Atalanta i RB Leipzig uljezi su u četvrtfinalu Lige prvaka, momčadi koje tamo ne bi trebale biti ni po jednom segmentu. Nemaju europsku tradiciju uspjeha, nemaju velike budžete, nemaju ni velike, priznate igrače. A tu su, igraju s velikima, pobjeđuju ih i tko zna gdje će im biti kraj. Njihovi uspjesi nisu došli slučajno, oni su plod čvrste i višegodišnje vizije ljudi koji ih vode. I trenera koji im sjede na klupi...
Gian Piero Gasperini (62), trener starog kova, popularni "gonič robova", kako su mu znali tepati igrači koje je trenirao. U Bergamu je već četvrtu sezonu i u svakoj Atalanta radi iskorak. Kako po pitanju igre, tako i po pitanju rezultata. Julian Nagelsmann (32) daleko je najmlađi trener u elitnom društvu Lige prvaka. U Leipzig je stigao ljetos i odmah se pokazao kao sjajno rješenje. Mlade je igrače posložio u moćnu momčad koja oduševljava brzinom, okomitošću i nadasve efikasnom igrom. Nagelsmann bi po godinama trebao biti sušta suprotnost Gasperiniju, ali obojica gaje slične poglede na nogometnu igru. I jedan i drugi ime su izgradili na igri s tri stopera u zadnjoj liniji...
Tih 3-5-2 ili 3-4-3, 3-1-4-2, nismo na velikoj europskoj sceni gledali dugi niz godina, još od druge polovice 1990-tih. U Ligi prvaka ga je, doduše, još 2012. godine, vodeći Juventus, prezentirao Antonio Conte, ali u dvije sezone Juventus s njim na klupi ipak nije bio dovoljno konkurentan da bi igrao završnice, u dva pokušaja jednom je zapeo u skupini, a drugi put već u 16-ini finala, izbacio ga je Celtic. Temperamentnog Talijana na klupu je 2018. godine doveo Chelsea, ali njegovih 3-5-2 u Londonu nisu dobro izgledali.
Ivan Leko (42) jedan je od predvodnika hrvatskog mladog trenerskog vala. Vodeći Club Brugge u Belgiji, Leko je osvojio naslov prvaka i zaigrao u Ligi prvaka prezentirajući sustav 3-4-3. Temperamentan poput Contea, Leko je složio igru u kojoj su uživali i igrači i navijači, igru s kojom je jedan belgijski klub nakon dužeg niza godina bio konkurentan u Ligi prvaka. Stoga je Leko jedan od trenera koji o tajni sustava s trojicom igrača u obrani može pričati iz prve ruke. Leko je preuzeo Antwerp, a o ovoj smo temi razgovarali prije toga.
- Obožavam tih 3-4-3, ili 3-5-2, zato što mislim da mi kao treneru donose više mogućnosti u igri, da mogu raznovrsniji nego kad se igra s četvoricom u obrani. Četvorica igrača u obrani znače klasiku. Imaš dva stopera i dva beka koji tu moraju biti. Kad igram s trojicom iza, onda to mogu biti i tri stopera, može biti i jedan stoper s dva beka, a mogu biti i dva stopera s jednim bekom. Također na bokovima mogu imati još dva beka, ili beka i krilo, ili čak i dva krila, što sam često znao igrati vodeći Club Brugge. Takva mi je taktika omogućavala veću raznovrsnost i lakšu prilagodbu suparniku i njegovu stilu igre. S dva krilna igrača na bokovima, mi smo u stvari igrali sustav 3-3-4, koji je iznimno ofenzivan.
U čemu je temeljna razlika igre s četvoricom igrača u zadnjoj liniji, odnosno s trojicom?
- Momčad koja se brani s četvoricom u zadnjoj liniji igra isključivo zonski nogomet, a onaj tko se brani s trojicom stopera, odnosno s pet igrača kad im dodate bokove, taj igra isključivo na čovjeka. To je golema razlika, jer postoje stoperi koji su sjajni u "zoniranju", a loši kad igraju "na čovjeka", odnosno obratno, i zato vam treba poseban profil igrača da biste složili dobrih 3-5-2 ili 3-4-3. U ovom sustavu stoperi moraju biti i odlični dodavači, moraju ulaziti u igru, iznositi loptu... Veznjaci pak moraju više trčati bez lopte, tražiti dubinu, ubacivati se pred vrata suparnika. Sve su to zahtjevi kojima mnogi igrači nisu skloni, ili nisu sposobni odgovoriti. Gasperini u Atalanti već četvrtu godinu slaže profil igrača po svom ukusu i to je donijelo rezultat.
