Umjetna inteligencija je alat stvoren da unaprijedi naše mogućnosti, a ne da nas zamijeni. Rekao je to svojedobno Yann LeCun, francusko-američki informatičar, znanstvenik i jedan od AI pionira. Iako se njegova izjava (kao i mnoge slične) nekoć činila logičnom i zdravorazumskom, ljudi zaposleni u branšama u kojima će, prema analizama i tvrdnjama nekih drugih stručnjaka, u skorijoj budućnosti glavnu riječ voditi isključivo robotizirani sustavi, danas na nju gledaju s popriličnom dozom skepse, pa i s knedlom u grlu.

Uslijed tehnološkog napretka i snažnog prodora umjetne inteligencije u praktično sve grane ljudske djelatnosti, naime, doista se čini neizbježnim da bi AI u nemalom broju profesija s vremenom mogao potpuno istisnuti čovjeka i učiniti ga - suvišnim. Hoće li tako biti i s nogometnim sucima?

Prije nego što pokušamo ponuditi odgovor na ovo kompleksno pitanje, nakratko ćemo baciti pogled u retrovizor i vratiti se do početne točke ispreplitanja modernih tehnologija s tradicionalnim oblicima nogometnog suđenja. Priča se ozbiljnije zakotrljala još 2012. godine, kada je Nizozemski nogometni savez (KNVB) predstavio projekt Arbitrage 2.0, zasnovan na intenzivnoj primjeni tehnologije u suđenju s ciljem unapređenja njegove kvalitete. Pilot-faza projekta u Nizozemskoj je startala tijekom sezone 2013./2014., a u tom su razdoblju testirani noviteti poput "goal-line" tehnologije i video asistencije/analize (VAR).

ZHANG CHENLIN Xinhua Via Afp

Poluautomatsko zaleđe

Tako su de facto postavljeni temelji za daljnji razvoj priče, odnosno za široku upotrebu naprednih tehnologija u nogometnom suđenju. Fifa je 2012. najprije prihvatila i usvojila tehnologiju gol-linije, da bi se početkom rujna 2016. u prijateljskoj utakmici između Italije i Francuske u Bariju i VAR prvi put koristio na međunarodnoj razini. S novom je praksom nastavljeno i u prosincu iste godine, na Svjetskom klupskom prvenstvu u Japanu, a tako je bilo i sljedeće godine na ruskom Kupu konfederacija.

Što se tiče liga Petice, VAR je, u sezoni 2017./2018., stigao na travnjake njemačke Bundeslige i talijanske Serie A, da bi u iduće dvije kampanje bio uveden i u španjolskom i francuskom nogometnom prvenstvu, odnosno engleskoj Premier ligi. Danas su VAR sobe, slušalice u sučevu uhu i monitori kraj travnjaka, diljem planeta, condicio sine qua non u svim nogometnim ligama koje drže do sebe, a od proljetnog dijela sezone 2019./2020. tako je i na travnjacima SHNL-a.

Svoju veliku mundijalsku premijeru VAR je pak doživio u Rusiji 2018., dok je četiri godine kasnije u Kataru već bio neizostavan dio sudačkih mehanizama, uz dodatni tehnološki iskorak u vidu primjene poluautomatiziranog zaleđa, sustava utemeljenog na 12 kamera visoke rezolucije postavljenih pod krovovima stadiona (koje prate 29 točaka na tijelu igrača kroz 50 "frameova" u sekundi) i senzoru integriranom u lopti.

Tehnologija poluautomatiziranog zaleđa funkcionira tako da umjetna inteligencija u realnom vremenu analizira podatke prikupljene kamerama i senzorima, a onda povratno šalje upozorenje o eventualnom zaleđu (najprije VAR sucu koji nakon provjere i potvrde obavještava glavnog arbitra na terenu), a taj i takav sofisticirani tehnološki sustav dodatno je unaprijeđen na ovogodišnjem klupskom SP-u u Sjedinjenim Američkim Državama gdje je, umjesto spomenutih 12, korišteno 16 kontrolnih kamera.

MI NEWS Nurphoto Via Afp

Prognoze stručnjaka

Tehnologija i AI, dakle, već su na ovaj ili onaj način duboko ukorijenjene u nogomet (kao i sport općenito) te su značajno utjecale na njegovu evoluciju u pogledu poboljšanja kvalitete suđenja, odnosno minimiziranja sudačkih grešaka. Mogu li, međutim, da se vratimo na početno pitanje, potpuno zamijeniti "ljude u crnom"?

