U Prvoj HNL od njenog osnutka 1991. godine nastupilo je 3634 nogometaša. U toj masovnoj konkurenciji Dominik Livaković je, za sada, na 55. mjestu po broju nastupa. Za igrača, to jest golmana koji ima tek 26 godina, to je impozantna brojka i ukazuje na jednu važnu komponentu tog Zadranina. Livaković je, naime, visoke razine kontinuiteta nastupanja, što svakako ne bi mogao postići da nema istovremeno i postojanosti kvalitete njegovih igara.
Vrlo je zanimljiv podatak da je Livaković upisao 231 nastup u Prvoj HNL, u dresu Zagreba i Dinama, isto kao što je tu brojku skupio Dražen Ladić. Član brončane generacije i jedan od najzaslužnijih za osvojenu medalju u Francuskoj nalazi se mjesto ispred Livakovića. Ladić je tu kvotu ispunio unutar devet sezona igranja u Maksimiru, s tri imena, Hašk-Građanski, Croatia i Dinamo. Odvijalo se to od njegove 29. do 37. godine. Zato je Ladić, suočen s težinom transfera u inozemstvo i određenom mukom što se to ne događa, pronašao motivaciju da se fokusira u dresu Dinama i reprezentacije. Godine mu nisu išle u prilog za drugačije ambicije...
Stjecanje iskustva
Dominik Livaković je Ladića sustigao s 26 godina. Prvoligaški uzlet je krenuo sa 17, punih dvanaest godina prije Ladića. I Livaković je danas u devetoj prvoligaškoj godini, uz napomenu da je jednu sezonu sa Zagrebom odradio u drugoj ligi. Ono što nas u njegovom slučaju, aktualno, također podsjeća na Ladićevu eru, to je baš pojava tog tereta oko nastavka karijere. Je li to što niti ovog ljeta nije uspio ostvariti transfer u inozemstvo generator dojma da je u padu forme i fazi stagnacije?
Livaković je u Dinamu započeo šestu sezonu Prve HNL. Unutar tog razdoblja njegova je krivulja forme samo rasla, te se posljedično prometnuo prvo kao neprikosnovena jedinica Dinama, pa kapetan, a od povlačenja srebrnog Subašića iskoračio je kao standardni vratar reprezentacije. Imao je Livaković i sivih zona forme u Maksimiru, od kojih ne može pobjeći niti jedan vratar svijeta. Znalo je biti i bizarnih kiksova, što pripada i okviru (kasnijeg) vratarskog sazrijevanja, ali i činjenici da je na Dinamovom golu često vrlo teško zadržati visoku koncentraciju zbog manjka posla u HNL-u. Svaki kiks, period nesigurnosti i gubitka samopouzdanja je prilog stjecanju nužnih iskustava da se napreduje.
Livakoviću se taj proces kompletno dogodio unutar Dinama i dijelom u reprezentaciji. Eto, sada je uvjerljiv dojam da je Livaković opet ušao u fazu pada forme i teškoće postizanja pune koncentracije. Kad se to dogodi igraču, pogotovo golmanu, nakon što je imao poduži kontinuitet visokog učinka, prva logična pomisao je da ima neki teret. Potencijal ne može biti promjenjiv, ako ga ne ponavljate kad ga steknete jasno je da postoji neki prateći problem...
Nužne korekcije
Kod Livakovića je, koliko se može zaključiti temeljem slijeda događanja i posljedičnih odjeka, poraslo nezadovoljstvo što nije ostvario inozemni transfer. Moguće je da je to i nesvjesno osnažen pritisak jer se mediji već duže bave tezom kako je na odlasku te se za njega javljaju mnogi kupci. To je u skladu i s nerijetkim pretjerivanjima u ocjeni učinaka, te zanemarivanju određenih mana koje Livaković iskazuje već neko vrijeme. Govorimo najviše o njegovom manjku u izlascima na centaršuteve, nešto slabijem igranju nogom te u ispucavanjima. To su faktori koji se u današnjoj viziji nogometa u Europi smatraju ključnim u odabiru vratara. Kako je Livaković u obranama na liniji uistinu izvanredan, pitanje poboljšanja spomenutih manjkova nameće se kao logična potreba koja će olakšati inozemne mu željene iskorake. Uz to, danas je jako važno da golman ima osobnost da sa svoje pozicije snažno usmjerava suigrače i time, između ostalog, potvrdi samopouzdanje i pozitivan utjecaj na momčad. U tom kontekstu, iako je kapetan, Livaković još djeluje suzdržan...
Njegova velika želja da nakon deset godina ode iz Hrvatske djeluje nam razumljiva. Svakome trebaju novi izazovi, pogotovo kada se ispunite u domaćim okvirima kao što je to Livakovićeva sretna spoznaja. Ono što taj 26-godišnjak mora imati u vidu je upravo to, da golmanski pred njim ima još i te kako vremena da se nametne europskom tržištu.
Nekad je možda stvar slučajnosti, nečije ozljede ili hitne potrebe kluba, nekad je planirano, ali za golmane te razine (prvi u šampionskoj postavi i reprezentaciji viceprvaka svijeta) je neumitno. Kakav će taj transfer biti po dimenziji, prestižu lige i kluba, to je druga stvar. U tom smislu za Livakovića je ključno da vrhunski status koji ima sada u klubu i reprezentaciji shvati kao zalog samopouzdanju i mirnoći, te vrijeme do iskoraka u inozemstvo iskoristi da puno radi na spomenutim manjkavostima i kompletira se kao vratar. Napredovanje u karijeri je uvijek logična posljedica takvih poduzimanja...