
Real Madrid je povijesno najveći nogometni klub na svijetu. Puno prostora bi trebalo da se objasni veličina tog imena i sve što znači u globalnom nogometnom doživljaju. No, već više desetljeća taj najveći klub ima jedan neshvatljiv problem.
Velikani koji stvaraju tu slavnu povijest, na terenu i na klupi, kad dođe vrijeme za rastanak, odlaze uglavnom u hladnom odmaku Realove glamurozne zbilje. Jer život ide dalje, dolaze novi idoli, ne može se gledati unatrag, nego se uvijek mora gledati u naprijed. Tako je Florentino Perez, moćni vladar kojem je uzor bio Santiago Bernabeu i kojeg je zahvaljujući brojnim velikim igračima i trenerima, nadmašio rezultatima i gradnjom uistinu fantastično organiziranog kluba, živio njihov odlazak. Mnogi su se pitali zašto igrači u 30-im godinama Realu i Perezu odmah postaju sporni. Zašto Casillas, Raul, Zidane, pa i Ronaldo, te slični akteri s gorčinom i razočaranjem zatvaraju svoje slavne dane u raskošnoj zbilji madridskog, ne samo nogometnog, kolosa.
Florentino Perez je ovaj put odabrao ono što je i logično za Kraljevski klub i sve njegove obožavatelje. U "danu plakanja za radost", naredio je suradnicima da se u kratko vrijeme od odluke, dva dana, organizira najbolji, najprimjereniji oproštaj od dva aktera koji su ispisali najslavnije godine Real Madrida. Jedan na klupi, u dva mandata, postao je najtrofejniji trener u povijesti kluba s 15 naslova. Drugi na terenu je čovjek koji je simbol najuspješnije epohe Reala, igrač koji je, kako je i Perez naglasio, vratio kulturu spektakularnosti, a ne samo tradicionalnu Realovu misiju pobjeđivanja.
To je bio oproštaj s dušom i slapovima emocija, plakanja za radosti zbog posebnog idola među svim idolima Realove povijesti
Luka Modrić je puno toga pokazao u 13 godina igranja i pristupa životu u Realu. Došao je ponizno i nakon 28 trofeja, Zlatne lopte i promjene globalnog doživljaja Reala, strogi madridski mediji ispraćaju ga s "ponizni genijalac koji je obilježio najveću epohu", i kojem bi klub morao postaviti brončani kip da mu se svi u dolasku naklone i podsjete što je duša Reala. Jer, kako su događanja na Bernabeuu pokazala, to je bio oproštaj s dušom i slapovima emocija, plakanja za radosti zbog posebnog idola među svim idolima Realove povijesti.
Perez je pokušao, ali nije mogao suzdržati suze kada je Bernabeu klicao omiljenom kapetanu, i kad mu se on zahvalio za sve, iako je predsjednik odlučio da je vrijeme oproštaja. Kamere su uhvatile taj trenutak i mnogi su to iskazali kao simboliku i Modrićeva značenja i težine trenutka. Onaj koji je uspio emotivno slomiti predsjednika Reala, taj je očito najposebniji tip. Eto, zbog njega je Perez i Real prekinuo svoju lošu tradiciju i na taj način je Modrić opet elegantno promijenio tijek povijesti Kraljevskog kluba.
Rasplakani navijači na tribinama Bernabeua pokazali koliko im znače ovakvi trenuci, jer emocija je gorivo koje je nogomet dovelo u status najvažnije sporedne stvari na svijetu. Bez nje i djelidbe s navijačima i svima, nogomet ne bi imao smisla. Modrić je to najbolje dočarao. Za sva vremena...
Komentari (1)