Kao i prije što je bio slučaj, Hrvatska je osigurala još jedan inozemni talent hrvatskih korijena. Riječ je o Anthonyju Pavlešiću, 19-godišnjem vrataru druge momčadi Bayerna, a sada je i službeno postao Vatreni. Inspirirani time, odlučili smo sastaviti najbolju postavu hrvatske reprezentacije koja se sastoji od hrvatskih igrača koji su imali pravo nastupa za druge reprezentacije. Postava u kojoj bi ovaj sastav igrao je 4-3-3 s jednim zadnjim veznim.
Upravo je na poziciji golmana najslabija konkurencija. Svoje mjesto u prvih 11 je osigurao Joseph Anthony Didulica, koji je između 2004. i 2006. godine stao na vrata četiri puta. U svojoj karijeri dugoj 16 godina igrao je za sedam klubova, od kojih su najpoznatiji Ajax i AZ. Ipak u Europi se najviše nabranio u Austriji Beč.
Na poziciji lijevog beka pronašao se Anthony Šerić, Hrvat rođen u Sydneyju, a podrijetlom je iz Splita. Svoje prve seniorske nastupe upisao je upravo u dresu Hajduka, a onda je po Italiji bio u Hellas Veroni, Bresciji, Parmi i Laziju. U seniorskoj reprezentaciji Hrvatske nastupio je 16 puta između 1998. i 2006. godine.
Na stoperskoj poziciji pronašao se Robert Kovač. Rođen 1974. na zapadu Berlina u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj, prve nogometne korake proživio je u Rapdi Weddingu. Svoju 18-godišnju karijeru proveo je u Njemačkoj, u Borussiji Dortmund, Bayern Muenchenu i Bayer Leverkusenu. Igrao je još i u Juventusu, a karijeru je zaključio u zagrebačkom Dinamu.
Drugi stoper u ekipi iz dijaspore je Josip ‘Joe‘ Šimunić. Rođen je u glavnom gradu Australije, Canberri, 1978. godine gdje je i započeo svoju karijeru u omladinskom pogonu. Seniorski istup imao je u Melbourne Knightsima, odakle se preselio u Njemačku. Tamo je igrao za HSV, Herthu Berlin i Hoffenheim, da bi svoju mirovinu dočekao u Dinamu. Za hrvatsku reprezentaciju je skupio 105 nastupa i tri pogotka. Na Svjetskom prvenstvu 2006. protiv Australije je skupio čak tri žuta kartona u jednom susretu, a medijski prostor je najviše zahvatio radi svima dobro znanog pozdrava nakon utakmice reprezentacije na Maksimiru.
Desni bek je Josip Stanišić, zasad najmlađi nogometaš u ovom sastavu. Rođen je 2000. godine u Muenchenu, gdje je u mlađim uzrastima predstavljao oba minhenska kluba, kako Bayern tako i 1860. U Bayernu još uvijek igra, a nedavno je i proslavio naslov prvaka Bundeslige, drugu godinu za redom, kada je na posudbi u Leverkusenu bio dio nevjerojatne momčadi koja je poharala njemačku ligu i kup bez poraza, pod vodstvom Xabija Alonsa. Igrao je za Njemačku U19 reprezentaciju gdje je skupio dva nastupa, a 2021. je prvi put predstavljao Vatrene, gdje je uz dva nastupa za U21, skupio ukupno 25 utakmica u hrvatskom dresu.
Najbolji zadnji vezni iz dijaspore je definitivno Niko Kovač. Rođen je 1971. godine, što ga čini starijim tri godine od brata Roberta. Imao je nastup manje (83) za Vatrene, ali je zabio 14 pogodaka u 12 godina što je igrao za Hrvatsku. U svojoj karijeri je igrao za Herthu, HSV, Bayern i Bayer. U trenerskom angažmanu je vodio Vatrene, Bayern Muenchen, a sada je na klupi Borussije Dortmund.
Ivan Rakitić je svojom dosadašnjom karijerom zaslužio mjesto u ovoj momčadi. Rođen i odrastao u Švicarskoj, svoj prvi reprezentativni nastup doživio je u U21 reprezentaciji Švicarske. Ipak 2007. godine, upisao je prvi nastup u hrvatskom dresu, u kojem je doživio brojne uspjehe, a najzapamćenije je srebro iz Rusije 2018. godine. Igrao je za Schalke, Basel, Sevillu, Barcelonu, Al-Shabab i Hajduk Split. Svakako, najbolje klupske dane pamti iz Španjolske gdje je osigurao jednu Ligu prvaka i dvije Europa lige.
Još jedan reprezentativac koji je još aktivan, a spada u ovaj kriterij je Mateo Kovačić. Rođen je u Linzu gdje je u LASK-ovoj akademiji započeo svoj nogometni put. Otimali su se za njega Sttutgart, Ajax, Bayern i još neki drugi klubovi, ali se njegova obitelj odlučila preseliti u Zagreb. Tamo se probio kroz ostatak Dinamove akademije i postao igrač kakvog danas poznajemo. Njegova karijera se proširila i na Europu, pa je tako igrao za Inter, Real Madrid, Chelsea i sad za Manchester City. Od U14 do seniorske reprezentacije je skupio 142 nastupa i tresao mrežu šest puta.
Na desnom krilu momčadi iz dijaspore tako bi se našao Mladen Petrić. Rođen na prostoru današnje BiH, svoj put do Švicarske je doživio zbog ratnih neprilika u bivšoj državi. Nogomet je zaigrao u Neuenhofenu, odakle je prošao kroz Baden, Grasshopper, Basel, Borussiju Dortmund, HSV, Fulham, West Ham i karijeru završio u Panathinaikhosu. Predstavljao je Švicarsku na U17 i U21 razini, a za Hrvatsku je prvi put zaigrao 2001. godine. Skupio je u seniorima i U21 razini ukupnih 52 pogotka.
Na poziciji lijevog krila bi, radi manjeg izbora, igrao Eduardo da Silva. Iako nije rodom Hrvat, sa 16 godina prešao je u redove Dinama i dobio državljanstvo kao građanin Zagreba. Svoju karijeru je lansirao u orbitu zbog Dinama, zbog čega je zaradio prelazak u Arsenal. Teška i dobro poznata ozljeda brazilskog Hrvata uništila je njegovu karijeru, koja se kroz Shakhtar Donetsk, Flamengo, Atletico Paranaense, završila u varšavskoj Legiji 2018. godine. Za U21 i seniore Vatrenih 76 nastupa i 37 golova.
Za kraj, u samom vrhu napada, pronašao bi se Ivan Klasnić. Rođen u Hamburgu, započeo je karijeru u tamošnjem Unionu. Na seniorskoj sceni predstavljao je St.Pauli, Werder Bremen, Mainz, Bloton Wandererse i Nantes. Uz Miroslava Klosea žario je i palio u Werder Bremenu u sezoni 05./06., čime je postao tadašnji najskuplji hrvatski nogometaš s cifrom od 12.000.000 eura. Predstavljao je Hrvatsku na U19, U21 i seniorskoj razini, a pritom je skupio ukupnih 49 nastupa i 14 pogodaka.
Komentari (0)