Javio se prvi, kao i uvijek, odvjetnik i predsjednik španjolske La Lige Javier Tebas.
- U Engleskoj je na djelu doping nogomet. Ovo nema nikakvog smisla, jedni se trude držati propisa, drugi žive po svome.
Španjolski dužnosnik, koji je dugo godina šef Lige i kojeg se (i) u domovini podjednako voli i mrzi, a u inozemstvu gotovo pa više izaziva iritacije zbog onog što govori, rekao je glasno zapravo ono što svi drugi osim Engleza misle. U Premiershipu se troši kao na nekom usamljenom planetu, gdje imaju svoje posebne prihode, drugačija pravila poslovanja i posve drugu nogometnu priču. Podaci u tom smislu sve govore. I u ovom zimskom prozoru transfera klubovi Premier lige potrošili su enormni novac, ukupno 829,8 milijuna eura. Kad se to zbroji s računom ljetnom prijelaznog roka (sezone) Englezi su potrošili nevjerojatnih 3 milijarde eura!
Još uvijek u šoku
Taj su novac potrošili kupovanjem u 13 europskih država (625 milijuna, najviše u Francuskoj 131,5), u Južnoj i Sjevernoj Americi, Australiji (98,8) i unutar svojih granica (101,55). Kolika je razlika u odnosu na druge konkurentne lige, prije svega na Francusku, Španjolsku, Njemačku i Italiju dovoljno ukazuje sljedeća činjenica - samo je Chelsea, predvođen vlasnikom Toddom Boehlyjem, koji nekim čudom obavlja funkciju i sportskog direktora, utrošio 329,5 milijuna eura u zimskom mercatu, što je više nego sve četiri ostale lige unutar “petice” zajedno (256)!? Boehly je u gradnju novog teama na Stamford Bridgeu od ljeta spiskao 611,5 milijuna eura!
U Italiji samo gledaju otvorenih ustiju, još uvijek u šoku da je njima “nedovoljno poznati” Bournemouth došao u Sassuolo, ispisao ček na 30 milijuna eura i odveo Hameda Traorea. Toliko, 30-tak milijuna eura, investirali su ove zime svi klubovi Serie A, lige koja je 1990-ih godina bila, u nešto blažem obliku potrošnje, ono što je danas Premiership.
Engleski klubovi, interesno vezani u Premier ligu, godinama samo rastu, što je teško razumjeti u drugim stvarnostima Europe s obzirom na to da Englezi troše kao sumanuti. FIFA-ino izvješće ukazalo je da je u 2022. godini, prvoj nakon pandemijskog doba, opet razigran financijski pokret milijuna. Činilo se da će pandemija izazvati dugoročni reset, no događa se to da je od 6,5 milijardi dolara u toj godini engleska liga investirala 33,8%. To je više nego godinu prije kad je bilo 28,5, a jasan rast utjecaja Premier lige potvrđuje podatak da je prije 10 godina njen u dio u tržištu transfera iznosio 23,4%.
‘Dopingirana liga’
Javier Tebas, za razliku od drugih, stalno vodi borbu protiv “dopingiranih liga”. Tako i sada najavljuje tužbe zbog nepravedne tržišne borbe u europskom nogometu. Tebas ludi na činjenicu da je njegova Liga uvela red u potrošnji (limite plaća) temeljem prihoda klubova, a onda se mora natjecati s klubovima iz primjerice Engleske i Francuske (PSG), koji ne mare za financijski fair play, nego gledaju samo kako će ga izigrati.
Najnoviji izum im je dugoročna amortizacija odšteta (primjerice 70 milijuna eura odštete plaćaju knjigovodstveno po 10 idućih sedam godina ugovora igrača), što je engleska liga prihvatila kao opciju. To je omogućilo, kako otkrivaju španjolski mediji, da Englezi bez problema u Premiershipu i Championshipu (drugi razred) unutar 5 sezona do 30. lipnja 2021., imaju gubitak od čak 3 milijarde eura. La Liga je primjerice, ponajviše zbog posljedica pandemije, imala gubitak od 250 milijuna eura. Svoje gubitke Englezi su pokrili kapitalom svojih prebogatih dioničara, koji su dokapitalizirali klubove sa 3,5 milijardi eura, dok su u La Ligi dioničari ukupno u pet godina “pokrili” tek 450 milijuna eura.
Takav nesrazmjer ulaganja, odnosno raspoloživosti za potrošnju, stvara i neravnopravnost u natjecanju, tvrde u ostalim ligama. Jedni troše koliko god žele, a drugi koliko mogu po pravilima. No, nema zajedničke inicijative da se tome stane na kraj pritiskom na institucije europskog nogometa. Naime, Englezi svoje puste milijune uplaćuju mnogima u Europi, pa klubovi licemjerno gledaju svoj interes u transfernoj politici. Kako natjecateljski sve teže prate te ritmove, onda se bune jer im Englezi obrste rostere...
Gdje to, međutim vodi? Ironizirali su talijanski mediji kako se UEFA prije koju godinu silno uzrujala zbog inicijative stvaranja “paralelnog svemira” nazvanog Superliga. Bilo je “unutra” i više engleskih klubova, koji su se odmah predomislili kada su im navijači zaprijetili bojkotom, a država limitiranjem djelovanja unutar Engleske. Za tamošnje klubove, kako pokazuju već ovi podaci, jasno je da žive u ozračju super lige, odnosno klubova koji su povlašteni unutar europske konkurencije.
Prava Superliga
UEFA je uspjela ohladiti ideju Superlige koju je forsirao Real Madrid +, uz podršku Barcelone i Juventusa prije svega. No, kako se stvari razvijaju, Superliga se u nekom drugom obliku pojavljuje upravo kroz Premiership. Veliko je pitanje što tu UEFA može učiniti u promišljanju pravila, a kako bi izbalansirala odnose Premiershipa sa Starim kontinentom. Nešto će svakako morati učiniti, jer bi se moglo dogoditi da u konačnici i druge lige u Europi počnu eskivirati pravila poslovanja i snalaziti se u namicanju sredstava, trošeći više nego što je zarađeno.
UEFA je proklamirala novi trend nakon financijskog fair playa (neuspješan), temeljen na načelu samoodrživosti. No, ako jedna tako moćna liga kao engleska bude radila po svome, teško će saživjeti ideja o kakvoj-takvoj ravnopravnosti funkcioniranja u europskom nogometu.