Dvojica su Kosovara ostavila najveći trag u hrvatskom nogometu od osamostaljenja do danas. Jedan je Ardian Kozniku, koji je zabijao za Hajduk i Dinamo, koji je bio dio i one generacije Vatrenih. Drugi je - Kujtim Shala. I danas idol Dinamovih navijača iz osamdesetih, veliki navijač Modrih, s jednim nastupom za Hrvatsku, onda kad je bilo najteže, u povijesnoj utakmici protiv SAD-a. Eh, da je Dinamo imao Shalino srce u Elbasanu, tko zna, možda bi Skënderbeu bio na koljenima...
- Ne mogu vjerovati, da Dinamo ispadne od Skënderbeua. Razočaran sam! Pa Dinamo može ispasti od Porta i Ajaxa, klubova te klase, ali od Skënderbeua. Možda... Ma, nećemo sad o Dinamu, ajmo na ljepše teme.
Magični Modrić
Dobili smo ga u Njemačkoj gdje i danas živi, nogomet prati svakodnevno, a povod razgovoru bio je poziv koji mu je prije koji tjedan stigao iz Hrvatske.
- Bio sam presretan kad me nazvao Zorislav Srebrić i pozvao me da budem poseban, počasni gost HNS-a i predsjednika Šukera na utakmici Hrvatske i Kosova. Naravno da dolazim, kakvo pitanje! Bio sam ljutit i razočaran što me na prvu utakmicu u Skadru nitko nije zvao, ni iz Kosovskog saveza ni iz HNS-a, ali sad mi je zato srce prepuno. Stižem već u četvrtak, s obitelji, bit ću tjedan u Zagrebu, razgledati na miru grad koji obožavam.
Nije da nije bio u Zagrebu i u Maksimiru, ali godine prolaze. Prije sedam godina bio je na okupljanju reprezentacije koja je 1990. odigrala utakmicu s SAD-om.
- Zadnji put sam u Maksimiru gledao utakmicu Hrvatske i Malte 2010. Poslije nisam dolazio. Hrvatska je moćna, odlična, siguran sam da će na kraju opet otići na SP. Uživam gledati Modrića, on je magičan, veliki igrač.
Sudionici povijesnog sraza sa SAD-om: Tonči Gabrić, Aljoša Asanović, Dražen Ladić, Vlado kasalo, Mladen Mladenović, Zoran Vulić, Ivan Cvjetković, Kujtim Shala, Marko Mlinarić, Grega Židan, Drago Ćelić, Saša Peršon
A u Zagrebu će Shala sresti i svog suigrača iz Dinama s kraja osamdesetih.
- Vjerujte mi, Davora Šukera nisam vidio otkad sam otišao iz Dinama, 1991. U tih 26 godina čuli smo se dva-tri puta, ali nikad se nismo vidjeli. Nadam se da ćemo sad imati vremena vidjeti se i popričati, sjetiti se starih dana. Kakav igrač je bio, čudesan. Hrvatska, ma ne samo Hrvatska, neće tako brzo imati igrača kao Šuker!
Raduje se Shala i šetnji gradom.
- Sjećam se Kiwija na Maksimirskoj, Tača na Kvatriću, ima li još tih kafića? Saloon? Ne radi? Šteta. A recite mi, Sokol još postoji?
Kosovo je slabije
Nasmijao se kad smo ga pitali jesu li tada nogometaši, kao danas odlazili na narodnjake?
- Narodnjaci? Ma neeee, neka sluša tko voli. Meni je Oliver Dragojević uvijek bio draži.
Dobro, ajmo malo o utakmici, kako će završiti dvoboj Hrvatske i Kosova?
- Sigurno neće biti 6:0 kao u prvoj utakmici!
Znači, Kosovo je jače nego tada?
- Ne, slabije. Htio sam reći da će biti barem sedam, ha-ha. Za koga navijam? Za nogomet!
A onda je dodao:
- A znate tko u ovoj utakmici igra nogomet, ha-ha.
Raspoložen je, veseo, jedva čeka Maksimir, mjesto gdje je proveo najljepše godine karijere i života, mjesto koje i danas kod njega izaziva posebne emocije.