JEDAN OD NAJBOLJIH STRANACA U POVIJESTI DINAMA DOŽIVIO NIZ UDARACA NAKON ODLASKA S MAKSIMIRA 'Što će ti sav novac ovog svijeta ako se razboliš...'

Jedan od najboljih stranca u povijesti Dinama, Alžirac El Arabi Hilal Soudani je u - Zagrebu! Mister Derby je prije mjesec dana stigao u metropolu, mislio se nakon sedam dana vratiti u Grčku, u svoj Olympiacos, ali je zbog kriznih mjera morao ostati.

- Došao sam u posjetu svom bratu Samiru i njegovoj obitelji, a onda sam ostao - blokiran! Nisam se više mogao vratiti u Atenu... - kaže nam u uvodu Soudani.

Stanje sve bolje

Priča nam da trenira svaki dan. Kao što vjerojatno znate, nije imao sreće s ozljedama nakon odlaska iz Maksimira. Nakon što je prije otprilike godinu i pol dana zaradio puknuće križnih ligamenata igrajući za Nottingham Forest, zbog čega je morao pauzirati praktički cijelu sezonu, u veljači je ozljedu zaradio u grčkom Olympiacosu u ogledu protiv Atromitosa.

- Imam program po kojem radim, snalazim se, stalno sam u treningu. Dobro mi je ovdje s bratom, njegovom suprugom i dvoje njihove djece. Doma imam sve potrebno za trening, opskrbio sam se.

Veli da mu klub nije zamjerio što je ostao blokiran u Zagrebu...

- Ma ne... Svi u klubu imaju maksimalno povjerenje u mene, ljudi mi vjeruju, shvatili su situaciju. Znaju da treniram, stalno pričam i u kontaktu sam s liječnikom Olympiacosa. Kažem mu sve što radim, kako napredujem, on mi daje savjete, sve je super. Pa nisam ja krivac što su se donijele krizne mjere i što sam morao ostati u Zagrebu. U vrijeme kad sam došao u posjet bratu i obitelji, još nisu bile na snazi.

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Pitamo ga ima li informacije iz Grčke, iz Atene, što mu kažu njegovi, kakvo je stanje?

- Ima zaraženih, ali dobivam informacije da je stanje sve bolje. A vidim da je u i Hrvatskoj isto dobro, da nema velikog broja zaraženih, da se sve drži pod kontrolom. Nekako je slično kao u Grčkoj. Hvala Bogu da je tako, vidite da u nekim drugim državama nije takva situacija.

Kako stoje stvari s oporavkom od ozljede, je li sada zdrav?

- Nisam naravno još sto posto zdrav. Pa nije još prošlo dva mjeseca od operacije. Ali ide na bolje. Mislim da bih u kolovozu mogao početi normalno trenirati i igrati. Najkasnije u rujnu. Tada ću biti sto posto spreman.

Mister Derby baš je imao ogroman peh. Kad se oporavio od prve ozljede koju je zaradio u Engleskoj, igrao je jako dobro za Olympiacos, bio je standarni dio udarne postave velikog grčkog kluba, a onda je stigla ta nova ozljeda.

- Znate da nikad nisam bio od onih koji će se sam hvaliti. Ali zaista sam igrao super, odlično, sve mi je polazilo od noge. Svi u klubu su bili zadovoljni mojim igrama. Bio sam na top razini, a onda se dogodila ta ozljeda. Bilo mi je užasno žao, baš mi je bilo teško. Jer, iskreno, imao sam osjećaj da nikad nisam igrao bolje. Šteta, velika šteta. No, što mogu kazati osim - takav je život. Neke stvari jednostavno ne možeš predvidjeti, nikad ne znaš što se može dogoditi.

CROPIX

Svečana dodjela nagrade Trofej Nogometaš u organizaciji HUNS-a i SN: Soudani sa mamom

Čvrst karakter

Znači, sad opet morate ispočetka?

- Ha, tako stvari stoje. Međutim, imam čvrst karakter, maksimalno sam psihološki stabilan, vjerujem u sebe. Ništa me ne može zaustaviti, nema šanse da se predam! Imam 32 godine, znam da još mogu igrati na visokoj razini, kao onda kad sam igrao u Dinamu. Vratit ću se još jači, ne govorim to samo onako kako bih sam sebe bodrio. Znam da će biti tako. Još ćemo u budućnosti mi razgovarati o mojim dobrim igrama i pogocima.

