Pomalo u sjeni povratka nogometa u svakodnevicu i nastavka prvenstva prošla je vijest da je Vjekoslav Miletić novo-staro lice u stožeru prve momčadi Rijeke i Simona Rožmana. Pomoćnik Matjaža Keka, od njegovog prvog do zadnjeg dana, ponovo radi s prvotimcima Bijelih nakon što je od odlaska trofejnog trenera do nastavka treninga poslije korona-pauze vodio juniorsku momčad Rijeke.

Rođen u Zadru

Potez je to kojeg će pozdraviti svi koji prate događanja u riječkom prvoligašu, u prvom redu zbog Miletićeve stručnosti, pa onda i silne količine energije koju unosi u posao. Uz to, Miletić je bio Kekova desna ruka tijekom njegovih pet i pol riječkih godina, radio u njegovoj sjeni pazeći da je ne nagazi i skupljao iskustvo kroz treninge, velike utakmice i trofeje što će sigurno biti od velike važnosti na putu stvaranja neke nove Rijeke. Naglasak njegove uloge bit će na individualnom radu s igračima, ali nema baš nimalo dvojbe da će poneka njegova sugestija biti Rožmanu od koristi. Uostalom, prava bi šteta bila ne iskoristiti čovjeka takvog kapaciteta...

- Moj vam je karakter takav da svemu pristupam maksimalno odgovorno, da želim u cijelosti svladati materiju i - pobijediti - reći će za sebe Miletić.

U svom stožeru želio ga je zadržati i Igor Bišćan, kuloarski se čak spominjao i kao mogući Kekov nasljednik, ali klub je bio skloniji ideji da se nakon pet i pol godina ubrizga svježa krv. Sada ga je vratio Simon Rožman, prepoznavši sve njegove kvalitete nakon što je najprije privremeno priključen prvoj momčadi dok su se treninzi održavali u manjim grupama.

Iako rođen u Zadru 1969., Miletić je od svoje sedme godine vezan uz Rijeku, tu je s 14 godina napravio prve nogometne korake u generaciji Elvisa Brajkovića i Dragana Skočića s kojima i dan danas igra za veteransku momčad Bijelih, nakon što je tijekom igračke karijere uglavnom igrao po lokalnim klubovima poput Pomorca, Orijenta, Lučkog radnika i Krka. Uz to je i vrstan malonogometaš, a jedan od razloga svakako je i činjenica da je nogomet počeo igrati - na ulici.

- Saša Peršon je sa 16 godina počeo trenirati u klubu i postao reprezentativac. Na ulici ste prije razvijali sve vještine. Danas klinci krenu sa sedam godina i razvijaju se kako žele treneri, oduzme im se na kreativnosti. Neću reći je li to dobro ili loše, ali je tako - rekao je jednom Miletić.

Za prvu momčad Rijeke upisao je tek dva nastupa (i postigao jedan pogodak) u Hrvatskom kupu tijekom sezone 1994./95., no sve je nadoknadio 20-ak godina kasnije u trenerskoj ulozi.

Težak prijelom noge

Ipak, tko zna kako bi se razvila njegova igračka karijera da nije bilo ozljeda i ratnog vihora koji ga je zatekao kao 20-godišnjaka. Miletić nije iskoristio igračku karijeru da ga eskivira, nego se s još dva prijatelja iz juniorske momčadi prijavio u Zbor narodne garde.

- Imao sam u travnju 1991. težak prijelom noge, četiri mjeseca nosio sam gips. Istina, umjesto na teren, otišao sam u rat!

Iz tih godina datira i anegdota o rušenju agresorskog zrakoplova.

- U JNA sam bio obučen sa Strijelom 2, s ramena gađate, to je prenosivi dio protuavionca. Na ličkom ratištu 11. studenoga 1991. dogodila se situacija da sam imao kod sebe tu Strijelu 2. Opalio i, što bi rekli nogometaši, pogodio! Na opće zadovoljstvo svih.

Baš kao što je na opće zadovoljstvo svih sada ponovo u prvoj momčadi kojoj sigurno ima još puno toga za dati.