- Tehnologija će u sljedećih nekoliko godina biti sve učinkovitija, a broj kamera na terenu samo će se povećavati. Količina prikupljenih podataka, kao i kvaliteta modela koji se opskrbljuju tim podacima, eksponencijalno će se povećavati i zahvaljujući tome imat ćete umjetnu inteligenciju koja će moći samostalno donositi sudačke odluke na temelju onog što vidi na terenu - za novinsku je agenciju PA (prenijeli Guardian i Independent) rekao Aldo Comi, osnivač i izvršni direktor Soccermenta, tehnološke tvrtke posvećene sportskoj analitici, pa dodao:

- Mogli bismo, dakle, doći do točke u kojoj nam uopće neće trebati sudac. Prije toga, vjerojatno ćemo još uvijek imati suce, ali ne i linijske, oni su ti koji će možda i prvi nestati iz igre.

Nasuprot Comiju, profesor fizike s američkog Sveučilišta Lynchburg u Virginiji John Eric Goff smatra da će u budućnosti AI nadopunjavati sudačke timove, ali ne i u potpunosti preuzeti njihovu ulogu.

- Ne mislim da smo uopće blizu faze u kojoj bi se roboti kretali po terenu - rekao je Goff, ali i priznao da će utjecaj umjetne inteligencije na suđenje u sportu, ovom slučaju nogometu, s vremenom biti sve snažniji:

- Morat ćemo se pomiriti s idejom da ljudi u budućnosti ipak neće donositi sve odluke.

"Uvesti više tehnologije"

David Martindale, trener škotskog prvoligaša Livingstonea, ne samo da se pomirio s Goffovom procjenom nego i otvoreno zaziva još intenzivniji ulazak umjetne inteligencije u suđenje - i to do mjere u kojoj će AI u konačnici postati apsolutni arbitar na nogometnom travnjaku.

ZHANG CHENLIN Xinhua Via Afp

- Da bismo unaprijedili igru, moramo potrošiti više novca i uvesti još tehnologije. Gdje će to završiti? Hoće li završiti bez sudaca na terenu i s umjetnom inteligencijom koja će suditi umjesto njih? U tom smjeru idemo - rekao je Martindale za BBC pa dodao:

- Ne mislim na robote, već samo umjetnu inteligenciju kao takvu. Kamere snimaju igru, a onda kamere i donose odluke. Pogledajte što se govori za umjetnu inteligenciju, postoje podaci koji kažu da će do 2030. godine biti moćnija od čitave ljudske vrste.

Brojni primjeri, kako rekosmo, svjedoče da je moć umjetne inteligencije detektirana u cijelom nogometnom svijetu, što dokazuje i sve izraženija i učestalija upotreba AI u najprestižnijim natjecanjima. Spomenuti sustav poluautomatiziranog zaleđa, primjerice, nakon katarskog Mundijala te kasnijih klupskih SP-a, uveden je i na Euro, odnosno utakmice Lige prvaka, La Lige, Serie A, Premier Lige, Bundeslige, FA Kupa, DFB Pokala....

Osim toga, u Španjolskom nogometnom savezu planiraju otići i korak dalje u primjeni umjetne inteligencije budući da RFEF, prema napisima madridskog AS-a, od proljeća ove godine raspravlja o prijedlogu da AI preuzme odgovornost i za delegiranje sudaca u La Ligi. Prema tome prijedlogu, umjesto tradicionalnog ždrijeba, umjetna bi inteligencija analizirala širok raspon varijabli i statističkih podataka te predlagala optimalne suce za svaku prvenstvenu utakmicu, pa čak i odlučivala o njihovim eventualnim promaknućima ili degradaciji.

"Bugovi", etika i tradicija

Čelnici La Lige o tome pregovaraju s članovima Sudačkog odbora (CTA) i tehnološkim stručnjacima, a AS tvrdi kako je ideja inicijalno toplo prihvaćena sa svih strana. Hoće li, na koncu, biti i službeno usvojena, ostaje za vidjeti, no ovaj slučaj također pokazuje do kojih je razina umjetna inteligencija prodrla u nogomet.

Unatoč svemu navedenom, o potpunoj zamjeni sudaca umjetnom inteligencijom zasad se na najvišim nogometnim instancama ipak ne diskutira - barem ne javno.

Sudac je, dakle, još uvijek centralna figura i onaj koji donosi pravorijek na terenu, a za pretpostaviti je da će tako i ostati još dugi niz godina. Unatoč svim vrhunskim benefitima tehnologije i umjetne inteligencije, poglavito u pogledu objektivnosti, preciznosti, brzine i točnosti, naime, AI još uvijek ne može, kao što profesor Goff i njegovi brojni istomišljenici tvrde, biti kompletna zamjena za čovjeka na terenu - unatoč svim njegovim nesavršenostima.

Nogometna tehnologija, naime, također ima svoja ograničenja i podložna je (premda u manjoj mjeri) greškama i "bugovima", a pritom se ne misli na, recimo, krive interpretacije snimki spornih situacija ili pak famozno "povlačenje linija" u VAR sobi, jer je to i dalje ljudska odgovornost, već baš na greške proizašle iz samih tehnoloških sustava.

