Uzvratna utakmica Real Madrida i Paris Saint-Germaina, zakazana za 9. ožujka, označit će više od 16 godina paralel-slaloma Luke Modrića i Lionela Messija na vrhunskoj nogometnoj sceni.
Bili su devet godina suparnici u "el clasicima", jednom u skupini na Svjetskom prvenstvu, a do kraja karijera, koje se unatoč srednjim tridesetima još ne naziru, čekaju ih i rjeđi, ali zato slađi, klupski dvoboji u Ligi prvaka. Premda, nije isključeno da se hrvatski i argentinski "LM10" sučele i za godinu dana na bliskoistočnom Mundijalu u Kataru...
"Mesije" za svaku momčad
Luka Modrić se od svog debitantskog nastupa za hrvatsku reprezentaciju 1. ožujka 2006. u Baselu protiv Argentine katapultirao u neslućene visine, karijera mu je svake godine rasla, a vrhunac doživjela 2018., na "Čempionatu Mira" u Rusiji, gdje je Hrvatska posrnula tek u finalu protiv Francuske (i to ponajviše zahvaljujući novouvedenom VAR-u!).
Kapetan naše vrste te je godine prekinuo duopol Lea Messija i Cristiana Ronalda, u čijim su se rukama više-manje naizmjenično podizale Zlatne lopte i ine pojedinačne nagrade. Modrić je na kraju te nezaboravne godine osvojio sve, uključujući i Ballon d'Or, koji su organizirali svjetski prvaci Francuzi.
Zbog onoga što znači za igru svojih momčadi, Modrić je globalno prepoznat kao "taj", igrač koji radi razliku kada lopta prolazi kroz njegove noge, uspori ili ubrza akciju baš koliko treba, "kolektivnim driblingom", kako je to znao reći, ako se dobro sjećamo, Biće Mladinić, a sigurno se sjećamo, Špaco Poklepović, "poremeti ravnotežu suparnika". Iako je zabio mnoge važne golove ili asistirao za pogotke, Modrić nije spektakularni strijelac koji rješava utakmice poput Messija, ali je "Mesija" za svaku momčad za koju je nastupao: Dinamo, Tottenham, Real Madrid i Hrvatsku.
Sjećamo ga se iz U21 reprezentacije pod vodstvom Slavena Bilića, uvijek je bio najbolji na terenu, ali samo zbog specifičnosti pojedinih utakmica ili pogodaka odluke tu i tamo bi naslov "igrača utakmice" ponio Eduardo da Silva... U seniorima je slično, da ne kažemo isto. Najbolji je bio i protiv Rusije nedavno u utakmici odluke na Poljudu, a za naslov "igrača utakmice" koja završi 1-0 na nekoj vagi pretegne Borna Sosa zbog ključnog centaršuta ili Marcelo Brozović zbog ključne oduzete lopte za smrtonosnu rusku kontru...
Kod Lea Messija je drugačija situacija, rijetko će biti igrač utakmice ako ne potpiše nijedan gol ili asistenciju. Imao je sreću da igra u najjačoj Barceloni svih vremena, onoj s Busquetsom, Xavijem, Iniestom, Eto'om i Henryjem Pepa Guardiole, ali i kasnijim verzijama, uključujući ono s Neymarom, Suarezom i našim Ivanom Rakitićem. U nacionalnoj vrsti Argentine nije imao tako dobre suigrače i osvojio je "samo" dvije zlatne olimpijske medalje, i ove godine (napokon!) Copa Americu, nada se da u Kataru može doći do jedinog trofeja koji mu nedostaje - naslova svjetskog prvaka. Kao i Modrić 2018., "doteglio" je Messi Argentinu do finala 2014. u Brazilu, primio nagradu za "najboljeg igrača Mundijala", ali trijumfirala je Njemačka, a Leo je s pognutom glavom držao pojedinačni trofej, baš kao što je pognutu imao i Luka s istim trofejem nakon finala u Rusiji. No, nije isto dovući do finala Hrvatsku i Argentinu...
Labuđi pjev
Na SP-u u Rusiji, u 2. kolu natjecanja po skupinama, Modrićeva Hrvatska pobijedila je Messijevu Argentinu 3-0, Luka je zabio drugi pogodak, dalekometnim udarcem, a Messi "govorom tijela" davao do znanja kako to nije njegova večer, da "nema s kim igrati". Obojica su introverti, ali Luka se pokazao većim vođom na terenu, Leu su leđa često čuvali Mascherano i slični... Na tom SP-u Messi nije iskoristio kazneni udarac protiv Islanda u 1. kolu, Modrić u osmini finala protiv Danske, no Luka je dobio priliku za popravni, Messi nije, Francuska je bila previsoka prepreka, Argentini u prvoj rundi nokaut-faze, Hrvatskoj u finalu.
Mnoge su izravne dvoboje Modrić i Messi vodili u susretima Reala i Barcelone. Luka je debitirao za "kraljevski klub" 29. kolovoza 2012., zaigravši u posljednjih osam minuta uzvrata španjolskog Superkupa, trener je bio Jose Mourinho, koji ga je i doveo u Madrid.
Prvi put je "uzeo" trofej Messiju u Kupu Kralja, u finalu u Valenciji, kad je Ancelottijev Real bez Cristiana Ronalda, ali s rastrčanim Garethom Baleom trijumfirao 2-1 protiv katalonskog "dream teama" s Busquetsom, Xavijem, Iniestom, Fabregasom, Neymarom, Messijem i Mascheranom. Međutim, prvi "el clasico" kad je baš doslovce Modrić zasjenio Messija, zbio se 3. prosinca 2016. na Nou Campu. Luka je u 90. minuti asistirao Ramosu za 1-1, ali na travnjaku je briljirao, oduzimao lopte, imao samo jedno netočno dodavanje. Igrao je u prvoj postavi s njim i Mateo Kovačić, trener je bio Zinedine Zidane, a na suprotnoj strani Messiju su pomagali Suarez, Neymar i Rakitić... Tada je El Pais prvi put spomenuo da "Hrvat ima šanse osvojiti Zlatnu loptu". U Hrvatskoj se to nitko nije usudio napisati.
Od ove sezone Messi je napustio Španjolsku, "muči" se u PSG-u, navodnici stoga što je to momčad zvijezda koja će se možda prošetati Francuskom, ali teško će osvojiti Ligu prvaka, a pravi primjer kako je nogomet momčadski sport bit će baš dueli s Real Madridom, koji ponovno vodi Ancelotti, i u kojem svi "ginu" u napadu i obrani. I u kojem momčad izbacuje pojedinca, a ne obrnuto. No, mogao bi to biti baš Messijev labuđi pjev, motiva mu zasigurno neće nedostajati!