Kad je inzistirao na njegovu dolasku, Pep Guardiola je imao jasne ideje oko Joška Gvardiola. Cijena od 90 milijuna eura, plaćena RB Leipzigu, za katalonskog trenera je najmanje opterećenje. Više je to površnim analitičarima, pratiteljima nogometa, koji gledaju prezentacije mladog hrvatskog igrača u aktualnosti te znaju postavljati tezu-skepsu o plaćenoj odšteti.
Kad želite imati mladog igrača, čiji potencijali vrlo jasno nagovješćuju da će barem deset godina biti jedan od ponajboljih braniča u međunarodnoj konkurenciji, onda cijena nije sporna. Manchester City je kupio upravo “tih deset godina mira” s Gvardiolom, igračem koji ima snažnu konstituciju, zapažene motoričke vrijednosti (hitrina pogotovo), a tehnički je vrlo potkovan. Za igru kakvu Pep Guardiola razvija u MC-u, te su vrline braniča osobito važne.
Posebnost potencijala
U prvoj sezoni sa Cityjem Gvardiol je skupio do sada 29 nastupa, igrajući prosječno 80 minuta. Za igrača koji je na Etihad stigao s 21 godinom to su već dojmljive brojke, koje bi dodatno bile bolje da nije bilo ozljede (ruptura ligamenta gležnja) zbog koje je izgubio 6 utakmica. Gvardiol je igrač koji s 22 godine već ima 195 nastupa za Dinamo, RB Leipzig, Manchester City i reprezentaciju Hrvatske. Prosjek igre u tih 3 i pol godine bio je 78 minuta. Još 40-ak utakmica je u tom rasponu vremena preskočio zbog ozljeda. Dakle, sve te brojke nam potvrđuju posebnost potencijala Joška Gvardiola, koji je za Hrvatsku debitirao 6. lipnja 2021., ulaskom u dvoboju s Belgijom pred Europsko prvenstvo u drugih 45 minuta.
Znakovito je da je u ukupno 27 nastupa to bio jedini put da je Gvardiol bio na klupi, a još dojmljivije ukazuje na njegov status činjenica da je tek dva puta izašao s terena (Latvija 45, Škotska u 70.) zbog manjih fizičkih tegoba. Sve ostalo igrao je punu minutažu, zato mu je prosjek u Vatrenima 89,2 minute po utakmici...
Jedna od značajnih odrednica Guardiolina inzistiranja na Gvardiolu bila je i njegova polivalentnost. Katalonac je procijenio da Gvardiol može biti optimalno rješenje za njegov omiljeni sustav s trojicom braniča, kao lijevi ili srednji stoper, ali usporedo mu hrvatski reprezentativac može “pokriti” poziciju lijevog beka kada odluči igrati s linijom četvorice braniča. Guardiola kao trener voli miješati taktičke karte ovisno o suparniku i utakmici, ali nije sklon glomaznom rosteru, iako ima financijske neograničene mogućnosti.
Zato već duže nije “pronašao” lijevog beka specijalista, nego za to mjesto koristiti stopere. U 45 Cityjevih utakmica, trener je u 13 navrata optirao za liniju 3, a u ostale 32 utakmice za liniju 4 braniča. U tom izboru Joško Gvardiol je u 9 navrata igrao stopera, a samo jednom je to bilo u liniji 4. Kad ga je Guardiola u 20 nastupa koristio igrajući s četvoricom braniča, Gvardiol je bio lijevi bek.
Još je igrač u sazrijevanju
Što to može kazati u kontekstu perspektive? U Man. Cityju će Pep Guardiola kombinirati poziciju za Gvardiola, ali izvjesno je da će u idućoj sezoni hrvatski branič sigurno više prostora dobivati kao stoper. Potvrđuje se da je to njegova osnovna pozicija i djeluje uvjerljivije nego kao lijevi bočni. Premiership je najjača konkurencija po kvaliteti igrača i zato je Gvardiolu teže, pogotovo u prvoj sezoni, odgovoriti na najvišoj razini i kao lijevi bek protiv ponajboljih bočnih igrača u svijetu. No, on to solidno odrađuje i zato Guardiola koristi tu opciju. Gvardiol je prilično hitar i dobre kontrole lopte, pa ima zanimljivih prodora, što nekako dojmljivije izgleda nego kada u defenzivnom dijelu pogriješi.
Gvardiol je u realnosti još uvijek igrač u sazrijevanju, koji je sretan što je došao u ruke treneru koji će ga taktički, ali i tehnički puno toga naučiti i nadograditi ga. To će biti i velika stvar za Hrvatsku. Razlikuju se Gvardiolova pozicija bitno u planovima izbornika Zlatka Dalića? Teško, jer igračeva polivalentnost je još značajnija opcija za Hrvatsku, koja ima puno problema na lijevom boku. U 27 nastupa za Vatrene Gvardiol je u šest navrata igrao lijevog beka, i to uglavnom u startu (Euro 2021.), te jednom protiv Latvije u nedavnom dvoboju u Rigi (2:0).
Daliću je Gvardiol već duže stalan stoperski izbor, no kao i Guardiola, kad mu treba pouzdanije rješenje na lijevom beku, koristio je, ili će ga koristiti kao “trojku”. Pritom, naravno, treba imati na umu da je u Man. Cityju takva igra da često jedan od stopera (u tri) ulazi prema sredini (recimo Stones), pa je lijevom beku (u ovom slučaju Gvardiolu) logika pokrivanja pozicije lijevog stopera.
U reprezentaciji je to klasičnija dinamika lijevog beka, s defenzivnim zadacima i poželjnim ubacivanjem prema naprijed. Zato će Daliću biti prva opcija kao stoper, a onda, u trenutnoj potrebi, rješenje za lijevu stranu. Polivalentnost je dakle vrlina za trenere, nerijetko je teret za igrače. No, Gvardiol je tehničko-taktički sve iskusniji u tom pozicioniranju, a određene manjkavosti koje mu se još događaju igri (gubitak pozicije, krivi tajming skoka ili procjene dijagonala, nepreciznost pasa) smanjivat će se upravo s rutinom koja će uskoro biti dio njegova potencijala.