Nekadašnji nogometni sudac, a sad kontrolor suđenja na utakmicama Prve HNL, Vlado Svilokos (51), rođeni je Siščanin i u svom je gradu doživio stravične, razorne potrese u ponedjeljak i u utorak...
- Bio sam u stanu kad je prvi put zatreslo u ponedjeljak ujutro, stanujem u novijoj četverokatnici u centru Siska, stan mi je na četvrtom katu. Bio je to užas, sa mnom je bila 18-godišnja kći, sve se treslo, zvukovi su bili strašni. Srećom, ništa nam se nije dogodilo, ali u strahu smo istrčali van iz stana - rekao nam je Svilokos.
Potom je nastavio:
- Tijekom dana supruga i kći preselili su kod sina u kuću, razmišljali smo da je u slučaju novog udara ipak lakše i brže izaći van iz kuće, nego iz stana na četvrtom katu. Ja sam prespavao sam u stanu i u utorak se supruga željela vratiti u stan, kako bi nešto skuhala za ručak. A oko 11 sati otišao sam u šetnju, bio sam prije tri tjedna zaražen koronavirusom, pa koristim svaku priliku kako bih prošetao i prozračio pluća. I onda se dogodio onaj užas nešto iza podneva - govori Svilokos.
Opisuje potankosti stravičnog događaja...
- Kad je počelo, bio sam na gradskoj šetnici i gledao sam kako se cijeli grad doslovno ljuljao! To je bilo nevjerojatno! Bio sam na sigurnom, na čistini, a ljudi su u panici bježali iz zgrada, po njima su padale grede i cigle. Stajao sam na ravnom tlu, na šetnici, a sve se ispod mene strašno ljuljalo, nisam uopće imao osjećaj da stojim, nego da sam kleknuo, kao da se zemlja ispod mene rastvarala! To je neopisiv, užasan osjećaj. Srećom, supruga nije bila u stanu, a ja sam nakon pola sata krenuo u stan, ali došao sam samo do trećeg kata i onda je opet počelo tresti, pa sam se vratio van. I tek predvečer sam se uspio vratiti u stan, otišao sam po najnužnije stvari, odjeću i lijekove. U kupaonicu nisam ni mogao ući, sobe nisam ni gledao, a kuhinja je bila porazbijana. Pali su viseći elementi sa zidova, sve je bilo prepuno razbijenog stakla. Zadržao sam se u stanu pet minuta i istrčao sam van. Kad sam pogledao izvana, vidjelo se da su dimnjaci porušeni, tako da smo ostali bez grijanja. A pravu štetu u stanu još ne znamo - kaže Svilokos.
Kako ste proveli noć na srijedu, gdje ste spavali?
- Kad smo vidjeli da ne možemo natrag u stan, sjeli smo u auto i otišli u Pakoštane, prespavali smo nas petero - supruga, kći, sin, njegova djevojka i ja - u malom apartmanu. Najvažnije je da nam je glava na ramenima, živi smo i zdravi, iako mi je kći doživjela strašnu traumu. Taj osjećaj nemoći je užasan, ne ponovilo se više nikada - rekao je Svilokos.
Rođeni je Siščanin i Dinamov bivši vratar Marijan Vlak (65), ali je odrastao i dugo je živio u Petrinji. U porušeni grad svoga djetinjstva i mladosti došao je u srijedu ujutro, dan nakon razornog potresa, javio nam se mobitelom...
- U kući u kojoj sam odrastao, nakon smrti mojih roditelja, živi jedan čovjek i nije bio ozlijeđen. A kuća je jako oštećena, srušio se dimnjak, nastradao je i krov. Posjetio sam 89-godišnjeg punca, koji također živi sam, nije ozlijeđen. Svi su moji rođaci i prijatelji također neozlijeđeni, ali su sve kuće strašno oštećene, nema kuće koja nije nastradala u ovom užasnom potresu. Punac je prespavao noć na srijedu kod šogora, vidjet ćemo što će biti dalje - kaže Vlak.
Nastavlja tužnim glasom...
- Petrinja kakvu ja poznajem više ne postoji! Teško je to riječima opisati, centar grada je urušen, to su većinom bile stare kuće i zgrade, u njih se ništa nije ulagalo i srušile su se kao lego-kockice. Užas, katastrofa... Šteta je neopisiva, tko zna kakvi će biti financijski razmjeri štete, nitko to ne može zasad procijeniti. Neki su moji prijatelji spavali u automobilima ispred porušenih kuća, nisu željeli napustiti svoje domove, iako u njih nisu mogli ući. Ljudi imaju stoku, koju treba hraniti, pa su palili vatru u dvorištima ispred kuća i tako se grijali, nisu željeli napuštati svoje - rekao nam je Vlak.
Taj užasni potres doživio je u Zagrebu, u Središću, u stanu na trećem katu zgrade...
- Bili smo u stanu kći i ja, bilo je jezivo i grozno, tresli smo se i ljuljali 20-ak sekundi. A mogu tek zamisliti kako je onda bilo u mojoj Petrinji, za koju sam emotivno strahovito vezan. Sve me ovo jako pogodilo, teško mi je uopće bilo što i govoriti nakon što sam vidio ovaj nesretni grad kako je užasno nastradao - jedva je birao riječi bivši Dinamov vratar.