Prošlo je deset godina od intervjua koji se činio kao vrh priče.

”Idem u Real osvajati trofeje!”

Postati redatelj igre u najvećem svjetskom klubu, što može bolje!?

Prošle su četiri godine od intervjua koji se ponovno činio kao vrh priče.

”Ovo je ostvarenje svih snova. Finale s Hrvatskom, srebro, trofeji s Realom, Zlatna lopta i drugi osobni trofeji... Da, 2018. će biti najposebnija godina.”

Prošle su još četiri godine od intervjua koji se opet činio kao vrh priče…

Čovjek koji ne prestaje iznenađivati i impresionirati Hrvatsku i svijet. Kad se pomisli kako bi to moglo biti to glede top dosega, on se ponovi djelom za povijest. Ovo je njegova priča 2022...

TOM DUBRAVEC Cropix

"Je, je, odmorio sam dobrih tjedan dana. Bilo mi je super s obitelji, odvojeni od svih i svega, posvećeni samo jedni drugima. Trebalo mi je to jako, a i njima. Supruga i djeca došli su u Katar nakon Belgije, plan je bio da ostanu dok je Hrvatska tamo. Srećom, ostalo se do kraja. U tih 18 dana viđao sam ih kratko, bio sam kao i svi fokusiran na utakmice. Zato smo s guštom nadoknađivali praktično mjesec dana razdvojenosti ", kazat će nam Luka Modrić iz svog madridskog doma, odajući već u početku razgovora u kojem će pravcu ići ta nova verzija stare priče.

"Taj tjedan odmora punio sam baterije, ali nisam se opustio do kraja. Ne može se, sezona je u punom jeku. Stoga, odradio sam po svom programu tri-četiri treninga da održim tonus. Dobro mi je došlo."

Psihološka obnova

Umor nakon mundijalskog drila?

"Pa, malo osjetim teret tih mjesec dana intenzivnog tempa, ali ništa strašno. Više sam trebao psihološki obnoviti energiju, manje fizički. Da je tome tako, osjetio sam već pri kraju tog kratkog odmora uhvativši se u razmišljanju kako se radujem povratku treningu, natjecanju..."

Je li to posljedica i Mundijala unutar sezone?

"Moguće je, jer kada nakon duge klupske sezone uslijedi mjesec dana SP-a, obično jedva čekaš na duži odmor. Iscrpljen si i psihički i fizički, te želiš samo lješkariti na suncu, bez obveza. Ovo je sada ipak pola sezone, nismo potrošeni osim u kratkoročno intenzivnih mjesec dana turnira. To se nadoknadi brzo, barem se ja tako osjećam. Ne, ne očekujem neke kasnije tegobe ovog mundijalskog drila. Nadam se da će biti sve standardno u proljetnom dijelu..."

To standardno znači da će biti iznimno intenzivno za vas. U petak ste nastavili prvenstvo, poslije Nove godine odmah se ide s Kupom kralja, pa dalje u Primeri, sredinom siječnja, Superkup Španjolske u Jeddi, pa u veljači Svjetski kup i osmina finala Lige prvaka i tako dril do 4. lipnja svaka tri dana. U 155 dana predviđeno je minimalno 28 Realovih utakmica, bez mogućeg nastavka u Kupu kralja, Ligi prvaka, a još reprezentacija…

"Ha, što reći, naviknuo sam se u desetljeću s Realom, iznenadilo bi me da je drukčije. U četvrtak sam se priključio momčadi, baš sam bio sretan kad sam nakon duže vremena vidio sve dečke i ljude iz kluba. Jako smo vezani. Trener Ancelotti me pitao kakav sam, rekoh mu da bih želio odmah u pogon. Naravno, u prvoj utakmici u Valladolidu predvidio mi je klupu i postupno vraćanje u ritam. Nema problema, što treba - tu sam, raspoloživ i oran za nove borbe i izazove."

O.K., ajmo onda desetak koraka unatrag godine na izmaku. U ovo vrijeme prije četiri godine brojali ste četiri kalendarska (pet sezonskih) trofeja s Realom, srebro s Hrvatskom, Zlatnu loptu Mundijala, pored prije osvojene Zlatne lopte Svjetskog klupskog kupa, pa The Best FIFA-e, Broj 1 UEFA-e i Zlatnu loptu France Footballa za prekid desetgodišnjeg monopola Messi - Ronaldo. Činilo se neponovljivo svima, ali vi ste potiho ostavljali uvijek otvorena vrata novim čudima.

JOSE BRETON Nurphoto Via Afp

"Ha, ha, mora se vjerovati, zašto stati? Pa kad se nešto osvoji i dobiju priznanja, to je tako lijep osjećaj da je težnja ponavljati ga što više."

