U zemlji gdje je slavu stekao aktualni izbornik hrvatske reprezentacije Zlatko Dalić, trenersku karijeru uspješno gradi i Krešimir Režić na klupi Damaca. U Saudijskoj Arabiji, najbržem rastućem nogometnom tržištu, ovaj 39-godišnji Splićanin vodi momčad u kojoj su trenutačno Mijo Caktaš, Domagoj Antolić i nekadašnji golgeter Dinama, Alžirac Hillal Soudani.

- Soudani je ovdje kao kod kuće, zna arapski, već je prije igrao u Saudijskoj Arabiji i nema baš nikakvih problema s adaptacijom. U 33. godini igra na visokoj razini, u pet nastupa zabio je dva pogotka. Mijo Caktaš je, pak, došao u potpuno novu sredinu, promijenio kontinent i jasno da je treba vrijeme prilagodbe. Caktaš igra na poziciji povučene špice u sustavu 4-2-3-1 ili ga koristimo ga kao lijevog napadača u sustavu 3-4-3. Antolić se nažalost ozlijedio, imao je operaciju ligamenta gležnja i njegova stanka potrajat će do siječnja 2022. godine - referirao je ukratko Krešimir Režić.

Zahtjevna je saudijska liga, trebat će Režiću svaki kvalitetan igrač, jer Saudijska Arabija je nogometno narasla u svim segmentima.
- Infrastruktura i posjeta na stadionima na europskoj su razini. Dolaze i sve kvalitetniji igrači, posljednji u nizu je Matheus Pereira iz WBA. Prošle sezone igrao je engleski Premiership, a sada je za 25 milijuna eura preselio u Al Hilal. Njegov transfer je dokaz da Saudijska Arabija počinje plaćati i ozbiljne odštete.

Druga Kina

Nije bez temelja Saudijska Arabija prozvana ‘drugom Kinom’, jer igrači poput Paulinha, Talisce, našeg Santinija nekoć su igrali u Kini, ali financijskim padom Kineza preselili su se u Saudijsku Arabiju, koja postaje sve zanimljivija europskim profesionalcima.
- Makedonski reprezentativac Alioski je, primjerice, stigao iz Leedsa u Al Ahli. Ne dolaze ovdje više samo igrači pred nogometnu mirovinu, već i oni koji su u naponu snage iz najjače svjetske lige.

Što je motiv za dolazak ne treba previše objašnjavati, jer za Saudijsku Arabiju se opravdano kaže da tamo novac nije problem. I zaista nije, jer igrači u Arabiji mogu zaraditi četiri do pet više nego što su imali u Europi. Klupski proračuni su na visokoj razini, jer još uvijek je sport pod paskom Ministarstva sporta, koje kreira temelj klupskih proračuna.
- Naš glavni sponzor je Ministarstvo sporta, koje svakom klubu isplaćuje određena sredstva, a naš klub donira s približno 18 milijuna dolara godišnje. Ostalo dodaju sponzori, ali nije pretjerano kazati kako Damac ima godišnji proračun veći od bilo kojeg hrvatskog kluba. Međutim, za Saudijsku Arabiju to i nije nešto posebno, jer mi smo sigurno pri dnu financijskog poretka. Šest klubova ima praktički neograničen proračun, a ostali su slični s nama - dodaje Režić.

Zato ne čudi da Brazilac Pereira napusti WBA i dođe u Saudijsku Arabiju, da jedan Leonardo Jardim, koji je trenirao lisabonski Sporting i Monaco, dođe u Al Hilal. Gdje ima novca nađe se i kvalitetnih, poznatih imena. Ali da bi prvenstvo Saudijske Arabije postalo loš jače, a klubovi napredovali, trebat će Saudijcima i jaka omladinska škola.
- Problem nastaje u tom segmentu, jer u Saudijskoj Arabiji se igrač od 23-24 godine još uvijek smatra mladim. Lako je objasniti i zašto. Sedam je stranaca u momčadi i rijetko se događa da mladi igrač od 18-19 godina dobije priliku. Ali, što se tiče uvjeta, tu je Saudijska Arabija silno napredovala i nudi vrhunsku razinu.

Toliko o razvoju nogometa u Saudijskoj Arabiji. Režićev Damac je nakon pet kola na petom mjestu, ali početak je sezone, ne zanosi se trener ponikao u omladinskom pogonu Hajduka. Ne zamara se pritom niti podatkom da je u emisiji televizijske postaje Davri plus proglašen najboljim trenerom poslije pet prvenstvenih utakmica.

Jasna pravila

- Sve je to lijepo, ali naš je cilj je ostanak u ligi kao i prošle sezone. Znam koliko je jaka konkurencija i ne treba pucati na visoko. Mi smo klub koji nema veliku tradiciju, novi smo u prvoligaškom društvu i sjajan posao smo napravili već prošle sezone kada smo ostali u prvoligaškoj konkurenciji.

Posjeta na Damacovim utakmicama u gradu Khamis Mushait na jugozapadu Saudijske Arabije drži se na prosječnih 9.000 gledatelja.
- Bude i po 20.000 ljudi na utakmicama protiv ‘velike četvorke’ - Al Hilala, Al Nasrija, Al Ahlija i Al Ittihada. Grad je ugodne klime, temperatura se cijele godine kreće od 20 do 30 stupnjeva, jer se nalazimo na 2.000 metara nadmorske visine. Zato vrućine nisu kao u ostalim dijelovima S. Arabije. Od Rijada i Jedde smo udaljeni oko 600, odnosno 800 km. Ali, sva su putovanja zrakoplovom, nema tu alternative.

Koronavirus je svjetska tema prisutna i u Arabiji, ali ipak u puno manjoj mjeri...
- Pravila su jasna, na stadion se može samo s potvrdom o primljena dva cjepiva. Svi u klubu smo zato primili dvije doze cjepiva i život ide normalno. Ugovor? Jedna + jedna godina, ali klub uvijek odlučuje. Tako je to u Saudijskoj Arabiji.