Kakav profil traži Gasperini, osim što mu stoperi moraju igrati presing, a ne braniti se zonski?
- Sustav 3-4-3 ili 3-5-2 punu snagu pokazuje kad na terenu imaš 10 igrača koji su odlično pripremljeni i koji su skloni tome da puno trče, da puno sprintaju i da se stalno priključuju napadu. Koliko god to zvučalo normalno za profesionalnog igrača, puno ih je koji nemaju takve navike, jer nikad nisu bili tako odgajani, pa ni nemaju naviku takve igre. Naravno da je većina igrača koji igraju vrhunski nogomet odlično pripremljena, ali sustav s trojicom stopera iziskuje puno više energije, trke, agresivnosti i spremnosti da se žrtvuješ za momčad.
Mnogi igrači, posebno oni koji već imaju nogometno ime, ne žele igrati na takav način?
- To je za sada dosta veliki problem za takav način igre. Quique Setién je preuzevši Barcelonu već u prvoj utakmici postavio tih 3-4-3, jer vidjeli smo dok je vodio Betis koliko je to sjajno izgledalo, ali u Barci je brzo morao odustati, jer igrači nisu prihvatili takav način igre. Što me nije začudilo, jer teško je igrače koji su tako dugo na velikoj sceni, koji su osvojili mnoštvo trofeja, natjerati da igraju drugačije. I ja sam preuzevši Club Brugge u startu imao otpor u svlačionici, ali nakon nekog vremena dečki su prepoznali da u tom sustavu bolje izgledaju pa smo na koncu došli do toga da su uživali u nogometu i više nisu htjeli čuti za stari sustav.
Je li ta navika velikih igrača glavni razlog zašto u najvećim klubovima i dalje čvrsto stoje iza sustava s četvoricom u liniji?
- Julian Nagelsmann radio je u Hoffenheimu sjajne stvari s trojicom stopera, ali došavši u Leipzig zaigrao je s četvoricom. Siguran sam da je to napravio najviše zbog vlasnika, medija i navijača koji igru s tri stopera i dalje doživljavaju kao obrambenu igru koju koriste manje momčadi. Međutim, protiv Tottenhama je Nagelsmann vratio igru s tri stopera i svi smo uživali u tom Leipzigu, koji je prštao od energije, brzine, modernog nogometa. No, stoji činjenica da bi mnogi treneri igrali s trojicom stopera, ali okruženje im to ne dopušta. Vlasnici to ne žele, igrači su skloniji većoj komociji pa to odbijaju.
Kad biste vi preuzeli neki "veliki" klub, biste li ostali vjerni sustavu s trojicom stopera?
- Morao bih vidjeti što imam u svlačionici, ali odmah bih bio svjestan "tereta" koji nosi takva igra. Iako me uvijek nasmije teza da je sustav s trojicom defenzivniji, jer Atalanta i Lazio su dvije daleko najefikasnije momčadi u Serie A, a igraju s trojicom stopera. Kažem, meni je sustav 3-4-3 idealan za ono što bih želio imati od svoje momčadi. S trojicom iza imaš osigurača više u obrani i daleko si manje ranjiv kad te suparnik napada u kontri ili polukontri, a prema naprijed možeš biti iznimno brz, okomit i opasan.
Je li igra s trojicom u obrani budućnost modernog nogometa?
- Teško je to reći. Činjenice govore da se u omladinskim pogonima i dalje igra sustav s četvoricom u obrani, barem ja ne poznajem klub u kojem se radi drugačije. S druge strane, znamo da je Italija ta koja uvijek predvodi nogometni svijet kada je taktika u pitanju, a u Serie A pola lige igra s trojicom stopera, od toga su Atalanta, Lazio i Inter u četiri vodeće momčadi lige.
Što god tko rekao, sustav 3-5-2 ili 3-4-3 već je duboko u europskom nogometu na najvišim razinama. Atalanta i Leipzig su u četvrtfinalu Lige prvaka, a u osmini finala vidjeli smo Borussiju (D), Chelsea, Tottenham i Lyon u takvom rasporedu igrača. Šest od 16! U europskoj eliti! Donedavno nezamislivo. Još ne znamo što treneri elitnih momčadi u ovoj dugoj stanci pripremaju, ali okladili bismo se da će broj momčadi koje igraju s trojicom u obrani i nakon pandemije nastaviti rasti. Kad Talijani u nešto krenu, ostali ih u pravilu slijede...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....