Povod za razgovor s Milanom Mandarićem, zapravo, nije potreban. Gazda Sheffield Wednesdaya, prije toga još nekih klubova, čovjek kojega na Otoku nazivaju spasiteljem propalih klubova. I čovjek koji puno toga zanimljivoga može ispričati. Ipak, ovoga puta povod postoji, Ivan Krstanović, Dinamov napadač, je želja Mandarićeva Sheffielda, govori se da se samo traži način kako riješiti radnu dozvolu.
Pa, evo iz prve ruke, dolazi li Krstanović na Hillsborough?
- To vam ne mogu reći. Dok ne bude gotovo, dok ne budemo znali kako je ta priča završila, nećemo o tome razgovarati. Mogu kazati da još nismo završili posao - priča Mandarić, na jednom od londonskih aerodroma, čekajući let za Pariz.
Štura informacija, ali “nije demantirao”. Znači, Sheffield želi Krstanovića?
- Kažem, nećemo o tome, nema smisla. Inače, poznato je da jako volim hrvatske igrače, mogu otkriti da tražimo pojačanja i da skauti Sheffielda intenzivno prate nekoliko Hrvata. Sad, što će na kraju biti...
Otkud taj “hobi” da mijenjate klubove, podižete ih s dna i onda odlazite u novi izazov?
- Ja sam prije svega veliki nogometni zaljubljenik, jako volim nogomet! Mene raduje kad mogu pomoći jednom takvom klubu kao što je Sheffield, kad vidim da moj i rad mojih suradnika donose pomak. Nekako mi je zanimljivije, možda i lakše, podizati klub s dna, nego ga uzimati u onoj situaciji kad je negdje u vrhu pa onda treba napraviti dodatni iskorak. Jednostavno, uživam u svome poslu.
Je li Sheffield vaš zadnji klub ili planirate nešto novo?
- Vi kao da ste pričali s mojom suprugom i obitelji, oni me stalno pitaju - dokle? Šalim se, naravno, ali na to pitanje ne mogu odgovoriti. Dok god se osjećam kao pobjednik, dok god uživam u tome. Tko zna što će biti, možda ću otići iz Sheffielda i naći neki novi klub, još nisam umoran.
Zašto ne dođete malo do nas u Hrvatsku, ima takvih klubova koliko hoćete?
- Ja za sebe volim reći da sam Jugoslaven, koliko god to čudno zvučalo. Ja sam u Ameriku otišao još davno, u onoj državi, rođen sam u Hrvatskoj, kod Gospića, majka mi je bila u Beogradu, živio sam u Novom Sadu, a i danas imam kuće u Dubrovniku i na Hvaru. I jako sam vezan za Hrvatsku. Naravno da bih volio i tamo pomoći nekom klubu. Nikad ne reci nikad, ništa u životu nije nemoguće. Iako, činjenica je da na tim našim prostorima puno toga nije sređeno, ne postoje privatni klubovi, nije lako kupiti klub.
Ali, pričalo se da ste htjeli ulagati u Rijeku, koja je sad, na neki način, postala privatan klub?
- Istina je, bilo je interesa prije nekoliko godina, raspitivao sam se za ulaganje u Rijeku, bilo je kontakata. Međutim, odlučio sam ostati u Engleskoj, tu sam se naviknuo, Sheffield je postao moj novi klub. Drago mi je da je gospodin Volpi uložio u Rijeku, taj klub i grad zaslužuju dobar nogomet, a što se moga ulaganja u klubove s naših prostora tiče, ponavljam, nikad ne reci nikad.
Spominjali ste da volite hrvatske igrače, radili ste s mnogima od njih? Koga biste izdvojili?
- Robert Prosinečki i Niko Kranjčar apsolutno su me oduševili. Odlični igrači i divni ljudi, možete biti ponosni što su igrali ili igraju za Hrvatsku, što ih imate. S Robijem sam i danas u kontaktu, čujemo se ponekad, drago mi je što je uspješan i kao trener. Vjerojatno je malotko očekivao da će kao vrhunski igrač postati i vrhunski trener, međutim, mene ne iznenađuje. On je fokusiran na nogomet, 24 sata dnevno razmišlja samo o tome, sjajan je.
Možemo napisati da će Prosinečki biti trener Sheffielda u Premiershipu?
- Ha, ha, pozlatile vam se riječi, to znači da ćemo izboriti Premiership.
Radili ste i s Velimirom Zajecom, štoviše, on je i danas jedini hrvatski trener koji je radio u Premiershipu?
- Iskreno, Zeko me malo razočarao. Ne kao čovjek, ne kao bivši igrač, vidljivo je da zna nogomet, nema se to što reći. Međutim, dobio je šansu biti sportski direktor i trener Portsmoutha i nije prošao. Na toj funkciji moraš biti čvršći, odgovorniji, donositi neke odluke, koje mogu biti i rizične. On se tu, jednostavno, nije snašao. Nažalost.
Razvoj i prodaja, to je otprilike put kojim je krenula i Hrvatska. Pogotovo Dinamo i Zdravko Mamić. Kako gledate na Dinamo, Mamića i, općenito, klubove na “ovim prostorima”?
- Nije korektno od mene pričati o Zdravku Mamiću, nisam upućen. Upoznali smo se jednom davno, još početkom osamdesetih, ja sam tada imao klub u SAD-u, a on mi je u Beogradu prišao i pitao me bih li njegova brata Stojana mogao odvesti u Ameriku. Nismo se dogovorili, ali smo se družili, ostali smo korektni. No, gledajući Dinamo, nemam što reći, klub je uspješan, igra u Ligi prvaka, u Europi Dinamo nešto znači.
KOMPLETAN INTERVJU PROČITAJTE U SPORTSKIM NOVOSTIMA!