Neki događaji nikada ne izblijede iz sjećanja, a posebno je teško kad su bolni. A taj 29. ožujka 2008. godine sigurno je najbolniji u povijesti hrvatskog nogometa.
Jedna je lopta toga dana odlazila izvan terena u zadarskim Stanovima, gdje je domaćin Zadar igrao protiv Cibalije, tada 24-godišnji Hrvoje Ćustić pokušao ju je dostići. Udario je glavom u betonski zid koji je tada okruživao travnjak u Zadru.
Nakon što je ostao bez svijesti, Ćustića su prevezli u bolnicu, hitno operirali te stavili u induciranu komu, a prve prognoze čak su i davale nadu. No, stanje mu se naglo pogoršalo te je preminuo.
Ovaj četvrtak, 3. travnja, obilježavamo obljetnicu njegove smrti, od tog tragičnog dana prošlo je 17 godina.
Desetak dana nakon tragedije NK Zadar obložio je betonske zidove zaštitnim stiroporom i plastičnom folijom kako se tako nešto ne bi više nikada ponovilo. Materijal je, koliko se tada pisalo, koštao 5000 kuna...
Ćustićeva smrt potresla je cijelu Hrvatsku i nogometnu zajednicu, a Hrvoje je dobio ulicu u Zadru.
Hrvoje Ćustić rođen je u Zadru 25. listopada 1983. Karijeru je započeo u Zadru, a kratko vrijeme u mlađim kategorijama proveo je u Hajduku. Iz njega se vratio u matični klub, a kasnije otišao u Zagreb, Međimurje pa je uslijedio novi povratak kući u Zadar.
Bio je i mladi hrvatski reprezentativac, igrajući uz Luku Modrića, Vedrana Ćorluku i Eduarda da Silvu. Nakon te tragedije počelo se ozbiljno pričati o uvjetima na hrvatskim nogometnim stadionima, o užasnoj infrastrukturi.
Kako vidimo, i 17 godina nakon te velike tragedije nije se mnogo postiglo u njenom poboljšavanju. Čast izuzecima, naravno. Na mnogim našim stadionima i igralištima u raznim stupnjevima natjecanja i dalje se igra na “ledinama”, na travnjacima koji su opasni za zdravlje igrača. Ono što se stalno pitamo, a pitali smo se i tada kad je život izgubio Hrvoje Ćustić: kako se dobivaju licencije za igranje utakmica na igralištima koja ne zadovoljavaju osnovne uvjete?
Komentari (0)