabona. Posljednje dvije godine radim kao nogometni posrednik. Također sudjelujem u TV-emisijama kao sportski komentator. Od 2015. do 2018. bio sam i generalni direktor omladinske akademije Benfice.
Neću biti trener
Što posebno nadoknađujete otkako ste slobodni od nogometnog drila i aktivne karijere koja nameće pravila ponašanja?
- To je pitanje koje nudi, mislim svima koji su imali karijeru profesionalnog sportaša, jednostavni odgovor. Sada mogu puno češće putovati s obitelji gdje i kad želim, koliko želim. Uživam u slobodnom vremenu na način koji meni najviše odgovara, a posebnost je razdoblja nakon karijere što ne brinem što ljudi misle o mom životu. Nekome se možda to čine banalne stvari, ali meni je to sve što sam vam kazao najvažnije.
Je li vam bila velika trauma zaključiti aktivnu karijeru? Mnogima taj prekid jako teško pada.
- U početku sam se osjećao pomalo kao da se tražim. To je velika promjena i svakako nije jednostavno prevladati tu traumu. Znao sam da završavaju najbolji dani u mom životu. No, nema druge alternative nego se morate prilagoditi novom životu i prihvatiti sve ono što nosi. Olakšao sam si prekretnicu u životu tako što sam odmah po završetku karijere počeo raditi u Benfici kao direktor međunarodnih odnosa. To je bilo postupno privikavanje na novu stvarnost.
Želite li biti trener ili nešto drugo vezano uz nogomet?
- Ne, nemam želje postati trener. Mislim da za takav posao morate osjetiti tu želju i strast, jer se samo tako može kvalitetno odraditi. Više me zanima sve drugo što se vrti oko igrališta. Recimo sportski menadžment, odnos s igračima, trenerima i tehničkim osobljem.
Igrali ste u Portugalu, Italiji i Engleskoj, gdje vam je bilo najljepše?
- Moj dio karijere u Italiji bilo je posebno vrijeme. Tada je Serie A bila jedna od najboljih liga na svijetu po mom mišljenju. Tamo su igrali svi veliki igrači toga vremena, a liga je bila intenzivno praćena u cijelom svijetu. Portugal je, pak, moj dom, a Benfica ispunjenje mog dječačkog sna. Zato sam toliko dugo igrao za taj veliki klub i bio sam vrlo sretan čovjek što sam bio njegovim članom. Igrao sam, ali sam istovremeno bio i ostao veliki navijač Benfice. To su posebne emocije. Iskustvo u Engleskoj bilo je kratko, ali zaista sam uživao u doživljaju natjecanja i posebnosti atmosfere na engleskim stadionima i u nogometu uopće.
Zaslužili smo trofej
U kojoj ligi, odnosno klubu mislite da ste igrali najbolji nogomet karijere i postigli najveći uspjeh?
- Uvjerenja sam da sam u najboljoj formi igrao za vrijeme mog boravka u nacionalnoj momčadi 2000., te 2004. Na dva Eura imali smo zbilja sjajne reprezentacije i igrali smo vrlo dobro.
Koje suigrače najviše pamtite?
- Figo, Rui Costa i Cristiano Ronaldo bili su najbolji igrači s kojima sam igrao u istoj momčadi.
Rekli ste da vam je najveća neostvarena želja u karijeri to što niste osvojili neki trofej s Portugalom?
- Da, baš tako. Mislim da je generacija Portugala s Eura 2004. i potom na SP-u 2006. zaslužila osvojiti trofej, ali to se nažalost nije dogodilo. No, za Portugal je ipak velika sreća nastupila kada smo napokon slavili europski naslov 2016. godine!
Koji biste onda trofej u karijeri označili kao najdraži?
- Najdraže mi je bilo osvojiti nacionalnu ligu s Benficom, definitivno.
Je li istina da ste, osim nogometa, i da u njemu niste uspjeli, najviše voljeli postati sportski novinar?
- Da, istina je. Razlog je jednostavan. Volim jako sport i razmišljao sam o planu B ukoliko mi najveća želja, profesionalna nogometna karijera, ne uspije. Kao sportski novinar si praktično najbliže sportu i ostaješ njegovim dijelom. Zato se i danas rado odazovem kao sportski komentator.
Zašto Portugal, iako je relativno manja zemlja, ima toliko sjajnih nogometaša?
- Mislim da je u pitanju prirodni talent. Iako smo manji kao zemlja, naš je nogomet i sport općenito vrlo bogat talentiranim ljudima. Isto uvjerenje imam i za mnoge talente u drugim područjima života, gdje su Portugalci vrlo uspješni ljudi.
