Nakon šampionske 1982. godine, Blažević se u Maksimir, na Dinamovu klupu, vraćao još tri puta. I jedini je trener koji je s Dinamom osvojio naslov prvaka i u bivšoj državi i u Hrvatskoj, jedini je trener koji je osvojio Kup i u Jugoslaviji i u Hrvatskoj. U ta četiri mandata, u tri različita desetljeća i dva različita stoljeća, Ćiro je s Plavima osvojio ukupno tri naslova prvaka, dva Kupa i Superkup.
Prvi Ćirin povratak u Maksimir dogodio se 15. srpnja 1985. i u prvoj je sezoni zauzeo šestu poziciju, izgubio je u finalu Kupa protiv Veleža (1:3), Dinamo je "promašio" izlazak u Europu...
Toga je ljeta 1985. godine u Maksimir došao Srečko Katanec, a Ćiru su u svlačionici dočekali njegovi dečki iz ‘82., Mlinarić, braća Cvetković, Bračun, Cerin... Bila je to sezona poznata po posljednjem kolu, kojeg je ondašnji predsjednik Nogometnog saveza Jugoslavije, Slavko Šajber, poništio zbog namještanja. Šajber nije mogao smisliti Ćiru, koji je nerijetko govorio da je baš zbog Šajberovih prijetnji morao otići iz Dinama 1983. godine.
- Prijetio mi je Šajber zatvorom zbog nekih mojih izjava. Kad sam osvojio prvenstvo, izjavio sam: "Ovo je kompenzacija hrvatskom narodu za sve u čemu je bio zapostavljen"! A nakon što smo osvojili naslov prvaka, pozvali su me u prostorije zagrebačkog komiteta i rekli su mi da sam dolijao jer protiv mene imaju dokaz da sam "antidržavni element"! U čudu sam ih gledao, a Šajber i još jedan pokazali su mi fotografiju nekog mladića u ustaškoj uniformi, koji je bio frapantno sličan meni - prepričavao je Ćiro i nastavio:
- Gledao sam tu "fotku" i znam da to nisam ja, ali oni su uporni. I okrenem fotografiju, a na poleđini piše da je snimljena 1943. godine! I kažem im: "Pa, ljudi moji, što je vama? Ja sam 1943. imao osam godina". Toliko su, eto, bili opijeni tom željom da me eliminiraju...
SEZONA ZA PAMĆENJE
A u tom zadnjem "Šajberovu" kolu u sezoni 1985./86. Dinamo je svladao Vojvodinu u Novom Sadu čak 7:1. Šajber je i za tu utakmicu rekao da je bila namještena...
- To me strahovito pogodilo. Nikad, ali baš nikad, nisam sudjelovao u bilo čemu što bi povrijedilo sport...
Pamtit će se ta sezona i po debiju Zvonimira Bobana, kao i po jedinom nastupu Nigerijca Samuela Okwarajija u plavom dresu. Sezonu kasnije Dinamo je opet bio šesti, opet je ostao bez Europe. Bilo je prometno ljeta ‘86. u Maksimiru, otišli su vratar Ranko Stojić (vojska), Boro Cvetković i Milivoj Bračun u Crvenu zvezdu, Snješko Cerin u Austriju Klagenfurt, Srečko Katanec u Partizan...
Za Dinamo je debitirao Robert Prosinečki, postigavši prekrasan pogodak protiv Željezničara u Maksimiru (2:1), no ta se sezona najviše pamti po dvije utakmice. Prva je bila u 16-ini finala Kupa, Dinamo je u Banovićima igrao protiv domaćeg niželigaša Budućnosti. Nije bilo pogodaka i Plavi su nakon izvođenja 11-eraca bili poraženi 2:3 i senzacionalno eliminirani već na prvoj stepenici ovoga natjecanja. A samo četiri dana kasnije Dinamo je gostovao u Splitu kod jakog Hajduka...
"Jebeš dobit‘ ovakvoga Dinama" – napisao je na dan utakmice u Slobodnoj Dalmaciji splitski kroničar Miljenko Smoje.
Epilog? Dinamo je protutnjao Splitom, završilo je 4:0 za Zagrepčane, bila je to jedna od najvećih Ćirinih pobjeda uopće, svakako najveća te sezone.