Vidimo da vam jako dobro ide. Real prvak Španjolske i Europe, osvajač Superkupa Španjolske i UEFA-e. Pomislilo se, da je još nove medalje s Mundijala, eto nove verzije stare top priče!

"I, dogodilo se! San snova, ne znam što bih drugo kazao..."

Blizu ostvarenja sna

Dojam 14 dana od još jedne promenade na postolju i senzacionalnog dočeka u domovini?

"Dojmovi su svježi i emotivno snažni. Doček je bio, a što reći, fantastičan! Znali smo da će biti ljudi, ali iskreno rečeno, da će se toliko naroda opet skupiti zbog nas, u večeri iznimne hladnoće, to nas je zbilja emotivno dirnulo. Osjećamo iskrenu ljubav naših ljudi, vole nas i čvrsto su uz nas. Oni su naša snaga i motivacija. Što će ti svi pehari i odličja ako tu sreću nemaš s kime podijeliti. Kad vidimo sve te ljude kako su istinski sretni zbog reprezentativnih pobjeda, najbolje shvatiš kako je to smisao ovoga čime se bavimo. I odmah zaželiš neki novi doček. Sport je čudo, nogomet je čudo..."

Taj doček doživio je puno kritika zbog organizacijskog pristupa i pogotovo voditeljskog tandema. Kako ste vi akteri bronce to doživjeli na pozornici?

"Meni je sve to bilo super organizirano. Iskreno rečeno, nisam baš razumio tu hajku oko voditelja. Svi smo mi pričali što smo htjeli, pjevali koliko smo htjeli. Doček je posebno bio doživljaj za momke koji su ga prvi puta doživjeli i bili su prepuni impresija, koje će pamtiti cijeli život. Kao i mi stariji. Ne znam, oko tih naših dočeka uvijek se stvori neka priča, govori se u naše ime i stvaraju zaključci kao zbog nas. Nije mi jasno zašto to neki rade. Reprezentacija je bila oduševljena dočekom!"

GORAN MEHKEK Cropix

Koliko se razlikovao doživljaj 2018. i 2022.?

"Drugačije je, logično. Prije četiri godine smo došli do finala, to je bilo fantastično. U nama je na kraju utakmice bilo more tuge, ipak smo izgubili. Bili smo tako blizu ostvarenja sna, našeg i svih naših ljudi u Hrvatskoj i svijetu, a opet smo ostali tako daleko. Jest da smo nakon sat-dva osvijestili dimenziju uspjeha, a onda nas je doček u Hrvatskoj bacio gotovo u trans. Sada je bilo drugačije utoliko što smo turnir završili pobjedom i srećom na postolju. Od prvog trena osvajanja bronce bili smo sretni i to se prenijelo sve do Hrvatske. Znali smo da su ljudi oduševljeni jer smo viđali snimke iz domovine i jedva smo dočekali da se opet zajedno radujemo."

Dakle, u našim prijašnjim razgovorima emitirali ste uvjerenje da se takva čuda mogu ponoviti. Zato ste valjda i ostali u reprezentaciji?

"Ostao sam zato što volim reprezentaciju i imao sam vjeru da joj mogu biti od pomoći. Imao sam i povjerenje izbornika. Ukoliko ne osjetiš da trener, okruženje, javnost... imaju isto uvjerenje, onda nema smisla ostajati temeljem minulih zasluga. Teško je stvari u mojim godinama gledati dugoročno, zato sam išao iz utakmice u utakmicu, iz akcije u akciju. Tako sam shvatio da sam sve optimističniji glede Mundijala. U kvalifikacijama, koje nisu bile lagane kako nekome izgleda, rasli smo kao grupa. U Ligi nacija, koja nam je nakon Rusije bila kao noćna mora, iskoračili smo u velikom stilu. Pobjede u Parizu i Kopenhagenu doprinijele su da svi ojačamo vjeru kako zbilja možemo opet učiniti nešto veliko. Sada, kada je to ostvareno, još nismo svjesni koliko je veličanstveno za Hrvatsku dva puta u četiri godine ponoviti osvajanje odličja. Tek ćemo procesuirati veličinu toga djela kroz vrijeme."

Na kojem temelju ste skovali brončano odličje?

"Igrali smo vrlo dobar nogomet, bili čvrsti i kompaktni. No, ključno je po meni bilo to zajedništvo i borbenost, karakter ratnika koji se nikad ne predaju. To nam cijeli svijet ističe, taj mentalitet, kojeg ne uspijevaju imati ni mnogo veći i moćniji od nas. Bez takvih vrlina na velikim turnirima ne možeš ništa napraviti."