Hrvatski nogomet trenutačno ima trojicu trenera u klubovima iz pet najjačih europskih liga. Ivan Jurić ostao je na klupi talijanskog Torina, Niko Kovač preuzeo je njemački Wolfsburg, dok je Igor Tudor prihvatio odgovoran i prilično izazovan zadatak u francuskom Marseilleu.
Pred njima su različiti zahtjevi, i tek treba vidjeti kako će se snaći u novoj sezoni. Stručan pogled na njihove aktualne pozicije pružio nam je iskusni hrvatski trener Ilija Lončarević, kojem je drago što imamo tri stručnjaka u jakoj trenerskoj konkurenciji liga ‘Petice‘.
- Pod najmanjim pritiskom je možda Jurić, ali i on je pod pritiskom već samim tim što je u Serie A, a Torino nije novi ili ‘no name‘ klub, nego stari klub s tradicijom. Bez obzira na uvjete i na trenutačni proračun, on sigurno ispred sebe ima zahtjev da ima dobru momčad i da bude dobar. U tom smislu, pozitiva se sigurno traži – kaže Ilija Lončarević.
U prošloj sezoni Torino je osvojio 10. mjesto u Serie A s 50 bodova osvojenih u 38 kola, a Jurić nije skrivao svoje nezadovoljstvo time što se igrači prodaju više nego što se planski nabavljaju.
- To je sigurno problem, ali Jurić je već dokazao da je sposoban raditi u teškim uvjetima i treba mu čestitati na dosadašnjoj karijeri, tu nema nikakve dileme. Jer na koncu, otkako je došao u Italiju, nije dugo bio bez posla. On je etabliran trener koji je sebi napravio autoritet i ponovit ću, treba mu na tome samo čestitati.
Igor Tudor je u karijeri prošao već puno toga. Bio je vrhunski stoper dok je igrao, potom je vodio Hajduk, PAOK, Karabükspor, Galatasaray, Udinese, pa opet Hajduk. Nakon toga je bio pomoćnik Andree Pirla u Juventusu, da bi nakon uspješne sezone u Veroni i devetog mjesta u talijanskom prvenstvu otišao na jug Francuske.
- Tudor je sada definitivno zagrizao izazov, jer ovo je za njega izazov najjači dosad. Marseille je Marseille, s publikom koja je ista ili još zahtjevnija nego što je Hajdukova Torcida, i s gradom koji živi sa svojim klubom. Kad oko kluba imaš ljude s takvim mentalitetom, onda je to jako osjetljiva stvar – smatra Lončarević.
Naravno, iskusni trenerski brk volio bi da naš mladi stručnjak uspije na Velodromeu.
- Igor je pred vjerojatno najvećim izazovom u svojoj karijeri i čovjek mu može samo poželjeti da ima malo sreće. Neću reći puno sreće, jer ako mu treba puno sreće, onda nije dobar trener. Potrebno mu je malo sreće da mu prođe ono njegovo što on želi, pa će onda svojim radom napraviti ono čemu se nada...
Niko Kovač prošao je već puno toga, bio je izbornik Hrvatske, vodio je veliki Bayern...
- On je trener koji se već dokazao na dva-tri posla. Prati ga fama ‘tvrdoće‘ koju ima u svom poslu, a koja najviše do izražaja dolazi u klubu kao što je bio Bayern. Priča o tome bilo je i iz Monaca, tako da će u tim stvarima on sam odlučili hoće li ići u kontinuitetu s tom svojom filozofijom rada, ili će se malo prilagoditi nekim stvarima. Svaki trener ima svoj način i uvijek je najbolje da bude svoj, pa tako i on – kaže Ilija Lončarević.
Vjeruje da oko Kovača ne bi trebalo postojati previše upitnika.
- Čim je Wolfsburg vratio Niku u Bundesligu, znači da imaju svoje ambicije i neće to biti nimalo lakši posao nego što je bio u Monacu, dapače. No, smatram da je on već sada sazrio, prošle su godine kad je bio početnik. Više to nije, sad je trener od imena i prezimena. Od sve trojice naših stručnjaka očekujem da budu uspješni, jer to je onda samo pokazatelj našoj sportskoj javnosti i svima ostalima da su hrvatski nogomet izgradili treneri, dobri treneri. Doduše, njih trojica nisu baš previše radili u hrvatskom nogometu, ali nema veze, Hrvati su. To je naš mentalitet i naš način razmišljanja.
Nameće se zaključak da će najteže biti Tudoru.
- Svaki taj posao puno ovisi o tome kako će trener uspjeti sastaviti svoj igrački roster. Potrebno je dvadesetak igrača da bi imao ‘zatvorenu‘ sezonu, da može biti siguran da neće imati negativne posljedice na rezultat s negativnostima koje se inače događaju. Pogotovo su to ozljede u većem broju, pa izostanci zbog kartona itd. Ako će moći napraviti takvu momčad da svojim odlukama može prevazići negativnosti, onda će moći napraviti posao. Ako tu ima problema, pa mu se taj problem dogodi baš na određenoj poziciji, onda treneru može biti veliki problem. Ne mogu ulaziti detaljno u taj dio priče jer ne znam situaciju, no to je istina, to su životne, dnevne, tjedne i mjesečne stvari s kojima trener mora živjeti. Ujedno mora imati i adute da iz toga može izlaziti uspješno, ako za to bude potrebe. Slažem se da se Tudor mora najviše dokazati na tako jednom teškom poslu, mislim da njega čeka najzahtjevniji zadatak od njih trojice. Sva tri trenera ulaze u godine kad je svaki korak važan u karijeri. Ako je imalo pozitivan, karijera im ide u uspon. Osobno im želim sve najbolje, da budu što bolji rezultatski, i da im karijere idu još više prema gore – zaključio je Ilija Lončarević.