U normalnim bi okolnostima bila to i jedna sasvim normalna utakmica. Kakvih se u Zagrebu tjedno odigra desetak. Međutim, poklopilo se sve da dvoboj Jaruna i Trnja (4:2), inače trećeligaša, ovoga puta bude pravi spektakl.

Četvrtfinale Kupa ZNS-a, koji je izlučno natjecanje za onaj “pravi” Kup, odlična utakmica, puno golova, puno preokreta. I, puno publike. Petstotinjak je, kažu, bilo duša uz teren, vjerojatno, da nije tih korona-mjera bilo bi ih i više. Ne zvuči mnogo na prvu, no oni koji poznaju zagrebačke nogometne trendove složit će se da je to rijedak slučaj, usamljeni podsjetnik na nekadašnje dane niželigaškog nogometa u gradu kad su ovakvi dvoboji bili pravi šlageri, obično, nedjeljnog jutra. Da se malo i našalimo, gledatelja više nego na Bundesligi i Premiershipu.

Veliki prijatelji

- Izgubili smo, ali bio je to pravi spektakl. Odlična utakmica, koja je mogla otići i na našu stranu, ali čestitke Jarunu. Drago mi je da je Zagreb uživao u jednom pravom derbiju, nedostajalo je to ljudima, vidi se da su se zaželjeli nogometa. I vjerujem da je to tek početak, da ćemo u ovoj trećeligaškoj sezoni gledati još takvih utakmica. Tu je u ligi još nekoliko zagrebačkih kvartova (Špansko, Vrapče, Ponikve, nap. a.), mogla bi to biti dobra borba - priča trener Trnja Denis Bezer.

Kad god netko pomisli da taj niželigaški nogomet u nas više nije toliko privlačan, kad se s nostalgijom sjećamo tih već opisanih vremena, ukaže se ovakva utakmica koja pokaže da sve još ima smisla.

- Mi rivali? Bože sačuvaj. Mi smo veliki prijatelji, pa predsjednik Jaruna Jolić mi je prijatelj, nema tu zle krvi. Ali na terenu je na nož, tako i treba biti - priča Bezer, dok je sam Grgur Jolić, predsjednik Jaruna kazao:

- Moram priznati, boli me glava, morali smo profeštati tu pobjedu, bilo je stvarno super. Ja sam malo slavio s igračima, dok treneru Predragu Juriću nisam dopustio, ne smije on s igračima, mora držati profesionalnu distancu - uz smiješak govori Jolić, sretan što je Jarun svjedočio sjajnoj predstavi.

Besplatan ulaz

- Bili su oni bolji u prvom poluvremenu, mi u drugom, a ta publika... Bio je besplatan ulaz, došli naši, ljudi iz kvarta, došli njihovi Trnjani, došli iz susjednih kvartova. Vidi se da je to ljudima nedostajalo, željni su nogometa, ali vjerujem kako ovo nije zadnja fešta na Jarunu. I samo da kažem, sve je bilo po pravilima i u skladu s mjerama. Svima smo mjerili temperaturu, zapisivali ih, na tribini su sjedili na svakom drugom stolcu. Da netko ne pomisli da je kao na svadbi...

A nešto prije razgovora Jarun je saznao da će u idućem kolu, u polufinalu Kupa ZNS-a igrati protiv Sesveta. Nije Manchester City, ali Sesvete u ovim krugovima imaju reputaciju favorita, uostalom, ipak su rang više. A pobjeda u tom dvoboju znači - prolazak u Hrvatski kup.

- Znate, mi smo nakon pobjede protiv Trnja odlučili da ćemo osvojiti Kup UEFA-e. Dobro, nemojte mi sad odmah stavljati teret na leđa, ne mora to biti odmah, idemo korak po korak. Dakle, prvo osvojimo Kup ZNS-a i plasiramo se u Hrvatski kup, onda uzmemo i taj trofej i plasiramo se u Europsku ligu pa tamo odemo do kraja. Tako ja razmišljam kad govorim o ambicijama. Koji su nam ciljevi tu u Jarunu? Uvijek biti prvi, u kojem god natjecanju. Pa nema smisla natjecati se ako želiš biti šesti, sedmi. Cilj je pobjeđivati, biti uvijek prvi. Tako i ovo, ali polako, idemo korak po korak - dobro je raspoložen predsjednik Grgur Jolić.

Zadovoljni Jurić

Kad će utakmica sa Sesvetama, jedna od najvažnijih u povijesti kluba? Datum je 12. kolovoza, iako se šuška da bi Sesvećani radije da se igra 9. kolovoza, jer njima 15. kolovoza počinje prvenstvo...

- Zadovoljan sam, pobijedili smo, ali znam da možemo biti i bolji. Došlo nam je nešto novih igrača, možda ih bude još - rekao je trener Jaruna, legendarni napadač Predrag Jurić.

- Baš prava utakmica, odličan ambijent, bilo je super - reći će Jurić, koji baš u napadu ima najveću snagu u momčadi.

I tako je, eto, i tzv. amaterski nogomet preživio koronu. Štoviše, gledajući ovaj primjer, a znamo da nije jedini, vratio se još i jači. Možda će netko i proturječiti pa spomenuti kako se Prva HNL igra bez publike, a na ovim se utakmicama skupi i nekoliko stotina ljudi. Ali, neka im, ti klubovi žive za takve utakmice, za lokalno rivalstvo, za pivo i ćevape nakon utakmice. I ne može se nikako u ljudima ubiti želja za nogometom, naći će već gdje će ga gledati. Samo da se igra.