Jedna od takvih, primjerice, datira iz lipnja 2020. kada Sheffield Unitedu u premierligaškom ogledu protiv Aston Ville nije priznat regularan pogodak zbog propusta tehnologije gol-linije.

Michael Oliver

DARREN STAPLES Afp

Krajem prvog poluvremena, naime, Oliver Norwood izveo je slobodan udarac za goste i s lijeve strane opasno "zavrnuo" prema golu (nešto između centaršuta i udarca), a Villin vratar Ørjan Nyland uhvatio je loptu, ali i napravio korak unatrag te s njom u rukama očigledno ušao u gol. Lopta je nedvojbeno cijelim svojim obujmom prešla gol-liniju, no sustav se nije aktivirao i sucu poslao signal putem sata na ruci, a što je Michael Oliver i sâm sugerirao igračima te pokazao da se igra dalje.

Tehnologija gol-linije tada je evidentno zakazala, a tvrtka Hawk-Eye naknadno je priznala pogrešku, navodeći pritom da su sve raspoložive kamere u trenutku ulaska lopte u gol bile zaklonjene, i ispričala se svim dionicima.

Problema s vidokrugom kamera bilo je i početkom ožujka ove godine, u polufinalu FA Kupa između Bournemoutha i Wolverhamptona, kada je Miloš Kerkez u 35. zabio za 2-0 "cherriesa", no njegov je pogodak poništen zbog zaleđa, i to nakon osmominutne VAR provjere - što je ujedno i najduža takva provjera u povijesti engleskog nogometa.

Svemu je kumovala nemogućnost korištenja poluautomatizirane tehnologije zaleđa, ponovno zbog gužve, odnosno smanjene vidljivosti u kaznenom prostoru, a uslijed čega su VAR suci morali ručno povlačiti linije prije poništavanja gola. To je, dakle, potrajalo, kao što nerijetko zna potrajati i u brojnim drugim ligama i natjecanjima...

- Ovo je sramota! Ovo više nije nogomet! - prosvjedovali su domaći, ali i gostujući navijači, tijekom osmominutne stanke, dok su se igrači na terenu nanovo zagrijavali ne bi li zadržali radnu temperaturu potrebnu za nastavak utakmice.

Hibridni model

Na tragu skandiranja frustrirane publike s Vitality stadiona, a u kontekstu osnovne rasprave ovog teksta o, poetski rečeno, borbi čovjeka i stroja za prevlast na travnjaku, mogli bismo dometnuti da nogomet, također, nije ni (samo) fizika ili geometrija te ga se ne može svesti isključivo na milimetre, njutne i džule. Baš kao što ni uloga sudaca nije da "samo" odlučuju od prekršajima, kaznenim udarcima i nedozvoljenim pozicijama, već i da, među ostalim, upravljaju utakmicom, budu autoritet na travnjaku, komuniciraju s igračima, prepoznaju namjeru u specifičnim situacijama i razumiju kontekst igre te osjećaju njezin duh, a u tom su pogledu suci, kao ljudska bića, u nesumnjivoj prednosti nad tehnologijom.

Osim toga, na umu treba imati i etičku dimenziju priče, odnosno sportsku tradiciju i nogometno naslijeđe, a s tim u vezi je kristalno jasno da bi brojni navijači, igrači, klubovi i savezi žestoko protestirali da tehnološki uređaji, lišeni bilo kakvog ljudskog nadzora, preuzmu potpunu kontrolu nad utakmicama. Govorimo, iz trenutačne perspektive, o poprilično kontroverznom, pomalo čak i orvelovskom, scenariju.

Najrealnijom se opcijom, sve u svemu, čini hibridni model koji bi uključivao daljnje osnaživanje tehnologije i umjetne inteligencije, vjerojatno i njezinu izraženiju autonomiju u pogledu donošenja određenih odluka (primjerice, prijelaz s poluautomatiziranog na potpuno automatizirano zaleđe), ali i nadalje podrazumijevao suca kao autoriteta na travnjaku koji će nastaviti voditi utakmice. Vjerojatno će to, dakle, biti kohabitacija, ne toliko tvrda, ali i dalje kohabitacija - čovjeka i stroja - a sve s krajnjim ciljem kvalitetnijeg, transparentnijeg i pravednijeg suđenja.

Potpuna zamjena sudaca umjetnom inteligencijom, legitimno je zaključiti, do daljnjeg će ipak ostati dijelom pomalo nadrealističnih, pa ako hoćete i znanstvenofantastičnih žanrova. No, istodobno, ne treba smetnuti s uma ni da su tim žanrovima, još ne tako davno, pripadale i brojne druge pojavnosti suvremene zbilje u kojoj živimo...