Sljedeće je sezone (1987./88.) ostvaren rezultatski pomak, Dinamo je bio četvrti i plasirao se u Kup UEFA. Tijekom Univerzijade u Zagrebu, u ljeto 1987. godine, Plavi su bili na pripremama u Francuskoj, na turniru su svladali moćni PSG 3:1, trostruki je strijelac bio Marko Mlinarić. U Maksimir su tada došli Haris Škoro, Zoran "Čava" Dimitrijević i Vlado Kasalo, a otišao je – Robert Prosinečki u Zvezdu!
- Novinari su pisali da sam budala, kako nisam vidio takav talent... Naravno da sam ga vidio, pa prije utakmice sa Željezničarom potpisali smo ugovor. Ali, tadašnji tajnik NSJ, Ante Pavlović, poništio je taj ugovor s obrazloženjem da nije potpisan u prostorijama Saveza!? I tako je Prosinečki bio slobodan igrač i otišao je u Zvezdu, to je istina, sve drugo su laži. Dosta mi je priča da je Ćiro darovao Zvezdi Prosinečkog - govorio je Ćiro.
Ali, ostala je izjava iz radijskog etera da će "poderati trenersku diplomu postane li Prosinečki igrač"...
- To sam rekao u vrijeme kad je vladao nevjerojatan antagonizam između očeva Zvonimira Bobana i Roberta Prosinečkog! Nisam mogao spavati razmišljajući kako da pomirim Đuru Prosinečkog i Marinka Bobana, to me dovodilo do ludila. Svatko je vidio da su Zvone i Robi dva bisera, ali stvarno sam rekao na radiju novinaru Ivici Jurišiću da Prosinečki nikad neće biti igrač. Bio sam budala, sad to ne bih sigurno rekao - priznao je jednom Ćiro.
MODRI SRUŠILI MILAN
U travnju 1988. Dinamo je u prijateljskoj utakmici na San Siru svladao jaki Milan 2:1, a Ćiro je tri mjeseca kasnije napustio Maksimir. Ponovo se vratio u srpnju 1992., došao je iz grčkog PAOK-a. Uspostavio je prijateljski odnos s predsjednikom RH, Franjom Tuđmanom, odlučeno je da se klub privatizira i na jednom od druženja na Cmroku zaključeno je kako je najbolja opcija da klub kupi - Ćiro! U kupovini mu je pomogao Zdravko Mamić...
- To mi je bila najveća pogreška. Utopija je da Dinamo može biti privatni klub. Dinamo je fenomen i klub hrvatskog naroda. Ja sam ga kupio, bio sam vlasnik i nitko mi nije dolazio na stadion - godinama kasnije rekao je Ćiro.
Državni je vrh, nakon nereda u Auxerreu 1994., u kojima su sudjelovali i klupski čelnici verbalnim napadom na suce, poništio privatizaciju kluba, a Ćiro je bio suspendiran i nije mogao voditi dvoboj Italije i Hrvatske u Palermu. Iz tog se mandata pamti i ispadanje od Steaue u pretkolu Lige prvaka 1993., nakon 2:1 pobjede u Bukureštu, Plavi su u Ljubljani izgubili 1:3 (zbog rata se nije smjelo igrati u Hrvatskoj), Ćiro je krivca za posrtaj pronašao u – Željku Pakasinu.
U jednom je trenutku Ćiro istodobno bio vlasnik, predsjednik i trener maksimirskog kluba (u kojeg je došao kad se zvao HAŠK Građanski, pa je preimenovan u Croatiju), te izbornik hrvatske reprezentacije! U tom je mandatu Ćiro osvojio jedan naslov prvaka i jedan Kup, ostvario je i danas Dinamovu rekordnu pobjedu u HNL (Pazinka 10:1), ali je 1993. i izgubio protiv Dubrave 0:1. Na Dubravinoj je klupi tada bio Ante Čačić, koji je sezonu kasnije, kao trener Inkera, opet pobijedio Ćiru 2:1.
Četvrti je put Blažević bio Dinamov trener u sezoni 2002./03., osvojio je, s Ivicom Olićem u momčadi, naslov prvaka i Superkup, pamti se niz od 12 uzastopnih pobjeda. Otišao je 13. lipnja 2003., više nije bio na istoj "valnoj dužini" sa Zdravkom Mamićem, koji je postajao sve utjecajniji u maksimirskom klubu...
