Je li Bruno Petković šampion ili samo osebujni nogometni artist? Hoće li Vatreni u njemu na Euru imati “novog Mandžu” što zazivaju navijači i izbornik Dalić ili će mu zvijezda do tada potamnjeti? Nenad Bjelica ostavio ga je na klupi u dvoboju s Interom, a jednako su zanimljive rečenice koje je trener Dinama izrekao o Petkoviću u subotu na predavanju na Kineziološkom fakultetu. O mentalitetu i karakteru.
Zlatko Dalić ovih dana nije govorio o Petkoviću, a ne tako davno, nakon pobjede nad Mađarima na Poljudu, sipao je komplimente na njegov račun:
- On je naš najkompletniji napadač. Ima skok, tehniku, sve... - izjasnio se izbornik o centarforu koji je te večeri zabio sjevernim susjedima, a do kraja kvalifikacija stavio na konto pet pogodaka.
No, izbornik je tada dodao:
- Ako ovako nastavi raditi i slušati trenera Bjelicu, bit će odličan u Dinamu i reprezentaciji. Samo da ga ne prebaci.
Zašto je čovjek u kojem mnogi navijači Vatrenih vide potencijalnog heroja Eura spuznuo na klupu u HNL-u? Bjeličina izjava - kako ima 25 igrača te se Petković mora dokazati njemu i suigračima da bi igrao - sugerira kako to možda nije bila jednokratna mjera, da je pitanje njegova statusa i u derbijima s Rijekom i Hajdukom. Na prvu se nameće pitanje - je li ga doista prebacilo? Ili ga je obuzeo Dinamov tradicionalni posteuropski virus?
Bjelica je i dublje “zagrabio” u Petkovićevu osobnost. Na KiF-u je upriličio predavanje kako stvoriti vrhunsku momčad i konstatirao 11 alata. Naglasio je važnost odabira kvalitetnih suradnika i karakternih igrača, nužnost da se razvije momčadski duh, da je neizostavan naporan rad, human odnos i obiteljska atmosfera, uzajaman respekt, postavljanje visokih, ali realnih ciljeva, razvijanje svijesti o samoodgovornosti, a kasnije dodao motivaciju i komunikaciju, a pod točkom 9 stavio je - optimizam i pozitivan stav.
- Kad vidite u novinama izjavu trenera ili igrača “ne smijemo podcijeniti protivnika”, znaš da ga je već podcijenio. Ako u naslovu stoji citat “ne bojimo se”, znači da se boje. Na temu stava ispričat ću nešto s naših zadnjih priprema u Rovinju - počeo je Bjelica i nastavio:
- Dvije su ekipe igrale i krug prije kraja Petković kaže: “Nećemo izgubiti.” Nisam tada reagirao, ali kasnije sam mu poslao poruku: “Bruno, ‘nećemo izgubiti’ nije pristup pobjednika, pobjednik mora reći - ‘pobijedit ćemo’.” Drugi dan na treningu Petković kaže: “Samo da ne zabrljamo u zadnjoj seriji.” Opet isto. Nikad ne smiješ reći: “Ovo nije nemoguće.” Uvijek moraš razmišljati: “Ovo je moguće.” Ako želiš biti prvak. Tada sam mu prišao i rekao: “Sam sebi privlačiš negativu.”
Bjelica dugo radi s Petkovićem. Pod njim je doživio najsjajnije trenutke karijere, i prije nego što je dobio prvi poziv među Vatrene tvrdio je da se radi o igraču za reprezentaciju, a sada ga pred punom dvoranom KIF-a, brojnim trenerima i studentima te ponešto novinara navodi kao loš primjer inzistirajući na optimizmu i pobjedničkom gardu kao jednom od vrlo bitnih preduvjeta za uspjeh.
Je li Petković od igrača koji “koče uzbrdo”; kad je euforija i polet blistaju, a kad naiđu na “tvrdo”, mire se sa sudbinom i s dozom straha padaju u letargiju? Ili je čak pomislio: “Dokazao sam se, sad mi nitko ništa ne može.” Pogotovo što je u nogometnim krugovima u pitanje dovedeno i koliko profesionalno živi.
Ako je tako, dobro bi mu došao mentalni trening o kojem je isti dan kasnije na KIF-u govorila Ana Čerenšek. Neke karakterne osobine ne mogu se promijeniti kod ljudi koji u glavi nisu radnici ili pobjednici, to najčešće ni ne postanu, međutim Petković je u godinu i pol odigrao za Dinamo i reprezentaciju niz odličnih utakmica, nije se na terenu skrivao kad je bilo najvažnije i uvjerio je mnoge da je igrač za velika djela. Sad stoji pred najvećim izazovom da to potvrdi.
Njemu najviše nedostaje Dani Olmo. Jedan drugom davali su kisik. Španjolčevim odlaskom Dinamo bi morao mijenjati igru koja je statičnija, a reprezentativni centarfor bolje zatvoren. No, kad su ponude izvan terena sve primamljivije, a na utakmicama postaje teže, vidi se narav sportaša. Najveći će zagristi kao nikad da dokažu kako su i dalje najbolji. Što je njihova pozicija komotnija, zapet će jače i preuzeti veću odgovornost, ništa ih u tome ne može zaustaviti. U protivnom, što manje ulažeš, manje si siguran u sebe.
Bruno Petković s loptom je velemajstor, no tek će dati odgovor je li igrač svjetske klase ili “labilni balkanski španer”. O tome ne ovisi samo njegova karijera nego dijelom i ambicije Vatrenih. On hrvatskom nogometu treba. Zato mu trener šalje poruku: “Budilica zvoni...”
Bjelica je očito nezadovoljan i čini sve da ga prodrma. Zlatko Dalić će ga sigurno voditi na turnir u Dohu i tamo mu dati šansu, na njega kao nedvojbenog računa i za Euro iako je i izbornik slušao Bjeličino predavanje. Nakon kojeg nismo doznali što o tome misli.
Trener Dinama rekao je i ovo:
- Sportaši često kažu: “Ne bih pustio utakmicu ni bratu.” No, ja po tome koliko rade i ulažu u sebe vidim je li to doista istina. I što su učinili da ne izgube.
Mnogi su bili vješti s loptom, povremeno i impresionirali, pa nisu napravili karijere kakve su im se predviđale. On je svoje kalvarije u Italiji stavio u rubriku “premalo zrelosti i preteške okolnosti”. Danas možda ima manjak motivacije što je čest sindrom Dinamova proljeća. Dobro je ako se pokaže da je samo riječ o motivaciji.