Bila je 55. minuta, Inter je šest minuta prije poveo 2:0 i kadar pokraj aut-linije govorio je sve o trenutku. Max Allegri pogledao je Buffona, a karizmatični lider Juvea kao da je sekundirao treneru s još nekoliko prvotimaca ( Pogba, Dybala…), složio se da nešto treba napraviti. Stvari su otišle neočekivano predaleko, došli su u Milano s tri gola prednosti i praktički se već unaprijed proglasili finalistima. Allegri je bio uvjeren da njegova moćna škvadra neće imati osobitih teškoća s lošijim Interom. Pogotovo što su 72 sata ranije Mancinijeve trupe dotučene u prvenstvenom susretu, pišu Sportske novosti.
Morattijev bijes
Mancini je definitivno shvatio da ozbiljno riskira otkaz nakon što mu se momčad raspala u drugom dijelu sezone, a nakon što mu je klub ispunio gotovo sve transferne želje. Erick Thohir, biznismen iz Indonezije, koji je i prije poraza u Torinu potvrdio da će možda potražiti suvlasnika “kako bi ojačao financije” (ozbiljan problem s UEFA-inim fair playom) putem medija je sijao ogorčenje rezultatima i igrama. Na njegove javne packe treneru i momčadi, doduše uvijene, nadovezao se nešto eksplicitnije bivši gazda i sada mali dioničar Massimo Moratti.
- Ni u najgorem snu nisam si mogao zamisliti ovakav zaokret u očaj ovosezonskog Intera - rekao je Moratti koji je, svejedno u kojem statusu (navodno ne bi odbio povratak u vlasničku prevlast), jako važan barometar raspoloženja na planetu Inter.
Roberto Mancini to dobro zna i ako je takav fini gospodin prešao u žešću retoričku procjenu putem medija, znači da su stvari došle do ruba ponora.
S takvom hipotekom na leđima Inter je dočekao omraženog suparnika koji živi suštu suprotnost. Juve briljira u Serie A, osvjetlao je obraz protiv moćnog Bayerna u Ligi prvaka, njegova trenera je htio Chelsea, interesira se Real Madrid, financije cvjetaju, a i glavni gazda, Andrea Agnelli zaljubljen je do ušiju nakon što se razveo. Njegova nova pratilja kao da je marker sreće pa je Agnelli već nekoliko utakmica vodi sa sobom u ložu, gdje se na kraju oni ali i Pavel Nedved, Beppe Marrotta i drugi Juventusovi čelnici grle i ljube.
Novi Inter
Na milanskom stadionu okupilo se tridesetak tisuća ljudi i, bez pretjerivanja, većina je bila na strani Juventusa. No, oni koji nisu bili ostali su prikraćeni za spektakularni nogomet. Inter ne samo da je pobijedio u utakmici, nego je snagom neviđene volje, motiva, ponosa, odigrao jednu od najboljih partija posljednjih godina.
Predvođen jednostavno izvanrednim Brozovićem te sjajnim Perišićem, Inter je dominirao i već u 16. minuti poveo preko Epic Broza, a kad je u 49. minuti zabio Perišić na Meazzi kao da se “svijet nogometa otvorio”. Profitirao je spektakl, nogomet, u svojoj najljepšoj formi, s puno uzbuđenja i neizvjesnosti.
Inter je ostao kratkih rukava zbog jednog promašenog jedanaesterca (samo je Palacio od 10 izvođača bio neuspješan), ali to je pokazatelj koliko Inter može kad se igrači bore do maksimuma, kad trener logičnije postavlja taktiku i ne mijenja stalno postavu. Jedan od ključnih krivaca početnog uspona, potom i neobjašnjivog slobodnog pada i velike krize u klubu je svakako Mancini. Onako kako je vodio igrače posljednja tri-četiri mjeseca, Mancini ih je samo tjerao u krize.
Jedan od simbola tih nejasnoća je Ivan Perišić. Njega je Mancini imperativno htio, a kad je došao počeo ga je šetati po pozicijama, naposljetku je izludio i poslao na klupu. Perišić je igračina za Inter i najbolje od sebe daje na lijevoj strani, a to se protiv Juventusa jasno vidjelo. Poigravao se s obranom, ne samo zbog gola nego i jedanaesterca koji je izborio, već i zbog puno trke i proboja zaslužio je visoku osmicu kojom su ga novinari nagradili.
Brozović je bio najbolji, ali to više nije vijest. On je jednostavno poseban tip igrača, odnosno veznjaka, i kad je on raspoložen Inter je druga momčad. Osim što trči kao navijen, Brozović je tehnički jak i njegova odlučujuća važnost za igru Intera sada je definirana.