Jedna od najvećih ikona HNL-a i otac proslavljenog Vatrenog: ‘Hajduku danas neće biti lako!‘

Kad u igri nogometnih asocijacija spomenete Belišće, tko vam prvo padne na pamet? Za nas je pojam – Rudika Vida. Bio i ostao.

Centarfor, golgeter, otac reprezentativca Domagoja bio je faca tamo devedesetih.

I Hajduku je znao zapapriti, zabiti gol. Igrao je za Belišće i za Osijek u prvoj ligi. Nazvali smo ga uoči današnjeg Kup-okršaja Belišća i Hajduka (13.00), kako ide...

- Evo me u Donjem Miholjcu svome!

Što radite?

- Imam svoj ranč, zabavljam se. Zapravo, nije to pravi ranč, ali sam uzeo posljednju kuću na kraj Miholjca jer ima veliko dvorište, tu imam i nekoliko pasa koji su moja zabava i čekam mirovinu. Imam 59, nakupilo se godina...

U nogometu ste...

- Opet sam se malo aktivirao da pomognem, na lokalnoj razini, predsjednik sam Nogometnog saveza Donjeg Miholjca. Igrao sam dugo nakon tridesete, ali po ovdašnjim mjestima, u Belišću, Donjem Miholjcu, Valpovu. Inače sam radio u INA-i, na održavanju strojeva, na proizvodnom polju Beničanci. Došao sam trbuhom za kruhom iz okolice Orahovice i ostao cijeli život u Donjem Miholjcu.

Rudika Vida

Foto: Vlado Kos/CROPIX

Vi ste davali golove, a sin je vrhunski stoper, kako to?

- I Domagoj je volio biti u napadu, ali kad je došao u nogometnu školu Osijeka, sa 11 godina, bilo je boljih od njega. Rekli su mu hajde u obranu, na desnog beka, napadaj kao bek. I tako je ostao u obrani.

A vi, očekivali smo od vas nekoć još veću karijeru?

- Ja sam vam bio neprilagođeni centarfor, ha, ha, ha. Meni se momčad trebala prilagodit da zabijam golove, a treneri su u Osijeku tražili da se ja podredim momčadi. A to nije išlo. Tako sam se ja brzo vratio natrag u okolne klubove.

U dresu prvoligaša Belišća dali ste gol Hajduku?

- Jesam, dobili smo 2:0, po snijegu do koljena. Napadalo ga. Odgodili smo meč za sutradan. Mi snijeg nismo čistili. Hajduk se nije snašao na tom terenu i mi smo dobili.

Danas ste na utakmici?

- Obavezno!

I kako će biti Hajduku?

- Belišće igra dobro, pa kad imaju vruća srca i hladne glave, uz onu poštapalicu da svi danas igraju nogomet, neće Hajduku biti lako. U Belišću žive za gostovanje Hajduka!

U Slavoniji ima dosta hajdukovaca?

- Ima, ali ja sam vam eto navijač Osijeka. Za svoje domaće navijam. A Hajduk mi je, priznajem, posebna uspomena.

Kako to?

- Pa 1995., u zadnjem kolu ja sam bio pričuva Osijeka u Poljudu, sjedio na klupi protiv Hajduka. Igralo se u zadnjem kolu tko pobijedi prvak. Hajduku je trebala pobjeda protiv nas, a mi bismo bili prvaci da pobijedimo Hajduk i da Croatia istodobno ne pobijedi u Šibeniku. Hajduk nas je pobijedio i uzeo titulu, ali ta fešta u Poljudu, atmosfera i slavlje Hajduka ostalo mi je zauvijek u sjećanju. Poljud je fantastičan, ponese te...

Sin Domagoj otišao je iz Osijeka u Dinamo, a gledao ga je i Hajduk?

- Ne znam baš da je Hajduk zvao Domagoja. A Dinamo ga je uzeo. Napravio je sjajnu karijeru. Stariji sin Hrvoje igrao je nešto, ali ne tako uspješno.

Hoćete li vi uskoro opet u Poljud, na utakmicu Hrvatska – Rusija?

- Svakako. Ima moja ekipa koja ide na utakmice reprezentacije kombijem. Dolazimo na Rusiju!