Mjesto radnje je nogometni teren Sveučilišta Warwick u središnjoj Engleskoj, a vrijeme kasna zima 2016. U tijeku je međunarodni premierligaški U14 turnir, engleski U15 izbornik Kevin Betsy s tribina skautira najveće mlade nade Manchester Cityja, a jedan mu dječak osobito zapinje za oko. Sitne je građe, igra u prevelikom dresu, no to ga ne koči da "valja" svoje vršnjake, kombinira, asistira i zabija golove. Dječaku je ime Cole Palmer, a iako je već tada plijenio pozornost svojom tehnikom, zbog njegova je fizičkog deficita malo tko slutio u kakvog će se igrača s godinama razviti.

- Bio je vjerojatno najmanji igrač na terenu, ali vrlo učinkovit, s izvanrednom tehničkom kvalitetom. Imao je divan osjećaj za loptu, bio je u stanju driblati u skučenim prostorima, a zatim pronalaziti kombinirana dodavanja u i oko kaznenog prostora - prisjetio se Betsy u razgovoru za The Athletic svog prvog susreta s engleskim ofenzivcem.

Igračka eksplozija

Godinama nakon turnira u Warwicku, s Coleovim su se igračkim atributima detaljno upoznali i braniči Premier lige na seniorskoj razini. Omaleni ofenzivac, naime, u međuvremenu je stasao, dosegao visinu od 189 centimetara, ali i istaknuo kandidaturu za najboljeg napadača elitnog razreda engleskog klupskog nogometa. Od od svog debija za Chelsea u rujnu 2023. pa do danas, naime, Palmer je izravno sudjelovao u postizanju 43 izravna pogotka (28 golova, 15 asistencija) za "bluese", što ga, u tom razdoblju, čini učinkovitijim čak i od Cityjevog "izvanzemaljca" Erlinga Haalanda (41).

BENJAMIN CREMEL Afp

Pored igračke klase, glavnog junaka ove priče krasi i nemala doza sportske drskosti. Palmer je nogometni bezobrazluk pokazivao još tijekom odrastanja na surovim ulicama i igralištima rodnog Wythenshawea (naselje u Manchesteru), gdje je driblinzima izluđivao starije dečke iz susjedstva. Urođeni talent i vještine nastavio je razvijati kroz Cityjevu akademiju i mlađe uzraste, a onda je, u seniorskom okruženju, ponovno pokazao odvažnost i, smatrajući da zaslužuje više od statusa pričuve u Guardiolinoj momčadi, prošlog ljeta izrazio želju za odlaskom s Etihada te se, u transferu vrijednom 47 milijuna eura, uputio prema Stamford Bridgeu i - eksplodirao.

Iako se, međutim, Palmera danas poima kao Guardiolinu najveću pogrešku u etihadskom mandatu, odnosno kao Cityjevo "neželjeno dijete", neprijeporna je činjenica da je upravo klub iz istočnog Manchestera odigrao važnu ulogu u njegovom igračkom razvoju.

Prirodna lakoća

- Isticao se time koliko je bio opušten s loptom, izgledao je kao da ima odgovor za svaku situaciju. Ne volim koristiti riječ prirodan, ali on je od malih nogu imao upravo tu lakoću primanja lopte, driblinga i donošenja odluka na vrlo visokoj razini - rekao je Scott Sellars, nekadašnji šef Cityjeva klupskog odjela za treniranje u akademiji, pa se prisjetio kako je Palmer, kao desetogodišnjak, dominirao na turniru za dječake u Njemačkoj: - Tereni su bili mali i dječaci su se bojali da ne pogriješe, a Cole bi samo uzeo loptu od vratara i driblao pored suparnika, nizao bi jednog, drugog, trećeg... Bio je mali u usporedbi s drugim igračima, ali imao je sposobnost prolaziti ih na razne načine.

Unatoč vrhunskim tehničkim kvalitetama, hrabrosti i okomitosti, Palmeru je, tijekom njegova ranog puberteta, problem u nogometnom smislu ipak predstavljao fizički segment, odnosno činjenica da je sitnije građe od svojih vršnjaka. Većina njih je narasla i ojačala prije njega te samim time imala prednost nad njim u selekciji, što je bilo poprilično frustrirajuće za njega.

BENJAMIN CREMEL Afp

- Razdoblje između 13. i 16. godine doista je teško za sitnije i tehnički potkovanije igrače. U tom se razdoblju mogu izgubiti, jer im se dogodi fizički nesklad i jednostavno ne ostvaruju tolike uspjehe kao kad su bili mlađi - istaknuo je Sellars.

Žustra rasprava o ugovoru

Betsy nije dvojio oko uključivanja malog Palmera u englesku U15 reprezentaciju, za koju je upisao 30 nastupa. Problem se, međutim, pojavio u U16 uzrastu, gdje su fizičke razlike između Palmera i ostatka momčadi još više dolazile do izražaja, što je rezultiralo time da je talentirani ofenzivac odigrao samo dvije utakmice za tu englesku selekciju, odnosno da je tek jednom bio prvotimac. Bilo je to najizazovnije razdoblje u njegovoj karijeri, no zahvaljujući svojstvenom mu samopouzdanju, ali i podršci obitelji, poglavito oca Jermainea, ostao je u tračnicama.

Tijekom spornog razdoblja nisu svi ni u Cityju bili uvjereni da će se Palmer dovoljno fizički razviti da bi mogao igrat nogomet na elitnoj razini. U klubu se vodila žustra rasprava oko toga treba li sitnom 16-godišnjaku ponuditi profesionalni ugovor, a posljednja je bila riječ Jasona Wilcoxa, tadašnjeg direktora klupske akademije, koji je bio uvjeren kako je Palmer jednostavno previše talentiran da bi ga se odbacilo.

Skok u rastu

- Jason je bilo Coleov obožavatelj. Nekoliko smo puta gledali utakmice, a Cole bi bio na klupi ili ne bi igrao onako kako je želio, no Jason je svejedno bio vrlo uvjeren da će Palmer postati veliki igrač - ispričao je Betsy.

U kasnijim tinejdžerskim godinama Palmer je doživio drastičan skok u rastu, "izdužio se", što bi se reklo, i tako transformirao u igrača kojih ovih dana briljira u Chelseajevom dresu i svojim umijećem oduševljava publiku, ne samo na Otoku, već u cijeloj nogometnoj Europi. Omaleni dječak u prevelikom Cityjevom dresu s početka priče postao je, dakle, Chelseajev stroj za golove.

- Bilo je to sporo sagorijevanje u smislu njegova napredovanja, čisto zbog njegovih fizičkih karakteristika, ali to dolazi s vremenom i strpljenjem. Nitko nema kristalnu kuglu u razvoju mladih igrača, toliko je različitih varijabli, ali vjerovali smo da bi Cole mogao biti jedna od budućih zvijezda - zaključio je Sellars.