Matija Đulvat (47), nekad vrhunski malonogometaš, danas dokazani trener, u petak je proslavio jednu od najdražih pobjeda u karijeri. Njegov je Futsal Dinamo u veličanstvenoj atmosferi u dvorani II Doma sportova u kojoj su neprestanim navijanjem dugim stotinjak minuta ritam diktirali Bad Blue Boysi, došao do druge pobjede protiv makarskog Novog vremena u polufinalu prvenstva Hrvatske te tako izborio prvo finale u kratkoj povijesti kluba.
Ova sintagma “njegov klub” nije tu samo zbog toga što je Đulvat trener zagrebačke malonogometne momčadi, već i zbog toga što je prije 11 godina sa svojim velikim prijateljem Matom Čuljkom, koji nas je prerano zauvijek napustio krajem 2017., i osnovao Futsal Dinamo. Klub koji će sljedeće sezone sa svojim finalnim suparnikom Olmissumom predstavljati Hrvatsku u Ligi prvaka u futsalu, bez obzira kako tri, četiri ili pet dvoboja završne serije završe...
Subota puna obveza
- Ne mogu reći da je slavljenička noć bila preduga, malo je i umor uzeo danak, kao i emotivno pražnjenje nakon svega što smo napravili. Dečki su slavili malo duže, neka, zaslužili su to. I pritom me malo iznenadili. Oni su bili ti koji su rekli “šefe, nismo gotovi, imamo još posla”. Pokazali su još jednom pravi mentalitet - pričao je Đulvat u subotu nakon koliko-toliko prospavane noći.
- Sretan sam, stvarno sretan kad vidim koliko to znači našim ljudima nakon svega što smo prošli, nakon svih sumnji i muka. No nakon burnog petka, subota je bila prepuna događaja, odlazak na spomenik našim navijačima u Maksimir i paljenje svijeća povodom 13. svibnja, obveze s mladim uzrastima, podržavanje naših košarkaša Dinama protiv Zadra... Igrači su dobili slobodno do ponedjeljka kada nastavljamo s treninzima i krećemo s taktičkom pripremom za finale. Preko vikenda im je jedini zadatak bila rekuperacija.
Naviknuli su se patiti
Kako s odmakom gleda na ono što se zbivalo u “dvojci” u petak?
- Intenzitet je bio visok, igrači su išli preko svojih mogućnosti. U dvorani je bilo vruće, zagušljivo, sparno, tako da je trošenje išlo puno brže nego inače. Bila je to utakmica europskog ritma, a ljepote baš i nije bilo, što je s obzirom na ulog bilo i očekivano. Pokazali smo više od igre, pogotovo u prvom poluvremenu, imali smo i kvalitetu i pravi mentalitet. Naučili su se dečki patiti kroz sezonu, naviknuli su se da može krenuti loše, ali da sve to mogu izvući. Zato taj zaostatak od 0:2 nije bio problem, prošli smo mi već svoju katarzu.
Bilo je ove sezone stvarno svega. Tamo u prosincu, prije pauze u prvenstvu, dok su Vatreni briljirali u Kataru, Futsal Dinamo bio je na posljednjoj poziciji u ligi. Tko bi tada mogao i pomisliti da će pet mjeseci kasnije igrati finale prvenstva...
- Naravno da ti nije svejedno kad si posljednji, ali analizirali smo i tada utakmice i ustanovili da nas nitko nije nadigrao, da smo protiv svih suparnika dominirali. No nedostajalo nam je ono nešto, falio nam je lider i doveli smo ga. Angažman Tihomira Novaka bio je naš pun pogodak.
U finale je Dinamo ušao preko najbolje momčadi regularnog dijela prvenstva.
- Četiri puta smo ove sezone igrali s njima u prvenstvu, tri puta smo ih dobili, jednom izgubili golom u 40. minuti. Nismo bili favoriti protiv Novog vremena, nećemo biti ni protiv Olmissuma, to je jasno. Nisi igrač dok ne napraviš rezultat, a mi smo, eto, nešto ipak napravili i u ovoj našoj momčadi definitivno nešto ima. Nešto posebno.
Emocije su u petak bile strašne, za većinu nedoživljene. Slavilo se kao da je Futsal Dinamo postao prvak. Može li to pražnjenje biti kobno?
- Morate shvatiti da nam je ovo bilo sedmo polufinale i da smo prvi put uspjeli proći. Ovo je za nas velika stvar, pogotovo što smo prolazom i izborili Europu. Ali, ne brinite, čuli ste kako igrači razmišljaju, oni ne misle stati. Imamo kvalitetu, dat ćemo sve od sebe, svi dobro znamo da svijet pamti samo pobjednike.
Šesti ili sedmi budžet
Posao neće biti lagan, s druge strane bit će prvaci Hrvatske iz 2020. i 2021. godine. Možda bi lakše bilo da je prošao Square?
- Nama je svejedno, u sve četiri ligaške utakmice ove sezone s tim suparnicima smo remizirali. Olmissum je svakako dobar, narasli su, svladali dvaput s po 4:1 Square koji je ove sezone možda uložio i najviše novca. Za nas je najvažnije da smo pokazali da je naš put pravi, da je funkcioniranje kluba na način “jedan član, jedan glas” dobitna filozofija. Naš je budžet 6. ili 7. u ligi, ali smo dokazali da se kroz rad i ulaganje u mlade može napraviti rezultat. U ligi smo jedini Vrgorac i mi bez stranaca, svi ostali imaju ih po dvojicu.
Prve dvije finalne utakmice igraju se u Omišu, treća je u Zagrebu. S kojim bi se Đulvat rezultatom volio vratiti pred svoje navijače?
- S dvije pobjede, 2-0 za nas bilo bi idealno... - bio je brzi odgovor na uistinu pronicljivo novinarsko pitanje.
Istaknuo je Đulvat ulogu Danijela Dekanića, strijelca u petak, ali ne samo zbog gola:
- Ne kažem da je bio najbolji, ali on je primjer kako se gine za klub. Stalno su ga tukli na posljednjim utakmicama, toliko je laktova primio da ne vjerujem da ima sve zube na broju, no sve je junački podnio.
Đulvatova poruka za kraj:
- Još jednom ću istaknuti fenomenalnu atmosferu. Znao sam da svi u gradu jednim okom promatraju što radimo i samo se čekao naš rezultat kao okidač. Ljudima je stalo, jer je Futsal Dinamo klub navijača i klub cijelog Zagreba.