Švicarska je iza sebe u skupini ostavila Italiju i plasirala se direktno u Katar. A europski će prvak put do svjetske smotre tražiti kroz repasaž. Dobro, jest senzacija, ili blaže rečeno, iznenađenje, kad europski prvak koji je prije nekoliko mjeseci oduševio igrom i rezultatom i aklamacijom zasluženo osvojio naslov, ne izbori nastup na SP-u. Međutim, daleko od toga da je senzacija kad je ispred prvaka Švicarska.
Jesu li Švicarci, zapravo, najpodcijenjenija reprezentacija Europe? Malotko će ih ikad istaknuti kao nekakve favorite u važnim susretima, malotko će ih navesti kao momčad koju bi željeli izbjeći u ždrijebu. Rijetko ćete od samih aktera, nogometaša i trenera, čuti da bi htjeli igrati kao Švicarska, niti će klinci među Švicarcima tražiti idole.
Teško ćete švicarske nogometaše pronaći na popisima najboljih u sezoni, teško ćete se, nabrajajući najbolje vratare današnjice, sjetiti Yanna Sommera, iako je golman Borussije Möchengladbach u samo nekoliko mjeseci skinuo 'penale' Kylianu Mbappeu te dva penala Jorginhu, čime se ne može pohvaliti baš svaki čuvar mreže. Iskreno, malo je onih koji bi se sjetili Švicarsku staviti među 10 najboljih europskih i 15 najboljih svjetskih reprezentacija, iako je ona već dugo, čvrsto u tom društvu po FIFA-inom renkingu.
- Mi vrijedimo više, imamo kvalitetu za neki veći rezultat i mislim da je samo pitanje vremena kad ćemo to i pokazati - rekao nam je u intervjuima više puta Mario Gavranović dok je igrao za Dinamo, veličajući kvalitetu švicarske reprezentacije.
I, na zadnjem Euru to su i napravili. Ustali iz pepela i baš na krilima Gavranovića preokrenuli protiv Francuza u osmini finala, zatim svjetske prvake izbacili nakon jedanaesteraca. Potom i u četvrtfinalu za vrat držali Španjolce, polufinale propustili u raspucavanju s bijele točke. Imali su Europa i Svijet u zadnjih tridesetak godina svoje 'instant' heroje. Bugari predvođeni Stoičkovom pa Rumunji s Hagijem, prije njih senzacionalni Danci, poslije i atraktivni Česi. Imali su svijetle trenutke i Turci, jednom su zasjali i Rusi, da ne spominjemo Grke... Sve su te reprezentacije došle do polufinala, finala ili trona velikih natjecanja, ali su isto tako imale, ili imaju, 'crne rupe', razdoblja kad su daleko, u drugom ili trećem razredu europskog nogometa. Švicarci nisu došli tako daleko, na zadnjem Euru protiv Španjolske bili su najbliže polufinalu. Međutim, Švicarci imaju kontinuitet, kakvime se ne može pohvaliti puno reprezentacija.
U ovom su stoljeću promašili tek dva velika natjecanja. Nije ih bilo na SP-u 2002. i Euru 2012. Na svim su ostalim natjecanjima uredno sudjelovali. Devet od 11. Primjerice, u istom su razdbolju Nizozemci propustili tri velika natjecanja. Sjećamo se, 2010. su na startu Mundijala pobijedili su Švicarci buduće prvake Španjolce, a na zadnja četiri velika natjecanja, od 2014. do 2020. prošli su skupinu. Ne zaboravimo, Švicarska je 2019. igrala i finalni turnir Lige nacija, izbacivši u skupini zahuktalu Belgiju. A sad je, u samo nekoliko mjeseci, Švicarska nadmašila svjetske prvake Francuze i europske prvake Talijane. Jedne je izbacila u osmini finala Eura, a druge poslala u dodatne kvalifikacije za Katar. Doduše, ni u jednoj od tih utakmica Švicarska nije pobijedila u 90 minuta, s Talijanima je, naime, upisala dva remija (1:1 i 0:0), ali na kraju, pred jutro kad se novci broje, Švicarska je bila ispred tih velikana. U zadnjoj utakmici svladali su Švicarci Bugarsku 4:0, uz dva pogotka koja je poništio VAR. Bila je to i 100. utakmica u nacionalnom dresu Xherdanu Shaqiriju, koji je ujedno i najbolji strijelac reprezentacije u aktualnom postavu. Zabio je 26 golova, slijedi ga Haris Seferović s 24, treći je Mario Gavranović sa 16 pogodaka.
A kad smo već kod Seferovića, njega i nije bilo od rujna, otpao je još jedan napadač Embolo, dva mjeseca za reprezentaciju nije igrao niti Granit Xhaka. I svejedno, bez njih, Švicarci su uspjeli biti ispred Italije i izboriti Katar.
- Imamo jako veliki izbor igrača. Vjerujem u naše mlade igrače. Od prvog dana sam sebi govorio da će to biti važno, u reprezentaciji imamo malo vremena. Najviše dana igrači provode u klubu. Dakle, morate imati ritam, dobro igrati. Nikada se nismo žalili na izostanke, radije sam se fokusirao na dostupne igrače, imao povjerenja u njih. Oni su svojom izvedbom doprinijeli našem uspjehu - kazao je izbornik Murat Yakin, koji je na klupu sjeo u zadnji tren, početkom kolovoza, nakon što je izborničko mjesto napustio uspješni Vladimir Petković.
Yakin ima ugovor sa švicarskim Savezom do kraja Mundijala, još nije razgovarao o produljenju suradnje, nije to, očito, prioritet, ima vremena. No, mnogi se pitaju što Švicarska može u Kataru, je li nakon godina kontinuiteta nastupa na velikim natjecanja konačno, kako je rekao Gavranović, vrijeme za uistinu veliki rezultat?
- Daleko je Katar, mi smo sretni što smo već tamo. Za godinu dana može se dogoditi toliko toga. Kad pomislim gdje sam bio prije godinu dana. Prije petnaestak godina nisam ni sanjao da ću biti klupski trener, a kamo li izbornik. A kad pomislim da ćemo se za godinu dana pripremati za utakmicu Svjetskog prvenstva... - rekao je emotivni Yakin, koji je na klupu Švicarske došao iz Schaffhausena.
I sad više nije senzacija ako u Kataru nešto naprave. Osim već prokušanih klasa poput Shaqirija, Xhake, Seferovića, Sommera, Gavranovića... tu su i mladići koje je istaknuo Yakin. Zeqiri, Okafor, Imeri, Okoh i tko zna tko još iskoči do Katara. U svakom slučaju, Švicarska ima perspektivu, Švicarska ima kontinuitet koji više nije iznenađenje. Niti senzacija, iako će ih mnogi i dalje doživljavati senzacijom. A statistika govori da su konstanta, ozbiljna konstanta europskog nogometa.