Iz Osijeka u kojem je Hrvatska igrala sa Slovačkom produžili smo do Beograda. Mala ekipa koja je htjela uživo vidjeti na djelu Filipa Ozobića u dresu reprezentacije Azerbajdžana. Hrvat koji je igrao za sve mlađe kategorije Vatrenih, pa u dva navrata u prijateljskim susretima i za A vrstu, nije izazvao poseban medijski odjek kad je odlučio odjenuti dres druge države. Nije jer svi znaju da Zlatko Dalić na njega nije računao…
Na stadionu Rajka Mitića Srbija je pobijedila Azerbajdžan 3:1. Grad je bio pun policije, ne zbog nogometa nego summita nesvrstanih. Šezdesetak godine od prvog skupa tada oformljenih "Nesvrstanih" u istom gradu s golemom ulogom Tita... No, tko je danas doista nesvrstan?
- Velika šteta što nisam zabio. Igrala se 20. minuta, golman je već bio na krivoj nozi, ali otišla je koji centimetar kraj vratnice - opisivao nam je Filip kasnije odličnu šansu iz koje je mogao zabiti za 0:1.
Nogomet je bila naša tema. Srbija je potvrdila da je osjetno bolja i njezina pobjeda nije dolazila u pitanje, čak niti nakon teške pogreške golmana Rajkovića koji je gostima poklonio pogodak za 1:1.
- Ova Srbija uvijek prima ovako glupe golove - komentirali su pokraj nas u loži domaći dečki.
Sjedili smo u VIP galeriji, Robert Prosinečki nam je riješio ulaznice, ovaj put novinar SN bio je u zadarsko-šibenskom društvu s uglednim ortopedom Brankom Livakovićem, stricem čuvara mreže Vatrenih Dominika Livakovića, Zvonom Bljajićem i prijateljima. Lože su bile popunjenije nego tribine, organiziranog navijanja nije bilo, "Zvezdin sever“ je gotovo zjapio prazan, očito reprezentacija nema status niti važnost kao najveći klubovi. No, nogometne arene uvijek su bile ogledalo društva. Na Kosovu ponovno vrije, a to se moglo čuti jer Kosovo je dominiralo. "Kosovo je srpski svet“ i tome slično i to poticano, vjerovali ili ne, od skupine djece na južnoj tribini. Kao da su trenirali u školi na satovima...
Na Zapadu su bila trojica Ozobićevih prijatelja...
- Digli su se kad sam promašio, što bi bilo da sam zabio. Ne znam kako bi prošli - šali se Filip, iako vjerujemo da bi se dobro proveli jer nisu ni on niti Azerbajdžan bili u fokusu.
Nisu mu čak niti zviždali... Je li mu drago što je pristao igrati za Azere?
- Je, zadovoljan sam. Lako sam se uklopio jer znam sve igrače iz prvenstva. No, mi čekamo Ligu nacija. Tamo moramo biti uspješniji. U kvalifikacijama je teško...
Sreli smo i izbornika Azerbajdžana Giannija De Biasija. Simpatičan i komunikativan 65-godišnjak.
- Kako ću napraviti bolju momčad kad nemam igrače - žalio se Talijan.
Spomenuo je Tramezzanija...
- Tramezzani mi je bio pomoćnik u reprezentaciji Albanije. Sad je u Sionu. Pratio sam ga u Hajduku. Paolo je dobar trener, ali Hajduk je čudan klub. Mnogi okolo utječu na Upravu i kakve će odluke donositi. Mislim da je u Splitu napravio dobar posao, ali eto, neki su mislili da nije.
Ponoć je prošla, vrijeme je bilo za opuštanje. Mnogi su Srbi igrali ili igraju u Azebajdžanu, Ozobić ima dobre kontakte i predlaže:
- Idemo u Tri šešira, tamo ne može biti loše.
Tamburaši su svirali. Za sto dolara nisu se micali sat vremena od našeg stola. U drugoj sali, izdvojeni, bili su srpski reprezentativci. Dušan Tadić i ekipa. S njima i Zoran Tošić. Kod njih je teštila druga glazba. Imali su privatnu zabavu. Slavili su pobjedu ili što već.
Konobar Aleksandar pozvao je Ozobića da se dođe fotografirati s Tadićem.
- Danas smo uzeli "pare" - hvalio se drugi konobar.
Kako?
- Mario Tokić nam je rekao da trpamo na Oman protiv Vijetnama. Bila je to dobitna kombinacija.
Tokić je pomoćnik izbornika Branka Ivankovića. No, odakle veza Tokića i konobara u Tri šešira, u Skadarskoj ulici u Beogradu?
- Moj šogor i on igrali su godinama zajedno u Austriji pa je Tokić često dolazio ovdje.
Predstavili su nam menadžere, direktore.... Koga sve nije bilo. Kažu da Srbijom hara korona. Da je dnevno 6.500 zaraženih. Nikoga to nije zanimalo. U drugom kutu sjedio je Maik Zirbes. Nijemac koji igra košarku u Zvezdi, ali je sad ozlijeđen. Visok 208 centmetara, ostalo mu je dvadesetak do stropa kad se digne. Komadi su se gurali koju će odvesti. Plesali su oko njegovog stola... Očito mu nije loše u Beogradu.
Eto, i u koroni, i jednog utorka, na kraju možeš doživjeti tulum karakter Beograda. I tu je kraj reportaže. Što je još sve bilo, nije za medijske objave.