U nedjelju će se u Moskvi odigrati iznimno svečana nogometa utakmica u kojoj će se susresti Lokomotiv i moskovski Dinamo. Riječ je o "oproštaljki" Borisa Rotenberga (36), koji je do nedavno igrao za Lokomotiv, a u karijeri je igrao i za Dinamo, uglavnom na poziciji desnog beka. Iza Rotenberga je 14 godina profesionalne karijere. Vjerojatno jedne od najneobičnijih u povijesti nogometa...
Boris Rotenberg sin je Borisa Rotenberga (starijeg). Rotenbergovi su jedna od najpoznatijih oligarških obitelji u Rusiji, a vrlo su blisko povezani sa sportom. Rotenbergovi su 2020. i službeno postali najbogatija obitelj u Rusiji. Njihovo bogatstvo procijenjeno je na 5,45 milijardi dolara, premda u Rusiji kruže priče kako je njihovo bogatstvo nemjerljivo veće, ali nisu baš sve što imaju proveli kroz knjige...
Boris Rotenberg stariji je i bliski prijatelj Vladimira Putina. On je i predsjednik Ruske judo federacije. Većinski velike ruske SMP banke. Predsjednik i aktualni vlasnik nogometnog kluba Soči. Arkadij Rotenberg je stric Borisa mlađeg. Prvi potpredsjednik Ruske judo federacije, suvlasnik SMP banke. Roman Rotenberg je brat Borisa mlađeg. Glavni direktor Gazprom-exporta. Roman vodi stožer ruske hokejaške reprezentacije. Dopredsjednik je i glavni trener hokejaške momčadi SKA. Igor Rotenberg je bratić Borisa mlađeg. Direktor odjela za imovinu Ruskih željeznica.
Svi su oni milijarderi, svi osim našeg nogometnog junaka Borisa mlađeg. Boris je nogomet počeo igrati u Finskoj, jer mu otac ima finske korijene. U Finskoj nije prošao u nekoliko klubova pa je otišao na probu - ni manje više - u Chelsea!? Boris stariji i Roman Abramovič bili su si jako dobri. Nakon što ipak nije prošao na probi u Londonu, Boris se zaputio u - Zenit. Kako se i tamo iz nekog razloga nije uspio nametnuti, uslijedile su posudbe. U Saturn, Khimki, Maccabi Tel Aviv i Alaniju. Nigdje nije prošao.
Nakon što je shvatio da u Zenitu neće dobiti priliku odlučio se za transfer u Dinamo iz Moskve. Slučajno se dogodilo da je baš u to vrijeme njegov otac Borisov postao predsjednik kluba. Međutim, i Dinamo ga je odlučio slati na posudbe, a otac se ipak brzo povukao iz kluba. Boris mlađi krenuo je pak rutom: Kuban - Olympiakos (Nicosia) - Rostov. Nigdje nije prošao, ali svejedno je sportski menadžment Lokomotiva iz Moskve uspio prepoznati talent tada već 30-godišnjeg Borisa te ga 2016. dovesti u klub.
Boris je za Lokomotiv do današnjeg dana odigrao 360 minuta. Za šest godina i nije tako loše. U prosincu 2018. Rotenberg je peti i posljednji put bio u udarnoj postavi Lokomotiva, ali je u utakmici Kupa Rusije protiv Rubina (1:0) već u 16. minuti potrgao ligamente. Od tada se do danas bezuspješno pokušavao vratiti na teren... I sada je prihvatio da je ipak stigao trenutak za oproštaj od nogometa.
U 14 godina odigrao je ukupno 66 utakmica, uglavnom kao pričuva. Nikada nije zabio gol, niti je upisao asistenciju. Dogurao je čak i do reprezentacije Finske za koju je odigrao jednu utakmicu 2015. Navijači klubova za koje je nastupao, ili za koje je barem bio registriran, svejedno su ga voljeli. Kad god bi ušao u igru imali su sjajnu temu za zabavu...
Borisova je karijera ipak bila jedinstvena. On je jedini profesionalni nogometaš koji nikad nije igrao za novac. Svugdje je igrao besplatno ili možda za zakonski minimum.
Rotenberg je bio i vrlo uspješan, pogledamo li trofeje koje je osvajao. Bio je prvak Rusije s Lokomotivom u sezoni 2017./2018., trostruki osvajač Kupa Rusije, te osvajač Superkupa Rusije.
Suigrači su ga obožavali, jer im je posuđivao novac kad god su i koliko god su trebali, a omogućio im je da u igrama s njim zarade lijep novac. Naime, nakon treninga ostajali bi i gađali prečku. Oklada bi iznosila 100 dolara po pogođenoj prečki. "To je bila sigurna zarada", ispričao je Ivan Starkov, bivši Borisov suigrač u Lokomotivu.
Kažu da je sjajno prihvaćao šale na svoj račun, da je u svlačionici uvijek bio nenametljiv i potpuno "običan". Doduše, jednom su se zgodom u svlačionici Dinama iz Moskve zbog njega skoro potukli tadašnji kapetan Denisov i trener Čerčesov, kasniji izbornik Rusije. Do incidenta je došlo zbog Artura Jusupova kojeg je Čerčesov ostavio na klupi, a na njegovo mjesto stavio Rotenberga. Srećom, igrači su na vrijeme reagirali pa obračuna nije bilo.
Nekadašnji trener Lokomotiva Jurij Semin uvijek je govorio da je Boris vrlo pametna i pristojna osoba, ali da nije mu mjesto na terenu, nego na liderskoj poziciji. Mnogi stoga Borisa Rotenberga vide kao jednog od direktora kluba. Doduše, otac mu je vlasnik Sočija. Možda je vrijeme za trenersku karijeru. Ima mu ju je i brat, doduše u hokeju na ledu.
Borisa Rotenberga nogometni svijet neće upamtiti kao igrača, ali doista nevjerojatno zvuči podatak da se nogometa nije htio ostaviti sve do 37. godine. Mogao je u međuvremenu zarađivati milijarde, ali ljubav prema nogometu bila je jača od svega. Kažu da je na svakom treningu davao sve od sebe i da nikada nije pravio problem od toga što ne igra. A mogao je štošta poduzeti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....