O čudu od igrača iz Argentina Europa je već puno znala, ali nestrpljivo ga je čekala na velikoj sceni na Starom kontinentu. Barcelona je još 1981. poslala u Buenos Aires “nemoralnu ponudu” koja je pod političkim pritiskom odbijena. U to doba državne vlasti nisu dopustile da dragulj ode u Španjolsku. Međutim, 1982. Boca Juniors ipak ga je prodao za pet milijuna funti (7,6 milijuna dolara) što je bio najveći transfer u povijesti nogometa.
Čeznuli za titulom
Na Campu Nou ostao je samo dvije sezone. Pogrešno bi bilo pitati se zašto nije uspio. Tko zna koliko bi potrajao i možda napravio sve ono što je daleko kasnije učinio Lionel Messi da se nije ozbiljno sukobio s predsjednikom. Dugo se samo to znalo, otišao je nakon svađe s Nunezom i nesretan što ga klub nije zaštitio.
- Točno je da smo bili u sukobu, ali zašto? Zbog toga što u klubu nisam htio imati narkomana - puno godina kasnije kazao je Josep Lluis Nunez.
Je li Maradona već s 22 godine toliko ovisio o kokainu, nikad nije potvrđeno, no za novi rekordan iznos od 6,9 milijuna funti (10,48 milijuna dolara), prodan je Napoliju.
Barcelona je čeznula za titulom prvaka koju nije imala od 1974. godine, a u Maradonino doba nije joj je uzeo Real Madrid, nego Athletic Bilbao. U obje te sezone. Što su mu do danas posljednji naslovi. Zašto? Viktor Munoz, u osamdesetima istaknuti španjolski reprezentativac i Maradonin suigrač, koji je debitirao za Barcu 1981. čuvajući upravo Diega u prijateljskoj utakmici s Bocom Juniors, kaže:
- Žalim što nije jače zasjao na Camp Nouu. U Barci je trpio ozljede zbog nedostatne zaštite koju je imao od strane sudaca. Nogomet je tada za majstore poput njega bio puno teži, a tereni su u La Ligi bili u lošem stanju. I ne samo to, obolio je i od hepatitisa, što mu je uskratilo mogućnost uspjeha. Da je ostao još nekoliko godina, Barcelona bi bila velika sila puno prije nego što je to postala s Messijem. Tehnički je bio nenadmašan u svim aspektima.
U prvoj sezoni prvenstvo su završili četvrti, ali osvojili su Kup kralja pobjedom nad Realom i Superkup svladavši Athletic Bilbao.
Već u rujnu 1983. godine Andoni Goikoetxea u derbiju s Athleticom slomio mu je gležanj zbog čega je pauzirao tri mjeseca. Vratio se u drugom dijelu sezone i prvi put na velikoj sceni pokazao bijes koji je viđan i kasnije. No, tko bi ostao hladne glave na nasilje i brutalne uvrede?
Treći u prvenstvu
U finalu Kupa kralja 1984. opet s istim rivalom Athleticom iz Bilbaa, definitivno je eksplodirao. Nije mogao otrpjeti novi grub start Goikoetxee, kao ni rasističko vrijeđanje baskijskih navijača na račun indijanskog podrijetla njegova oca. Nakon što je ksenofobni ispad prema njemu napravio i igrač Sola, udario ga je glavom, potom drugog laktom i trećeg koljenom. Za čas su obje momčadi bile u “ringu”. Opća makljaža dogodila se pred 100.000 gledatelja i kraljem Juanom Carlosom. To je bila njegova posljednja utakmica u dresu Barcelone. Razočaran što ga klub ne štiti, nego se predsjednik s njim oštro zakačio zatražio je raskid ugovora.
Prvenstvo su završili treći sa samo bodom manje od prvog Athletica i drugog Reala. No, kako bi itko mogao reći da nije bio odličan u Barceloni kad je u 58 utakmica zabio 38 golova, pritom su neki su bili monumentalni poput loba vratara Crvene zvezde Dike Stojanovića u Beogradu. Međutim, Barcelona tada nije bila toliko moćan klub kao u nekim drugim vremenima i olako ga se odrekla. Iako je odmah potom 1985. bila prvak. I zatim čekala novu krunu do 1991. godine.