Hrvatska futsal reprezentacija na korak je od odlaska na Svjetsko prvenstvo u Uzbekistan, samo 40 minuta dijeli nas od toga možemo reći povijesnog uspjeha, a taj posljednji dio priče odigrat će se u utorak s početkom u 19 sati, nadamo se u prepunom Draženovu domu u Zagrebu. To je najvažnije, nakon prve utakmice u kojoj smo bili bolji od Poljske rezulatom 3:2. U najavi utakmice hrvatski izbornik Marinko Mavrović, samo je želio da se s pozitivnim rezulatom vratimo u domovinu i ta mu se želje ispunila, iako nismo dobro izgledali u najvećem gradu zapadnopomeranaskog poljskog vojvodstva-Koszalinu.
Posebno u prvom dijelu susreta, je li na to utjecao dug put od 13 sati ili atmosfera u dvorani, ne znamo. No, to nije bila ona Hrvatska kakvu smo priželjkivali. Poljski izbornik Blažej Korczynski, iako hendikepiran neigranjem nekoliko važnih igrača zbog ozljeda dobro nas je analizirao. Visokim presingom praktički zaustavio je naše bekove i protok lopte do pivota, a tome su mu pomogle i naše indivdualne pogreške. Prvo ozbiljnu akciju složili smo u 12. minuti kad je Marinović došao u priliku ugrozit poljskog vratara Nawrata. U međuvrmenu, gubili smo 1:0, nakon neobjašnjivog vraćanja lopte glavom iskusnog Postružina na rub kaznenog prostora, zakasnilo smo u blok, a loptu kroz noge prolazi u mrežu Primiću.
- Nismo ušli u utakmicu kako smo se dogovorili, bili smo u grču i morali smo se priviknuti na čvršću igru, tu su Poljaci jači. Međutim, reakcija u drugom poluvremenu bila je ono što smo željeli, s puno trke i bržim odlukama, i to nam se vratilo - objasnio je Marinko Mavrović zbivanja u prvom dijelu utakmice.
- Dobili smo pogodak ni iz čega. U tom trenutku imali smo premalo rasploženih igrača, posebno bekova koje su Poljaci doslovno rastrgali sa svojom agresivnošću, a na ruku su im išli i portugalski suci koji su dopustili igru s dosta kontakata, na rubu prekršaja. Ton našoj igri tada su davali Čekol i Perić, i upravo iz jedne takve akcije "rodilo se" poravnanje. No, to je bilo kratkog daha, jer nam se opet događa pad koncentracije i autogol nakon kornera, lopta se odbija od Kuraje mijenja smjer, a Primić je ostao ukopan. To je diglo na noge više od 3.000 poljski navijača koji su stvorili sjajnu atmosferu u dvorani, bez ružnih povika i vrijeđanja. I na taj način hrvatska publika im treba vratiti u Zagrebu.
Mogli smo se vratiti do poluvremena, ali Niko Vukmir nije bio precizan "jedan na jedan", poslije se do poravnanja vratnica ispriječila. Dok smo se mučili, kamere su u nekoliko navrata uhvatile naš stručni stožer na klupi s grčom na licu, kao da su i oni bili iznenađeni razvojom situacijom. Na sreću brzo je došao odmor, vjerojatno nakon "jezikove juhe" u svlačionici na parket je izašla neka nova Hrvatska.
S više kretnji, bržim protkom lopte, indivdualnom magijom i što je najvažnije manje grešaka, iako se onaj indirektan udarac ne smije dogoditi ozbiljnoj reprezentaciji kao što su "mini-vatreni". Jer da su Poljaci tada otišli na 3:1, teško bi bilo "ugasiti" euforiju u dvorani. Do poravnanja nas je doveo Luka Perić, definitivno majstor, međunarodna klasa, jer oba pogotka su mu bila vanserijska i neobranjiva. Odigrao je veliku partiju, Poljaci nisu imali rješenje za takvu igračinu u koju je izrastao - Plavi devet. Šteta što ga nećemo gledati, u utorak u Ciboni zbog dva žuta kartona. No, nadamo se će ga dostojno zamjeniti Maro Đuraš iz Squara, koji igra u velikoj formi ove sezone i na putu je da se priključi našoj reprezentaciji. Do pobjede smo došli zahvaljujući sjajnom mladiću iz Pule, Davidu Mataji - "ubojici sa smješkom". Mavrović je pogodio s njim, trebalo mu je manje od pola minute na terenu da pokaže koji razoran udarac ima.
- Pohvale svim igračima, pogotovo Periću na dva pogotka i Mataji koji je zabio praktično iz prvog dodira. No, njima dolaze lopte kroz kreaciju i zato čestitke svima, uključujući stožer, svi smo bili kao jedan. Koncentracija i ozbiljnost bili su fantastični, ne znam jesmo li ikada bili ovako kompaktni na terenu i van njega - sažeo je izbornik Marinko Mavrović.
Kad se vratimo malo u povijesti, npr, u Laval protiv Francuske gdje smo igrali vrlo dobro do 32. minute pa se raspali, ovdje smo odigrali loše prvo poluvrijeme i na kraju smo zahvaljujući individualnoj klasi došli do preokreta i pobjede. Međutim, ono što je najvažnije - pokazali smo karakter ta činjenica raduje, nismo se raspali kad smo bili bezidejni. Zbog toga ova reprezentaciju zaslužuje da cijela Hrvatska u utorak stane iza njih, da dvorana bude krcata do posljednjeg mjesta te da se na krilima navijača "probudimo u Uzbekistanu, na Mundijalu"! Nakon 24 godine.
- Pogodak u gostima više ne znači ništa, jedan gol Poljske i opet smo na nuli. Moramo iskoristiti domaći teren. Poljaci su stvorili sjajan ambijent, nadam se da ćemo odgovoriti na isti način. Navijači, dođite, napunite dvoranu i dajte nam tu podršku da naposljetku dođemo do Svjetskog prvenstva - zaključio je izbornik.