Hrvatski junak se dan nakon osvajanja naslova morao skrivati od ruskih napada: ‘Ovo je najteže osvojena titula ikad‘

Igor Jovićević zauvijek će pamtiti 28. svibnja 2023. godine, dan kada je njegov Šahtar matematički osvojio naslov prvaka ratom ranjene Ukrajine 3:0 pobjedom protiv Dnjipra-1 na stadionu u Lvivu gdje je bio domaćin, prvu titulu od 2020. godine. Sedamstotinjak kilometara jugozapadno, jedan Jovićevićev kolega i sunarodnjak bio je potpuno drugačijeg raspoloženja. Danijel Pranjić nije uspio u svojoj misiji, njegova Sloboda Tuzla izgubila je na svojem Tušnju i tako izgubila status člana Premijer lige BiH u kojoj je igrala od 2014. kad ju je kao trener u elitni razred vratio Miroslav Blažević. Devet godina nakon Ćirinog uspjeha, Pranjić je potpisao neuspjeh...

- Bili su bolji, teško je išta reći. Analizirat ćemo sezonu, no što ćemo na kraju imati od toga nakon što se dogodilo nešto što nitko nije želio. Svi zajedno se moramo pogledati u ogledalo i preuzeti odgovornost, ova situacija ne traje od jučer već puno duže. Nisam došao ovdje bježati, no stvari moramo staviti na stol, a Sloboda će postojati i sutra, tko god bio trener - poručio je kroz suze novinarima vidno potreseni bivši hrvatski reprezentativac, 41-godišnji Pranjić.

Igrači u Tuzli ostali su razočarani, pozvali glasno Upravu na odlazak, Pranjića, koji je klupu preuzeo tek 22. ožujka kad je Sloboda bila još za jedan bod u sigurnoj zoni i odradio je posljednjih deset ligaških kola, i njegova momčad ispraćeni su zvižducima, a kad su igrači stigli ispod tribine gdje su smještene Fukare, najglasniji Slobodini navijači od njih su zatražili da skinu dresove.

Nakon toga, potkraj te tužne tuzlanske nedjelje, javio se i predsjednik Upravnog odbora Slobode Elmir Šećerbegović, koji se ispričao navijačima i u priopćenju zapisao:

- Večeras sam napravio ono što sam trebao još prije dvije godine. Potpisao sam raskide ugovora sa svim stručnim osobljem, kompletnim sportskim sektorom, generalnim direktorom, tehničkim sektorom i većim dijelom radne zajednice, koja je svojim radom, odnosno neradom, aktivno doprinosila ovakvom stanju. Na kraju i najvažnije, predao sam svoj mandat nazad klupskoj skupštini koja će ocijeniti moj i rad Upravnog odbora.

Otpustio je Šećerbegović, dakle, cijeli klub osim sebe, a, kazat će oni upućeniji, upravo je on glavni krivac za situaciju u Slobodi. Ponedjeljak je donio nove zanimljivosti, jer se oglasio i počasni predsjednik gradskog rivala Tuzle City, nekadašnji čelnik Slobode Azmir Husić s prijedlogom o fuziji dva kluba iz grada soli. Šećerbegović nije odmah odbio takvu ideju, ali navijači jesu:

- Što je par proljeća naspram jednog stoljeća?! Nikad fuzija!!! I da budeš liga peta, ti si nama centar svijeta!!! - poruka je Fukara na prijedlog iz Cityja.

Jovićević je tog ponedjeljka trebao slaviti pobjedu u stresnom dvoboju za naslov koji je okončan tučnjavom i, prema posljednjim podacima, sa šest isključenja. No ukrajinska je stvarnost nažalost drugačija. Hrvatski 49-godišnji stručnjak, koji je sa Šahtarom izborio direktni ulazak u Ligu prvaka sljedeće sezone, ponedjeljak je proveo u glavnom gradu Kijevu, koji se našao pod teškim napadima ruske vojske. Grad je bio pod uzbunom, tako da je Jovićević zaklon potražio na jednoj od stanica kijevske podzemne željeznice...

- Najsretnija osoba na svijetu upravo sjedi ispred vas. Možda se ne vidi, ali proživljavam lude emocije i najradije bih zagrlio i izljubio svakog od vas. Uoči sezone nismo bili favoriti, imali smo momčad za negdje peto mjesto, ali Šahtar je uvijek Šahtar, bez obzira tko za njega igra, pritisak je lud, uvijek moraš pobijediti. No moraš se moći nositi s tim, ako ne znaš kako, odi raditi u McDonald‘s, možda baš tamo budeš zaposlenik mjeseca. Ovo je povijesna titula Šahtara, najteže osvojena ikada - pričao je Jovićević nakon utakmice ukrajinskim novinarima.

Javili su se u ponedjeljak korektno iz Dnjipra-1 i poručili "ispričavamo se zbog incidenta na kraju utakmice protiv Šahtara". Prihvatit će ispriku i stoper Šahtara Jaroslav Rakickij, kojem su suparnički igrači zadali ranu na glavi, sve je lakše nakon novog trofeja...

- Emocije su velike, napravili smo ogroman posao kad pogledamo gdje smo bili prije godinu dana. Želim čestitati svakom djelatniku kluba, svakom nogometašu i njihovim obiteljima, svakom čovjeku koji je s nama od prvog dana rata. Ostali smo bez stručnog stožera i 14 igrača, bez ulaganja, ali nismo odustali. Nismo odustali jer smo mi Šahtar iz Donjecka! Zahvaljujemo predsjedniku države Volodimiru Zelenskom, koji je dopustio igranje nogometa i jasno dao do znanja da u ovo teško vrijeme moramo igrati u Ukrajini. Moramo zahvaliti i predsjedniku Ukrajinskog saveza Andriju Pavelku, kao i svim predsjednicima klubova koji u današnjoj teškoj situaciji ulažu dušu, srce i novac u klubove i ukrajinski nogomet. I velika zahvalnost našem predsjedniku Rinatu Ahmetovu, koji nikad ne napušta svoj narod i jako voli svoju obitelj, što se nije predavao i što je vjerovao u momčad. Zahvalni smo i ukrajinskim borcima koji su zaštitili našu zemlju i dali nam priliku da radimo što volimo - poruka je još jednog Hrvata u cijeloj priči, ponosnog sportskog direktora Šahtara, Darija Srne.