Nakon četvrtog odlaska iz Dinama s osvojenim naslovom prvaka, Ćiro je još sjedio na klupi čak deset klubova. Bili su to Mura, Varteks, Hajduk, Xamax, Zagreb, Shanghai Shenhua, Mes Kerman (Iran), pa opet Zagreb, Sloboda Tuzla i Zadar, u kojem se oprostio od trenerskog posla. U tih 12 godina vodio je i mladu reprezentaciju Kine (do 23 godine).
U slovenskoj je Muri Blažević proveo nekoliko mjeseci...
- Murska Sobota je fantastičan nogometni grad pun entuzijazma u kojem želim ostvariti homogenu momčad i dovesti je uz pomoć publike u sam vrh - govorio je Ćiro.
‘PODSJEĆA ME NA OLIĆA‘
Pojavila se tada i priča o možebitnom dolasku veterana Šukera i Jarnija u Muru, ali Ćiro je to brzo demantirao...
- To su čaršijske priče, koje zbog njihove visoke cijene nisu stvarne. Za mene osobno nije sve u novcu, kad bih bio takav, otišao bih negdje gdje bi me platili suhim zlatom - rekao je Ćiro, koji je tada u Muri trenirao i kasniju zvijezdu "reality showa", Romana Obilinovića Žorža...
- Strahovito me podsjeća na Ivicu Olića, iako kažu da je malo lud. Od njega bih stvorio dobrog igrača - u početnim je medijskim istupima Ćiro bio pun optimizma.
Ali, nekoliko mjeseci kasnije, nerijetko se znao požaliti novinarima...
- Vidite li gdje me Mamić poslao...
Poslije Mure, postao je trener Varteksa, pomoćnik mu je bio Zlatko Dalić. I onda se dogodila u nogometnom svijetu raritetna epizoda. U posljednjem kolu Ćiro je s Varteksom doma izgubio protiv Hajduka 0:6, Splićani su tom pobjedom osvojili naslov. A samo nekoliko sati kasnije Igor Štimac je obznanio da je Ćiro novi trener Hajduka!?
Dobro je startao osvojivši Superkup protiv Rijeke, ali onda je uslijedilo golemo razočaranje. Ždrijeb mu je, u 2. pretkolu za Ligu prvaka, dodijelio "uvijek neugodni" Debrecen. I stigla su dva teška poraza – 0:3 u Mađarskoj, a na uzvratu u Splitu bilo je čak 0:5.
- Bilo je kobno što mi je otišao glavni obrambeni igrač Hrvoje Vejić, prodan je preko noći - pravdao se Ćiro.
Ostao je na splitskoj klupi još manje od mjesec dana, pa je otišao u Xamax, potom je bio trener Zagreba. Još je, od klubova, vodio kineski Shanghai Shenhua, a sezonu potom bio je i izbornik olimpijske selekcije Kine (do 23).
- Nisam ih mogao odbiti. Tu sam na "kraju svijeta", ali kad pogledam bankovni račun, tada je i nostalgija manja - rekao je Ćiro.
Potom je preuzeo iranski Mes Kerman, da bi se opet vratio u Kranjčevićevu i ispao iz lige sa Zagrebom u sezoni 2012./13.
- Ispadnemo li, skočit ću s Ciboninog tornja - u svom je stilu nekoliko kola prije kraja govorio Blažević.
Srećom, nije to učinio, a godinu kasnije otišao je u Drugu ligu BiH, trenirao je tuzlansku Slobodu, s kojom je izborio ulazak u Prvu ligu. Posljednju je trenersku epizodu Ćiro imao u Zadru, došao je na poziv Rene Sinovčića. I na svoj je način u listopadu 2014. godine najavio okršaj s uvijek svojim Dinamom u Stanovima...
- Kupio sam posebno odijelo koje, kad se smoči, ostaje isto kao i kad je suho. E, u tom ću odijelu voditi utakmicu. Pobijedimo li, u njemu ću skočiti u more i okupati se. Bude li neodlučeno, skinut ću sako i u more ću skočiti u košulji i hlačama...
No, nije trebao provjeravati istinitost reklame da "odijelo ostaje isto kad je mokro i suho". Dinamo je, naime, pobijedio 3:1. A kad je, nekoliko mjeseci kasnije, Sinovčić bio uhićen, Ćiro je napustio Zadar...
Nismo, dakako, zaboravili Ćirin bljesak u Prištini, kao ni izborničke funkcije u Iranu i Bosni i Hercegovini. Te epizode zaslužuju i posebni osvrt u našem sljedećem feljtonu...