Primjetno je da puno portugalskih trenera vrlo uspješno radi izvan Portugala, što je potvrda vašem nogometnom znanju. Kako to objašnjavate?
- Točno je da imamo puno kvalitetnih trenera, što između ostalog potvrdu dobiva i kroz izrastanje mnogih mladih igrača u domaćem okruženju. Sve je to povezano sa strašću prema nogometu i predanošću koju mnogi mladi portugalski treneri imaju prema sportu. Isto tako je sjajan uspjeh Josea Mourinha umnogome pomogao da brojni mladi treneri iz Portugala dobiju priliku da pokažu svoje vrijednosti i profesionalnost.
Velika želja
Znate da je Cristiano Ronaldo dugo želio doći na ljetovanje u Hrvatsku i napokon kad je stigao, oduševio se Jadranskom obalom. Jeste li bili u Hrvatskoj?
- Nažalost, nikada nisam bio u Hrvatskoj, ali moram reći da imam veliku želju i znatiželju da posjetim vašu zemlju. Znam puno mojih prijatelja i znanaca koji su bili na odmoru u Hrvatskoj i na druge načine upoznali vašu zemlju, te su svi odreda isticali kako je prekrasno. Hrvatska se nalazi u vrhu na mojoj listi želja koju sam napravio za vrijeme kada se zaključili muka s pandemijom i putovanja budu slobodnija.
Vjerujemo da puno više znate o hrvatskom nogometu? Primijetili smo da ste od 79 nastupa za Portugal bili samo jednom u dvoboju protiv Hrvatske. Bilo je to 2005. u prijateljskoj utakmici (2:0) u Coimbri. Sjećate li se nekog hrvatskog igrača posebno?
- Hrvatska je u nogometnom smislu pomalo nalik Portugalu. Hrvatski su nogometaši puni talenta. Sjećam se jako dobro fantastičnih igrača koji su za Hrvatsku igrali na Euru 96, kada ste bili u istoj grupi s Portugalom. Mislim tu prije svega na mog dobrog prijatelja Zvonimira Bobana, kakav je to samo sjajan igrač bio! Pa Davor Šuker i Robert Prosinečki, nevjerojatni igrači! Bilić, Šimić, Srna, Niko Kovač, Olić i drugi, sve su to legende! Hrvatska stvarno ima puno izvrsnih nogometaša. Od igrača koji su proteklih godina u reprezentaciji što reći za one kao što su Modrić, Mandžukić, Rakitić, Perišić, Kovačić i drugi, pa to su među najbolji igračima na svijetu!
Vaše mišljenje o aktualnoj hrvatskoj reprezentaciji? Koje igrače najviše cijenite?
- Aktualna hrvatska reprezentacija izvrsna je momčad s vrlo dobrim igračima, to nije ništa novo reći. Većina njih odradila sjajno SP u Rusiji i stigla do finala. Volim Luku Modrića naravno, ali sviđaju mi se i Perišić, Lovren, Kovačić i drugi. Svi članovi reprezentacije su izvrsni.
Šokota i Krovinović
Unatoč tome, vaš Portugal je nedavno kod kuće deklasirao Hrvatsku u Ligi nacija, a remizirao u Splitu. Vaši dojmovi?
- Portugal je odlično odigrao prvu utakmicu na svom terenu. Utakmica u Splitu bila je u drugačijim okolnostima, jer Portugal se više nije mogao kvalificirati za nastavak natjecanja. Skupina je bila vrlo teška, ali po mojem mišljenju Hrvatska je izgubila neke bodove koje nije trebala izgubiti. No, to se događa u nogometu. Sigurno je da će hrvatska reprezentacija i u budućnosti uvijek biti prisutna u završnim fazama velikih natjecanja, jer imaju odlične i talentirane igrače.
Hvala vam lijepa na ugodnom razgovoru. Nadamo se da ćemo se uskoro vidjeti u Hrvatskoj?
- Doći ću sigurno s obitelji, samo da se okonča pandemija i da ljudi mogu normalno putovati i živjeti. Ukoliko mi dopustite volio bih ovim putem pozdraviti mojeg velikog prijatelja Tomu Šokotu. Igrali smo zajedno u Benfici i Tomo je bio jedan od tih talentiranih i izvrsnih hrvatskih nogometaša, a uz to je stvarno sjajan kao prijatelj i osoba. I da, pozdravi idu i Krovinoviću, odličan dečko i nogometaš, želim mu svu sreću u daljnjoj karijeri.