Veli da je ova druga ozljeda koju je zaradio u Olympiacosu mnogo blaža od one prve.

- Kod ozljede koju sam zaradio u Nottingham Forestu, sve je otišlo, ligamenti, menisk... Ovoga puta je stradao ligament, nije tako loše kao je što je bilo tada. I još nešto je važno u cijeloj priči. Sad sve znam kako se ponašati za vrijeme takve ozljede, što raditi, kako će teći oporavak. Iako to iskustvo nije dobro, s obzirom na to da se radi o ozljedi, ipak je iskustvo. Sad znam kako reagirati, što je najbolje za mene, zaista s optimizmom čekam povratak na teren.

Veli nam kako su se u Olympiacosu sjajno ponijeli prema njemu nakon što se ozlijedio.

- Svi ljudi iz kluba su uz mene. Kad sam se ozlijedio, odmah sam osjetio njihovu veliku podršku. Vidjeli su oni kako sam se ponašao, kako sam dobro igrao, ljudi iz kluba znaju kakav sam ja. Nisu od onih koji će kad se igral ozlijedi kazati “ajd bok...”. Od prvog do današnjeg dana su uz mene, zaista su divni. Ugovor s Olimpiacosom me veže još godinu dana, a onda ćemo vidjeti. Za sada sam jako zadovoljan.

Damir Krajac / CROPIX / CROPIX

Ademi i Soudani

Stalno na internetu

Kad bi se mogla nastaviti grčka liga, ima li informacija?

- Ne znam točno, možda početkom svibnja. Vidio sam da su Nijemci već počeli s treninzima. Inače, sad sve pratim, svaku vijest, ha-ha... Kad nemaš što drugo, stalno sam na internetu. Samo da potrošim malo vremena, a ono nikako proći...

S obzirom na pandemiju koronavirusa, mnogi klubovi na Globusu smanjuju plaće svojim nogometašima. Ima li smanjenjenja u Olympiacosu?

- Vidite, zanimljivo, u Olympiacosu nismo pričali o tome. Sad iskreno ne znam kakva je situacija, priča li se o tome u klubu. Ja nemam tih informacija. Držim da za sada neće biti smanjivanja plaća. Konačno, trenutačno svi ljudi nisu u klubu, svatko u ovim teškim trenucima razmišlja o sebi, svojoj obitelji... No, glavno je da su u klubu svi zdravi.

Kad se ukinu mjere, Soudani se odmah vraća u Atenu.

- Da, kad se smanje ili ukinu mjere, vraćam se u Atenu. Sad ne znam hoće li to biti za dva ili tri tjedna. Jer kad bih se sad vratio, opet bih bio u karanteni. Samo u Ateni. A ovdje u Zagrebu sam s bratom i njegovom obitelji, bolje je onda biti tu.

Privatna arhiva

Ozljede sada su napokon iza njega

Pitamo ga također kako je u njegovu Alžiru. Ima li tamo problema s koronavirusom?

- Ima, ima problema, pa na cijelom svijetu ima problema s tom pandemijom. Neki gradovi baš imaju dosta zaraženih ljudi. Hvala Bogu, sva moja obitelj u Alžiru je dobro, mama, tata i svi ostali. To me čini mirnim, spokojnim. Nadam se da će svi i ostati zdravi. U Alžiru je također karantena, također se provode mjere.

Malo je uzdahnuo pa kazao...

- Baš nešto razmišljam... Vidite kako se sve okrene u cijelom svijetu u mjesec-dva. Bez obzira na svu moguću sofisticiranu tehnologiju, na velika znanstvena dostignuća, razvoj civilizacije... Život se skroz promijenio. Izlazili smo van družili se, mi nogometaši smo igrali nogomet, brinuli o svojim igrama, pogocima, statusu u momčadi, ugovorima. A onda vidiš koliko je sve to zapravo beznačajno u ovakvoj situaciji, kad misliš samo na svoju obitelj, sebe, zdravlje. Spoznaš da je ovo drugo nešto prolazno, zapravo nebitno. što će ti sav novac ovog svijeta ako se razboliš, ova bolest ne bira, bolesni su i umiru bogati i siromašni. Zapravo, tako smo mali, sad to tek možemo shvatiti. Eto, tko sad može misliti o nogometu, o novcima, kad se ljudi bore za život? Bože dragi, što nam se to dogodilo?