Sve je dobro što se dobro svrši. U ovom slučaju, vremenski gledano, dobro se dogodilo na početku 2023. godine. Mislav Oršić potpisao je za premierligaša Southampton, čiji je vlasnik u lani postao biznismen Dragan Šolak. On je poznat, između ostalog, kao vlasnik United Grupe, u čijem su sastavu Sportklub, N1 i Nova TV...
O transferu 30-godišnjeg Zagrepčanina, kao i o njegovom sportskom i osobnom životu, napisano je sve. Oršić je u 31. godini doživio transfer u najzahtjevniju i najbogatiju ligu svijeta. Činjenica da je njegov novi klub, u kojem igra Duje Ćaleta-Car (kupljen za 8 milijuna €), a 2013. na poziv Maurizija Pochettina stigao je i Dejan Lovren, trenutno fenjeraš u Premiershipu, ne umanjuje prestižnost tog transfera!
Southampton je klub koji je od osnivanja Premiershipa (1992.) imao samo jednu crnu rupu i to od 2005. godine pet sezona izvan elite. Trenutno posljednje mjesto i nije toliko kritično jer spasonosna zona udaljena je tek tri, a 13. mjesto pet bodova. Unutar 20 kola to je itekako dohvatljivo.
Southampton je do 23. listopada solidno djelovao, a toga dana su čak odigrali neriješeno s liderom prvenstva, vrlo moćnim Arsenalom. Nakon toga kao da je netko ugasio svjetlo i izgubili su redom šest utakmica, te se sa 14. spustili na 20. poziciju. Kako su tri poraza bila prije Mundijala, a onda su se u nastavku sezone poslije Katara upisala nova tri poraza, svakome je u klubu bilo jasno da moraju hitno reagirati na tržištu. Southampton je jalov, samo 15 pogodaka u 18 utakmica (0,83) dovoljno ukazuje na ključ problematične pozicije. Zato su i investirali važan im novac u igrača u 31. godini. Postali su vjerojatno svjesni da nova bolest modernog pristupa, a to je forsiranje samo mlađarije u ime transfernog potencijala, zanemarujući natjecateljsku komponentu kao dio njihova sazrijevanja, vodi u drugu ligu...
Vrijeme će pokazati s kakvim će se iskušenjima suočiti igrač koji je u četiri i pol godine pokazao Hrvatskoj sve njene zablude, pogrešne pristupe, svekolike površnosti, ali i sve njene potencijale i dobre strane. Vjerojatno ste primijetili da je uspješno okončanje pregovora Dinama i Southamptona, a koje je donijelo veliki profesionalni iskorak i posljedičnu veliku zaradu igraču, naišlo na veliku podršku u domaćoj javnosti. Oršićevom prestižnom transferu raduju se svi njegovi fanovi, ali s velikim zadovoljstvom popraćen je u široj javnosti, uključujući navijače svih drugih klubova.
Zašto je to bitno naglasiti? U domaćoj kakofoniji negative uspijevaju se zablatiti i najveći uspjesi države, društva, pojedinaca, a pogotovo u sportskoj priči. Pritom je vrlo popularno među neimarima kulture obezvrjeđivanja udarati ritam po liniji svekolikih domaćih nam animoziteta. Tako se i hrani nesloga, te potiču procesi suprotstavljanja, što je u ovoj maloj stvarnosti Hrvatske gotovo pa katastrofa...
Zašto je Mislav Oršić, udarna snaga dominantnog, pa posljedično ne baš dragog kluba konkurenciji, zaslužio atipično hrvatskom mentalitetu nepodijeljeni respekt? Ključna stvar je u - ponašanju. I to ne samo u ovoj fazi kada se proslavio u Dinamu i ispunio napokon u reprezentaciji, te kada se brojne naknadne pameti, ali i oni koji rado mijenjaju mišljenja kako im to potreba nalaže, utrkuju veličati njegov nogomet. Mislav Oršić je došao do vrhova nakon mukotrpnog puta, na kojem je sigurno bilo brojnih kriznih momenata kada je karijera mogla otići u niže razine. Kao što se događa mnogima koji nemaju sreću da im se poklope stvari, nisu dovoljno uporni ili im se dogode šikaniranja, krive trenerske procjene i ignoriranja. Puna je hrvatska nogometna (i ina) zbilja takvih mladih igrača, koji se gube u bespućima novokomponiranih diktatora trendova i demotivirajućem sustavu natjecanja i napredovanja.
Oršić je, sreća po njega, klub, reprezentaciju i sve one koji u njemu vide poticaj, uspio nadvladati sve prepreke. Kako je to činio? To najbolje zna on sam, koliko je bilo muke, neprepoznavanja vrijednosti u Speziji, Rijeci, pa i u Dinamu prije 9-10 godina. Oršić je danas vrhunski igrač, ali da bi do toga statusa došao bili su nužni vrhunski potencijali. Kako to da nisu prepoznati takvi potencijali, prije svega vrhunska brzina, onda kada bi stručnjaci morali to primijetiti?
Danas je lako govoriti da je strašan. Oršićeva snaga i povod svekolikom hrvatskom pljesku, pogotovo s ljudske strane, jest u tome što je sve te godine u sjeni, od HNL-a preko Koreje, Kine do povratka 2018. bio - pozitivan lik. Niti jedna kriva javna priča, prozivanje, kukanje, traženje alibija. Samo rad, napredak i upornost da se izdrži sve prepreke.
To je ostalo njegovo ponašanje i u sljedeće 4,5 godine dok je za Dinamo radio čuda, te zaokružio priču i doprinos Hrvatskoj za brončanu medalju. U zlu se ne ponizi, u dobru ne uzvisi. To je bio okvir sivih i sjajnih Oršićevih godina. Opća aklamacija u korist Southamtonovog novog Sveca ukazuje nam da Hrvatska i te kako ima oko za pozitivne priče, empatiju za dobre likove, te da joj baš trebaju sve te lijepe priče svakodnevice. I treba joj opći pristup da priče počinju s osvrtom na vrline, a ne isticanjem mana nekog ili nečeg...
Nogometno gledano ovo je i upozoravajuća storija, pogotovo trenerima, i pogotovo onima koji zarana etiketiraju mlade igrače, iz svekolikih poriva ih odbacuju, a time, osim što čine nepravdu mogućim “oršićima”, generiraju veliku štetu domaćem nogometu.